Policija je zrela za veliko spremanje

Kada je u ljeto 2004. godine tridesetogodišnji policajac ispalio šaržer metaka u vozilo visokog funkcionera Demokratske partije socijalista, građani su bili u čudu, ali njegove kolege nijesu. Policajcu je pao mrak na oči kada mu je političar, koji je upravo bio parkirao skupocjeni džip rendž rover u blizini zgrade predsjednika u Karađorđevoj ulici u centru Podgorice, rekao da mu pripazi auto. Policajac, zadužen da čuva zgradu predsjednika, u dva sata poslije ponoći bijes je iskalio na vozilu i povrijedio sebe jer je, kad mu je ponestalo metaka, službenim pištoljem razlupao džip i povrijedio ruku. ,,Neka ti ga neko drugi čuva za 200 eura”, kazao je i bacio pištolj na džip. Završio je u bolnici, a u iznajmljenom stanu su ga čekali da se iz treće smjene vrati žena i dijete. Političar ga nije tužio, popravio je auto iz svog džepa.

Nekoliko godina kasnije, drugi policajac, očajan jer nije imao novca da plati stanarinu, u strahu da će stanodavac istjerati na ulicu njegovu porodicu, izašao je u uniformi na magistralu i zaustavljao redom sva vozila. Kaznio je novčano svakog vozača koji nije nosio pojas, koji je prekoračio brzinu ili mu nijesu radila štop svjetla. Kad je sakupio dovoljno novca da plati kiriju, ,,kontrola” na magistrali je bila završena. Starješine su ga zbog toga kaznile, kolege su ga razumjele - kažu da je bio pošten i da je prekinuo da ,,kažnjava” vozače kada je sakupio dovoljno novca za stanarinu. Ni centa više, kažu, nije uzeo.

Policajci teško žive, ako se izuzme jedan broj onih koji ni po čemu ne zaslužuju da nose policijsku značku. Njih je, kažu u policiji, najviše pet odsto. Ipak, rijetko kad pribjegavaju takvim radikalnim i za policajca nedopustivim radnjama kako bi došli do novca za golo preživljavanje. Mnogo je onih koji poslije radnog dana u policiji taksiraju, rade na građevinama, kreče, rade teške fizičke poslove za dnevnicu... Ima i onih koji redovno traže od Sindikata policije po sto eura. Ne usuđuju se da traže više jer, po pravilima tog sindikata, sve preko 100 eura moraju da vrate. Ipak, kažu, većina je onih koji su isuviše ponosni da traže.

Crna Gora ima oko pet hiljada policijaca. Skoro svi dijele sudbinu većine građana koji jedva sastavljaju kraj s krajem. Zbog loših rezultata u borbi protiv kriminala skoro svakodnevno su izloženi kritikama sa svih strana. Žale se da ih građani na ulici nerijetko vrijeđaju i omalovažavaju, kriminalci ih se uglavnom ne plaše. Oni sami kažu da se posljednjih godina dva puta razmisle prije nego primijene zakonom data im ovlašćenja jer, kažu, ,,građane štitimo mi, a nas ne štiti niko”.

Međutim, sva dosadašnja istraživanja govore da im građani vjeruju. Posljednje, koje je uradilo nevladino udružnje Institut alternativa (IA) pokazalo je da najučestaliji atributi kojima su građani opisali prosječne policijske službenike su profesionalizam, stručnost i obučenost (13%), ljubaznost, pristojnost i kultura (13%), odgovornost i savjesnost (10%).

,,Šest od deset građana Crne Gore ima povjerenja u policiju. To navodi na zaključak da su, uprkos svim izazovima, građani na strani policije, što bi trebalo da predstavlja značajan podsticaj njenom radu. Ukratko, pored visokog nivoa javnog povjerenja, stavovi građana takođe pokazuju da građani uglavnom imaju pozitivne asocijacije na prosječne policijske službenike i policijske službenice”, piše u istraživanju IA Stavovi građana o policiji, koje je objavljeno 1. septembra.

,,Od kada je takozvana mojkovačka struja preuzela skoro sva rukovodeća mjesta u policiji, nije mjerilo dobrog policajca koliko je ubistava, pljački, razbojništava riješio, nego ko je koliku kuću napravio, kakvo auto vozi, gdje ljetuje i zimuje i kojoj ekipi u policiji pripada. Ruku na srce, da je mojkovačka struja donijela dobra policiji i bezbjednosti građana, prosti jadi. Mojkovac bi tada ušao u udžbenike kao grad koji njedri najbolje policajce. Ovako, sve glasnije negodovanje u policiji zbog tih postavljenja moralo bi nekoga da zabrine”, kazao je za Monitor policajac kome je plata nepunih 500 eura.

Njegov kolega priča da je sramno da granični policajci na ulici stopiraju da stignu do prelaza na kome rade.

