Kampanja

Kampanja se nekako vuče, više nego što juri... Ali tek je vrijeme za finiš - pa ćemo vidjeti ko ima kakvu strategiju za završnicu.

Unekoliko je drugačija predizborna atmosfera nego svih proteklih (izbornih) godina. Da li je na to uticala Vlada izbornog povjerenja, koja, očito, nije ispunila svoj osnovni cilj - a to je da se dođe do izbornog povjerenja. Ali, jesu mehanizmi manipulacije ogoljeni, putevi prevare su uglavnom “mapirani”, ali da li će to i koliko uticati na vjerodostojsnost izbora, to je drugo pitanje.

Jer, postoji jedan fenomen koji zaslužuje sveobuhvatnu sociološko-psihološku analizu. Imate jedan tip glasača vladajuće partije koga zapravo (i bukvalno) ne zanimaju nikakva racionalna sagledavanja stvari. Da vide kompletan vrh stranke kako, sigurnim korakom, iznosi najskuplje slike iz Narodnog muzeja, ili zlatne poluge iz nekog državnog sefa - rekli bi nešto u stilu - nose ih na sigurnije mjesto, da ih bolje čuvaju... To je glasač koji istovremeno ima beskrajnu lojalnost, a sjećanje mu ne predstavlja problem. Idealan podanik. Njih ne može poljuljati ni činjenica da je njihov partijski ideolog priznao da je kriminalac. Možda ih malo čudi kad pročitaju da je ideolog pod priznanjem bio glavni, bio šef. Jer, oni znaju ko je šef. I ko jedini može biti šef.

Vladajuća ekipa očito opet želi ponoviti sve svoje uigrane kombinacije. Ali, da li je vino “pošto priđe bješe”? Da li su “zaspali na lovorikama”, kako to kažu sportski komentatori, ili i dalje imaju način da sve “dignu”. Mislim na njihove ljude, jer, sve ostalo su već uglavnom “digli” u proteklih 27 godina.

Ali, bio sam tužan kad sam shvatio da će ova kampanje proteći bez Marovićevih kalambura, verbalnih i misaonih, onih spektakularnih izjava što ništa ne znače, ali ti isto treba dva minuta da se snađeš. Ko će sad od depeesovaca pomenuti Markuzea, tačno kad treba, potegnuti Hajdegera ili Heraklita, da objasni narodu zašto kasni obećani put, vrtić ili škola... Kakva družina - jedini među njima koji je čitao istinske velikane misli, završio je kao šef organizovane kriminalne grupe. A ovi što čitaju samo Informer i Pobjedu - svi čisti.

Nedostatak Marovića teško može nadoknaditi Marković, koliko se god trudio, ne pomaže mu čak ni to što ih samo jedno slovo u prezimenu sprečava da - budu isto. Ne može on zamijeniti Marovića, definitivno, bar kao ideologa, za druge stvari će se tek vidjeti...

Marković je provalio stvar sa ekspanzijom kriminala. To nema veze se Crnom Gorom. Uvijek je neko drugi kriv, kao kod djece u predškolskom uzrastu. Ovo je destabilizacija. Nema veze sa kokainom, ali ima sa Putinom, koliko shvatam.

U sjajnom tekstu Branke Bogavac o pariskom gostovanju velikog pisca Amosa Oza (čitajte na srednjim stranama Arta), izraelski majstor objašnjava da političari zapravo uvijek vladaju - proizvodeći strah kod svojih birača. E tu je DPS može biti malo i podigao međunarodne standarde o kojima govori Oz. Čarobnjak, ako mene pitate.

Spisak donatora DPS-a je jedna vrlo zanimljiva stvar. I govorljiva. Što ti je požrtvovanje. Jer, kad čovjek od plate koja iznosi 1300 eura, partiji da 1200, on će ovaj zahtjevni mjesec kampanje morati da pregura sa 100 eura. A to nije lako. Možda će neki poslanici morati da propute kao Pajović u - Narodnu kuhinju.

Ipak, bole me Baćovih 100 eura. Ako ih je morao dati (a taman ih je bio spremio za paklen listić), ili ako su mu pripisane, svejedno. Jer, ipak je čovjek bivši predsjednik Ustavnog suda. Koji je svojevremno dobijao i po 100.000 na kladionici.

Opet, ne sjećam se, ali mora da je i Marović, ranije, bio redovan u ovom doniranju. Pa je vrlo moguće da je donirao svojoj partiji i nešto od onoga novca koji je, kako je priznao, stekao nezakonito. Te je, iz toga slijedi, DPS profitirao od Marovićevog kriminala... Ali, mora da to kriju od Mila.

( Balša Brković )