Gospodar na guvnu

Katastrofa! Kampanja je pri kraju. Još samo jedan broj Pleja i moraću da se uozbiljim. A baš mi je bilo lijepo... Koji god kanal okrenem, umirem od smijeha. Ođe su smiješne još samo predizborne gluposti. Ostalo je tragedija...

Milo Đukanović organizuje jahačke igre, Predrag Bulatović repuje, Branko Radulović razgovara sa automobilima, Darko Pajović i u devetom mjesecu daje državi vještačko disanje, a Srđan Milić svake noći gine na braniku njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta... Taman se ponadah da ću viđet Žarka Radulovića kako pegla posteljinu po Splendidu, kad puče bruka...

***

Dobro veče poštovani gledaoci, direktor Uprave policije Slavko Stojanović izjavio je da neće tolerisati ni pokušaj izazivanja nereda... Realna je opcija upada u institucije... Dobiće adekvatan odgovor, kakav je definisan u slučaju napada na ustavni poredak...

Laku noć pameti... Policajac koji godinama nije u stanju ni da reguliše saobraćaj na trasi Nikšić - Podgorica - Cetinje obećava, ničim izazvan, uspješnu odbranu cijele Crne Gore i njenog ustavnog poretka... Efikasniju nego prošle godine... Čiji je najbolji dokaz i samo čudom živi svjedok Mijo Martinović.

Ovakvo sijanje straha pred izbore, koje će i OEBS i Jevropa i Amerika proglasiti vrhom demokratije, ne pamtim još od doba kad se Slobodan Milošević posljednji put kandidovao. Posljedice njegovih prijetnji o odbrani države još se vrte po Jutjubu. I nije poenta u tome što je gorjelo po Beogradu... Nego što je na kraju Milošević izgorio u vlastitoj vatri... U lagum je otišla i njegova pendrek demokratija...

Stvarno se bojim što su sve u stanju da urade slijepi sljedbenici režima sklonog padu. Ne pada mi na pamet da izlazim iz kuće 16. oktobra. Što i jeste suština poruke Slavka Stojanovića... Svima koji ne ljube lance! Dobro sam ga razumjela...

***

Odoh na Tajni servis, da malo odmorim mozak... Tamo mi ne treba... Pun pogodak... Glavari na guvnu... Dobro, ajde, na pola guvna... Nema veze... Prava slika kampanje i Crne Gore.

U polukrugu, sabijeno 17 glavara. Izgovore po dvije prostoproširene rečenice... Piiip. Ko ugrabi, sroči i neku složenu... Piiip. Ništa krucijalno, tek toliko da se zna kako se i oni nešto pitaju...

Deder, što nam je s vojskom... Viđu li ja dobro, ovi perjanici ne gledaju dobro na ministra unutrašnjih djela... Ne, ne, nijesmo mi ništa opljačkali, plijenili smo višak, da se sirotinja ne pomami od toliko blaga... A mi smo samo držali svijeću, ona druga polovina našijeh, što je trpala u vreće, utekla je u drugo pleme...

Klubaši pitaju zašto gospodar tako priteže narod. Zato što se buni, hitro će pravaši... A kad će da popušta? Kad svi zaćute... Taman kad glavari pomisliše da se i oni nešto pitaju, zamrači se nad guvnom...

Stiže gospodar, mjesec samo njega obasjava... Taj što je donio gvožđa na guvno, neka se ođe vrati ako smije 16. oktobra. Imam ih dovoljno za sve njegove pristaše. I nemam namjeru da idem u Nej...

***

Ne znam đe će recentni gospodar poslije izbora, ali vidim da je sve više usamljen. Iznio je na plećima cijelu kampanju, kao da su predsjednički izbori. Zamjenjuje spikera, bere grožđe, reklamira vjetrenjače, a čini mi se da sam ga viđela i u nekoj kuhinji... Zbog ljutnje na frontovce, javno je potcijenio auto-mehaničare... Bijes zbog raskida sa Rankom Krivokapićem iskalio je na Pozitivnoj i Socijaldemokratama... Bore se za cenzus, da bi ga poslije ucjenjivali...

Ipak mi ga nekako dođe žao... Ako je na ove grane spao za spas depeesovaca, nije trebalo. Bježaće od njega prije zore 17. oktobra, ukoliko im ne donese 44 procenta. A sebe da spašava, ne mora. Može mirno da izgubi izbore, klubaši mu neće ništa. Samo, neka se dobro čuva od pravaša...

P.S. Televizija svih građana udostojila je ovih dana Albance da se biračima obraćaju na maternjem. Nije, međutim, omogućila i prevođenje… Kao da taj narod ne treba da živi s nama, nego u getu. Hoće li zbog toga protestovati albanski političari, ne znam. Ali ja moram da se pobunim, uskraćeno mi je pravo da razumijem kandidata za kojega glasam... Kad već nijesam bila toliko pristojna da naučim jezik svojih sugrađana...

( Ratka Jovanović-Vukotić )