,,Na šta to liči da policajac u uniformi stopira. Kako je moguće da policija ne organizuje prevoz do graničnih prelaza za svoje službenike nego se tako ponižavamo”, kazao je on.

Policajci iz kriminalistike sa kojima je Monitor razgovarao kažu da razumiju građane i da oni s pravom od njih očekuju više.

,,Oni nas vide kao neradnike i nesposobnjakoviće. Imamo rat kriminalnih klanova i mi smo krivi što smo dozvolili da postanu klan. Umjesto da smo ih hapsili dok su još bili na nivou sitnih lopova, švercera i siledžija sada se hvatamo za glavu i čekamo čija će krv sljedeća pasti. A onda vidite potpredsjednika Vlade Duška Markovića koji kaže treba pohvaliti policiju jer je u Kotoru uhapsila komandira koji je sarađivao sa mafijom. Moramo svi da se stidimo zbog toga, prvenstveno onaj koji je takvom policajcu bio nadređeni. Odmah ga je trebalo smijeniti jer je bio nesposoban da vidi kriminalca pored sebe. Ako ga u policiji nije vidio, kako će prepoznati kriminalca na ulici. Da ne komentarišem njegovu izjavu da bi smjene u policiji pokazale slabost sistema. Naprotiv, pokazale bi da je policija jaka i da nema mjesta za one koji ne znaju da rade ili rukovode”, kaže jedan od sagovornika.

Svi sagovornici Monitora tvrde da je policiji odavno potrebno veliko spremanje i da bi se ona dovela u red veoma brzo, ali da je za to potrebna ,,odluka onog koji odluke donosi”.

,,U zabludi je svaki onaj građanin koji misli da mi u policiji ne znamo koliko ima kriminalaca i nesposobnih policijaca u policiji. Svi mi znamo kome značka služi samo da bi njome mahao kako bi se bavio ’biznisom’, zelenašenjem, krađom, iznudama... Znamo ko kako živi, gdje i od čega. Znamo kako su došli do diploma i kako je ko napredovao u službi. I šta možemo da uradimo? Da ih uhapsimo? Kako? To je posao za Unutrašnju kontrolu, koja se uglavnom bavi nekim marginalnim stvarima, dok pored njih prolaze policajci u autima od nekoliko desetina hiljada eura, obučeni u skupocjenu garderobu, kao na filmu i posjeduju nekretnine koje pošten policajac ne može da zaradi”, priča jedan od policajaca.

Na pitanje ko je taj koji treba da odluči da se policija ,,počisti” od onih koji su sa druge strane zakona svi sagovornici Monitora kazali su da je to Vlada i premijer Milo Đukanović.

,,Tom čovjeku ili neko već dugo priča bajke ili on sve zna i nije ga briga šta se dešava u policiji. Kome je u interesu da se policija ovako uruši i da živimo kao bijeda? Ne možemo da štajkujemo, ne smijemo javno da govorimo bez dozvole starješine, ne postoji način da prijavimo nesposobnog ili korumpiranog starješinu jer su interesno uvezani kao crijeva i, ako se neko i usudi to da uradi, završi na prijavnici ili rampi ili ga rasporede negdje da se ’opameti’. Stanje u policiji je veoma ozbiljno i opasno”, tvrdi jedan od sagovornika.

Zarađeno dobijaju samo na sudu

Od kada je u aprilu 2004. godine policiji ukinuta nadokanada za operativni rad, kažu, bio je jasan odnos onih koji su tu odluku donijeli prema policajcu i tome koliko vrednuju i koliko su im bitne informacije do kojih policija dolazi na taj način. Policija, po prirodi posla, mora da zna gdje se kreće svaki kriminalac, od onog u pokušaju, do onog za koga su čula i djeca u osnovnoj školi.

,,Kako da sjednem sa svojom ’operativnom vezom’ (doušnik op.a) kad nemam centa u džepu. Imali smo oko 80 eura mjesečno za te potrebe. Ukinuli su operativni dodatak i sada treba neko od mene da očekuje da ću od svoje bijedne plate da sjedim po kafanama sa ljudima i plaćam im piće kako bih čuo što me zanima. Ne ide ni da mi ’veza’ plaća, mada vidim da ima dosta kolega kojima to ne smeta. Pitam se samo, kada ga ’veza’ najede i napije ko koga informiše. Da ne govorim o onim kolegama koji sjede sa kriminalcima i jedu i piju na njihov račun, a trebalo bi da ih hapse”, kaže jedan od sagovornika Monitora.

Policajci kažu da godinama samo na sudu mogu da dobiju nadoknade za prekovremeni rad i da im nije jasno kako se državi isplati da plaća toliko sudskih troškova jer je svaki policajac koji ih je tužio na sudu i dobio.

Tekst je preuzet iz nedjeljnika "Monitor".

Galerija

( Olivera Lakić/Monitor )