Kršenje prava zaposlenih u sektoru trgovine posljedica sindikalne neorganizovanosti
"U prvih šest mjeseci ove godine prosjek plata u trgovini bio je svega 335 eura, dok je državni prosjek 495 eura. Često rade prekovremeno bez nadoknade i nemaju broj slobodnih dana koji im po zakonu pripada”
Kršenje brojnih prava zaposlenih u trgovinskom sektoru, posljedica je njihove sindikalne neorganizovanosti, jer su u izuzetno malom procentu učlanjeni u neku od radničkih asocijacija, ocijenila je predsjednik Sindikata radnika trgovine, Vesna Milonjić Aleksić.
Ona je agenciji Mina-business kazala da je u sektoru trgovine, gdje radi oko 40 hiljada zaposlenih, svega deset odsto sindikalno angažovano.
"Svjedoci smo da se svakodnevno smanjuje obim radničkih prava tako što se, pod plaštom ukidanja biznis barijera, daju velika zakonska ovlašćenja vlasnicima kapitala. U takvom sistemu radnici svoje interese jedino mogu zaštiti udruživanjem i formiranjem jakih sindikata”, objasnila je Milonjić Aleksić.
Ona je dodala da su radnici skeptični u pogledu mogućnosti da im sindikat može konkretno pomoći, ali to je, kako tvrdi, jedini način da se stane na put prekovremenom i neplaćenom radu bez slobodnih dana i godišnjih odmora.
"Taj recept su najbolje primijenili radnici u skandinavskim zemljama, gdje se stopa sindikalizma kreće preko 80 odsto, zbog čega oni imaju najveći stepen radničkih prava i najbolji standard u Evropi. To je ono što treba da nam bude uzor i čemu treba da teži radnička klasa u Crnoj Gori”, poručila je Milonjić Aleksić.
Iz Sindikata radnika trgovine, koji djeluje u okviru Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), su naveli da je čak 90 odsto trgovačkih radnika je sindikalno neorganizovano, jer su u pitanju mali kolektivi kao što su samostalne trgovačke radnje i mala i srednja preduzeća koja zapošljavaju manji broj radnika, pri čemu ne smiju da se sindikalno organizuju zbog velikog pritiska poslodavaca.
"To je razlog zbog čega se u toj djelatnosti drastično krše njihova prava na radnu sedmicu od 40 sati, sedmični i godišnji odmor, na slobodan dan u dane državnih i drugih”, navela je Milonjić Aleksić.
Sprečavanje ili ometanje sindikalnog organizovanja i djelovanja je, kako je rekla, krivično djelo za koje se po Krivičnom zakoniku izriče novčana ili kazna zatvora do jedne godine, ali u praksi nema nijedne situacije da je neki poslodavac zbog toga kažnjen.
"Država bi trebalo da podstiče socijalni dijalog tako što će propisati stimulativne mjere za poslodavce koji njeguju socijalni dijalog, odnosno koji imaju sindikalno organizovane radnike i zaključene kolektivne ugovore kod poslodavca. Trenutno je stanje sasvim suprotno, što tumačim izuzetno niskim nivoom kulture socijalnog dijaloga i industrijskih odnosa kod poslodavaca”, ocijenila je Milonjić Aleksić.
Ona smatra da nefunkcionisanje sistema onemogućava sindikatu da na valjan način zaštiti interese zaposlenih, što se pokazalo u slučaju “Novita”, kada Inspekcija rada, kako je podsjetila, nije našla način da izdejstvuje poštovanje svog rješenja o omogućavanju štrajka zaposlenih, kojeg je poslodavac spriječio.
"Takođe, nameće se potreba što hitnijeg potpisivanja kolektivnog ugovora za trgovinu. Praksa je pokazala da se interesi radnika najbolje štite preko kolektivnih ugovora”, rekla je Milonjić Aleksić.
Ona je navela da se u Crnoj Gori stopa sindikalizma kreće oko 35 odsto, što znači da na svakih 100 zaposlenih, 35 se sindikalno organizuje, a njih 65 ostaje van sindikata.
"U socijalizmu su sindikati gubili smisao postojanja, uprkos visokoj stopi sindikanog udruživanja, jer su radnici bili vlasnici društvene svojine i upravljali su preduzećima. Kapitalistički sistem nam je donio nove izazove i mi se, više od 20 godina, učimo i trudimo da na najbolji način odgovorimo tim izazovima”, kazala je Milonjić Aleksić.
Radnici su, kako je ocijenila, uljuljkani i očekivali su da će ih političari zaštiti od nus pojava kapitalizma, ali desilo se suprotno.
"Dok su, na jednoj strani, retorički 'srcem i dušom' bili za radnike, političari su, na drugoj strani, gradili nehumani neoliberalni kapitalistički sistem u kojem su interesi radnika i njihovih porodica na zadnjem mjestu. Sve je podređeno intresima vlasnika kapitala”, smatra Milonjić Aleksić.
Prava radnika najviše su ugrožena u sektoru trgovine, na šta ukazuju i, kako je navela, podaci Monstata, pri čemu radnici zaposleni u sektoru trgovine imaju najmanje plate u Crnoj Gori od svih ostalih sektora i svega dvije trećine državnog prosjeka.
"U prvih šest mjeseci ove godine prosjek plata u trgovini bio je svega 335 eura, dok je državni prosjek 495 eura. Često rade prekovremeno bez nadoknade i nemaju broj slobodnih dana koji im po zakonu pripada”, saopštila je Milonjić Aleksić.
Ona je dodala da je naročito neprimjeren položaj zaposlenih trudnica, koje nemaju, kako tvrdi, adekvatnu zaštitu kod poslodavca.
"Poslodavci često pritiskaju trudnice i porodilje da potpišu raskid ugovora o radu. Nije rijetka ni praksa da se trudne žene otpuštaju ili da se radnicama prijeti otkazom ukoliko ostanu u drugom stanju”, kazala je Milonjić Aleksić.
Ona tvrdi da su neodgovorni poslodavci pronašli dva načina za izbjegavanje obaveze da radnika nakon dvije godine rada na određeno vrijeme prime za stalno.
"Prvi je da ga ponovo angažuju preko agencija za posredovanje, a drugi da ga uslove da će sa njim zaključiti ugovor na neodređeno ako im prije toga potpiše sporazum o prestanku radnog odnosa koji poslodavac može aktivirati kada želi”, zaključila je Milonjić Aleksić.
( Mina Business )