Zovem se tranzicioni gubitnik

Moje ime je tranzicioni gubitnik. To nije moje pravo ime. Rođen sam i odrastao i učio školu kao i svi drugi. Ovi koji su tranzicioni dobitnici. Ovi koji su se snašli. Ovi, koji kada se intonira himna drže ruke na grudima jer su im tu u unutrašnjem džepu puni novčanici. Novčanike su napunili punim ustima države i brige o mojim interesima. Pa su se dobro naplatili. Oni i njihova djeca. Shvatili su da su vlasnici Crne Gore. Nisam ljubomoran, samo mi je krivo.

Dakle, zovem se tranzicioni gubitnik To ime nosim posljednjih dvadesetak godina. Dala mi ga je ova vlast. Još onomad me je sadašnji premijer i povremeni predsjednik i biznismen tako nazvao u nevjerici što još živim sa roditeljima. Nije mogao da vjeruje da nemam para i da se nijesam snašao u tranziciji. Kao što se snašao On i oni njegovi i oko njega. Tako sam ja ponio novo ime, i pogodite šta? Navikao sam se na njega. Nekako sam se srodio s njime. Moj premijer, jeste čovjek u pravu. Uzeli su mi državu. Prvu uzeše devedesetih, pa onda onu drugu, i evo uzeše mi i ovu treću državu! A sve to vrijeme, dok sam ja sanjao države, oni su se punili kao brodovi. Mijenjali su mi i jezik i crkvu i porijeklo! Presadili su me kao drvo na tuđu zemlju. Pokidali mi korijene i zatrpali u tuđem dvorištu. Sad na ovim izborima gledaju da li ću da se primim.

Sve ovo i još mnogo toga, uradili su mi da bi me do kraja osiromašili. Cilj im je da budem siromašan i ekonomski zavistan od njihovih kredita (koje redovno podižem). Cilj im je da zaboravim ko sam i kako sam nekada dostojanstveno živio. Cilj im je da se još više obogate, a ja da im vjerujem. Da im vjerujem da je njihovo bogatstvo za moje dobro. I ako mi jednog dana kažu da je dobro za mene da skočim u provaliju, skočiću jer je tako rekao Milo Đukanović. Sveto ne može da mi kaže jer mu je ograničena komunikacija. Milo još može da mi kaže što je dobro za mene imoju porodicu.

Zovem se tranzicioni gubitnik. Ako sve ovo preživim, podići ću sebi spomenik. Ali ne nadgrobni. Da me neko zapamti. Ovo je vrijeme pokvarenih ljudi koji su čuvari naših sudbina. U ovom vremenu živjeti životom, a ne parama, jeste čudo.

( Slobodan Savović )