PISMA UREDNIKU
Glasovi iz podzemlja
Od 2009. do 2013. jama Biočki stan služila je za rudarske proteste. Kada su 2013. godine 30-ak rudara 17 dana štrajkovali glađu, boraveći 5 kilometara ispod zemlje, u blatu, mraku i hladnoći, najviši činovnik koji im se obratio bio je tadašnji predstavnik Vlade u bordu direktora
Otvaranje podzemnog rudokopa Biočki stan u Rudnicima boksita Nikšić, upriličeno na Dan rudara i u jeku predizborne kampanje, bio je svečarski i izletnički čin. Ispred ulaza u jamu okupili su se Vladini zvaničnici, rudari i pristalice DPS-a. Kada su predsjednik Vlade i vlasnik kompanije “Uniprom metali d.o.o.” presjekli vrpcu, iz jame je, uz postrojenu rudarski gardu, izašao kamion utovaren boksitom.
Čuli smo optimističke govore, pune nade za oživljavanje nikšićke privrede i zapošljavanje radnika u “novom” rudokopu. Valjda, u opštinskim službama više nema mjesta. U brojku od 150 budućih radnika spadaju i radnici kompanije “Bumech” iz Poljske.
Podsjećanja radi, na dan potpisivanja ugovora između Vlade CG i CEAK-a 2005. godine, u Boksitima je radilo 1.480 radnika. Rusi su 2008. zatvorili Fabriku glinice u KAP-u i rudokop Biočki stan. U vrijeme njihovog gazdovanja (do 2011.) Rudnike boksita je, uz znanje Vlade, napustilo preko 900 radnika. U maju 2013. bilo ih je samo 314.
Od 2009. do 2013. jama Biočki stan služila je za rudarske proteste. Kada su 2013. godine 30-ak rudara 17 dana štrajkovali glađu, boraveći 5 kilometara ispod zemlje, u blatu, mraku i hladnoći, najviši činovnik koji im se obratio bio je tadašnji predstavnik Vlade u bordu direktora. Rudarski protesti su osuđivani, a njihovi glasovi iz podzemlja sporo su dopirali do Vladinih kabineta.
Sada je stari-novi Biočki stan jako važan privredni objekat, koji je na 68. rođendan Rudnika boksita, DPS darovao gradu Nikšiću, neposredno pred parlamentarne izbore.
Vladajućoj eliti je potreban oprost grada Nikšića i nikšićkih rudara. Potrebni su im rudarsko “Srećno” i glasovi građana Župe nikšićke. Zazirući od podzemlja i jama, gospoda slavljenici se nijesu “sigurnim korakom” prošetali kroz unutrašnjost rudokopa, nego su, uz šampanjac, odgledali film o njemu.
( Milojka P. Perović )