Obradovići imaju fabriku stihova
Za Zorana je pisanje traganje za odgovorima, poniranje u sebe i uzlet u ono što je bilo i što će biti... koračanje - ka onom što se sanja, ili kroz ono što se zbilo
U porodičnoj kući Obradovića u Bijelom Polju žive ekonomisti, doktori, ali najviše ima stihova, pogotovo za djecu.
Slobodan Zoran Obradović, ekonomista i njegov sin Aleksandar, doktor, kuju stihovi u slobodnom vremenu i osvajaju nagrade na pjesničkim takmičenjima. Zoran Obradović autor je više knjiga za djecu i odrasle. Obradović je osnivač udruženja stvaralaca „Stihom govorim”. Sa udruženjem je 2011. pokrenuo inicijativu objavljivanja zajedničkih knjiga i već pet godina zaredom taj projekat kruniše, svake godine, zajednička knjiga.
On je, zajedno sa udruženjem Stihom govorim, pokrenuo i međunarodni konkurs za djecu pjesnike „Kraljevstvo Bijelih rada“, koji uspješno traje četiri godine.
“Svake godine djeca iz regiona pošalju svoje radove (u prošloj godini je prispjelo 1000 dječijih radova), a onda međunarodni žiri odabere i nagradi najbolje imenujući Prinčeve i Princeze ovog dječijeg kraljevstva”, kazao je Obradović. Ako bi morao da izdvoji neki opus svog stvaralaštva kao nešto što mu posebno znači, to je stvaralaštvo za djecu.
“Ne postoji nešto što može da bude veća satisfakcija i nagrada piscu od iskrene i spontane dječije reakcije, njihovog osmijeha ukoliko dožive i prihvate pisca kao svog drugara”, kaže on. Upravo zato i nije čudo što je ljubav prema pisanoj riječi naslijedio njegov sin Aleksandar, koji iako ljekar, dobio je brojne nagrade u regionu (Hrvatska, Srbija, BiH).
“Sve vodi u tom smjeru da ne mogu više reći da sam najbolji pisac u našoj maloj ulici, čak ni u našoj kući”, priča sa osmijehom Obradović.
U magiji potrage za novim svijetom, napravljenim i izmaštanim za druge, satkanom od stiha ili priče Obradovićima se pridružila i bratanica Jovana (učenica 8. razreda), i na raznim manifestacijama postala njihov “zaštitni znak”, plijeneći svojom ljupkošću. Zoran i Aleksandar prošle godine su ušli u Antologiju pisaca za djecu koji stvaraju na srpskom jeziku u izdanju renomirane izdavačke kuće Pčelice iz Čačka.
Za Zorana je pisanje traganje za odgovorima, poniranje u sebe i uzlet u ono što je bilo i što će biti... koračanje - ka onom što se sanja, ili kroz ono što se zbilo.
“Magija koja oslobađa. Sloboda koja obavezuje. Obavezuje na taj način što pišući, posebno za djecu, čovjek se nađe katkad u ulozi onog koji može i da posavjetuje, poduči ili usmjeri. Tu leži i odgovornost, jer treba usmjeriti ka pravim vrijednostima. U svom pisanju ja nastojim da budem upravo na strani gdje je svjetlo. Posebno kad pišem za djecu. Mnogi me oslovljavaju i doživljavaju kao pjesnika. Ja nijesam pjesnik i to stalno ponavljam. Pjesnikom i piscem se postaje kad se pređe sa one strane života i jave. To je titula koju dodijeli vrijeme i poklonici pisane riječi. Do tada smo mi svi koji nešto pišemo ljudi koji žele da podijele neki svoj svijet sa drugim ljudima”, kaže Obradović.
Kniževni kritičari djelo Obradovića upoređuju sa djelima najvećih pjesnika.
Promocija nove knjige 25 autora iz regiona zakazana 7. oktobra
Međunarodno udruženje “Stihom govorim” 7. oktobra promovisaće zajedničku knjigu 25 autora iz regiona „Petica iz prijateljstva“.
“Misija koju je udruženje postavilo kao zadatak je da da poezijom spajaju ljude na svim kontinentima”, kazao je Zoran i objasnio da je do sada u pet godina, u ovim knjigama, svoje radove objavilo više od 75 autora iz 14 zemalja.
“Tradicionalno se velike promocije održavaju u velikim kulturnim centrima regiona. Sve počinje promocijom u Bijelom Polju, u rodnoj kući Rista Ratkovića, a nastavlja se promocijama u Beogradu, Novom Sadu, Podgorici, Zagrebu i Ljubljani, zavisno od mogućnosti da se na nekom mjestu okupi značajan broj autora zastupljenih u knjizi.
Promocije zbornika održane su, pored Bijelog Polja i u Podgorici, Beogradu, Loznici, Novom Sadu.
Obradović najviše radio za djecu, pisao i knjige za odrasle
Obradović je objavio knjige poezije i proze: “Korak po korak san po san”, “Neprilagođen”; knjige poezije: “Tražim te”, “Sonetni vijenac”, “Jednom tako u vijeku biva” , “Malo slovo o životu. Roman “Blago Milonjića” i knjigu priča sa sinom Aleksandrom “ Lim priča, čovjek zaboravlja”. Za djecu je objavio knjige poezije “Rasteš kao da te za uši vuku”, “Braco i seka”, slikovnicu “Lovac Đole i trista čuda” (u izdanju JU „Ratkovićeve večeri poezije, 2015), i” Razbacani azbučnik”, izdavač Biblioteka Vukovog zavičaja i UG Reč i delo iz Loznice.
Ovih dana je dobio Srebrno slovo ćirilice, II nagradu na osmom međunarodnom festivalu poezije u Petrovcu na Mlavi, za pjesmu ’’Tanjino pismo”.
Prošle godine osvojio je Prvu nagradu u Barajevu, na književnom konkursu za pjesnike za djecu u organizaciji književnog kluba Jovan Dučić i njihovog Centra za kulturu.
( Jadranka Ćetković )