I na crnogorske gene sam ponosan
U Baošićima sam prvi novac zaradio na nastupu. Brojni koncerti, ljetovanja…
Najveća regionalna zvijezda svih vremena Zdravko Čolić, večeras ponovo nastupa u Crnoj Gori.
Nakon prošlogodišnjeg koncerta povodom Dana državnosti u Podgorici, velika zvijezda se velikim povodom i u velikom stilu vraća crnogorskoj publici.
Naime, Čolićevim koncertom Prijestonica Cetinje i Turistička organizacija tog grada obilježiće Milenijum državnosti Crne Gore .
“Raduje me tolika ljubav i vjernost mojih obožavalaca u Crnoj Gori. Povod je svojim značajem prosto zasjenio... Zato sam odlučio da ovo bude i poseban koncert, a nikako ne dio turneje “Vatra i barut” u okviru koje nastupamo već dvije i po godine. Zato ćemo dati sve od sebe da spektakl bude dostojan jubileja“, obećava u eksluzivnom intervjuu za “Vijesti”.
“Hodajući evergrin“ kaže kako titulu koju su mu odabrali poštovaoci s ponosom nosi. Uz zagonetan osmijeh priznaje da je za Crnu Goru emotivno vezan.
“S ponosom uvijek ističem da sam porijeklom dijelom i iz Crne Gore. Od tog crnogorskog porijekla do rodbine, prijatelja... Dio mladosti sam tu proveo. Pa, u Baošićima sam prvi novac zaradio na nastupu. Brojni koncerti, ljetovanja… malo, malo - pa smo tu. Osjećam se kao domaći i na koncertu ću večeras na neki način biti baš to - domaćin”, objašnjava Čolić.
On ne krije zadovoljstvo što je sa Crnogorcima na Trgu u Budvi dočekao Novu godinu, a šaljivo dodaje, da će ih svojim pjesmama uvesti i u jesen. Što se njegove karijere tiče, za Čolića već počinje proljeće - njegova turneja “Vatra i barut” nastavlja se serijom koncerata u SAD, a muzičar paralelno privodi kraju i svoj 15. studijski album.
Umjetnik će u pratnji svog benda nastupiti na Dvorskom trgu od 20 časova, a snimaće ga helikopterske jedinice MUP-a. Organizatori su obezbijedili prevoz iz Danilovgrada, Nikšića i Podgorice i apelovali na posjetioce da zbog gužve dođu par sati ranije.
Očekuje se da će koncert u prijestonici, kao svi nastupi ovog umjetnika vanvremenskog glasa, okupiti obožavaoce iz cijele Crne Gore, ali i susjedstva.
“Bude uvijek fanova koji vole to što radim, raduju se toj vrsti muzike i stvarno dođu sa svih strana. Ima ljudi koji dođu sa namjerom da se družimo i vidimo. Njih, stotinjak čak i prepoznam u jednoj zoni u parteru blizu bine”, kaže Čolić.
A u toj zoni uvijek ima telefona i svi su uprti u vas, za razliku od one zone o kojoj pjevate u pjesmi “Javi se”?
(Smijeh) Ima, ima telefona… Javljaju se jedni drugima, jer su ljudi na koncertima veoma emotivni, i snimaju se neke pjesme. Istovremeno, postavljaju se i snimci koje nažalost moramo čistiti sa YouTubea, jer su neprofesionalno snimljeni. Ali to su “ slatke muke”, sve je to prelijepo i priliči druženju kakvo je koncertno. U svakom slučaju to mi prija jer dolaze, neću reći fanovi, već ljudi koji prate to što radiš.
Posjetioci na vašim koncertima se broje hiljadama i desetinama hiljada. I tako već decenijama...
Pa, dobro, ovo su otvoreni koncerti, na trgovima. Od regije i veličine manifestacije, zavisi i broj ljudi. Međutim, ovo su, ponavljam, otvoreni koncerti na trgovima, koji su drugačiji, jer se ne prodaju karte, kao u sportskim dvoranama ili salama…. I jedni i drugi, ali i meni najdraži - u nekim intimnijim prostorima, su na svoj način drugačiji, a opet pripadaju jednoj energiji. Ovi koncerti su posebni jer je tu velika energija, dođu čak i ljudi koji te nikad nisu slušali, možda ni vidjeli.
Da li taj fenomen čudi ili obostrani užitak naprosto ne treba ni objašnjavati?
Pa ne znam da li je to fenomen ili jedna karijera?! Možda je to više hepening. Pripadam ljudima koji su opstali 40 godina na sceni i nisam jedini. Ima ih u regionu, a po svijetu je to često. To je karijera čija je sretna strana to što su je mlađi prihvatili i naslijedili dio moje muzike koju sam pjevao starijima, pa je sve zajedno ušlo u dvije-tri, da ne kažem četiri, generacije i to me posebno raduje.
Ma, nije to nikakav fenomen, već karijera koja traje i publika koja se generacijski priključuje meni i nama. To je u jednoj karijeri i najljepše - kada vidiš da su ti mlađi naslijedili one pjesme ili ploče koje su starije od njih samih!
Je li to uzročno posljedična veza nevjerovatne energije kojom zračite?
Pa to jeste reverzibilno. Ako nema atmosfere u publici kad izađete, malo si skučen i ima treme.
Bitno je da što duže opstaneš i da te vole - i muškarci i žene
U jedinstvenim i emocijama punim koncertima Čolića uživaju sve generacije. Vječiti šarmer nesumnjivo zna sa pjesmama, ali i sa ženama. Kako mu to polazi za rukom toliko dugo i u čemu je magija kojom očarava obožavateljke, objasnio je riječima: “Pa to je malo preemotivno. Mislim da su pjesme vezane za žene, pogotovo ljubavne. Publika je pretežno tu ženska. Ima tu malo onoga “muškarac pjevač – ženska publika”. Kasnije, što si stariji i iskusniji primjećuješ (naročito u većim gradovima) veći broj muškaraca u publici, negdje je čak i izjednačeno. Pjesma i ova emocija “kako udovoljiti ženama?” su vezane. Prirodno je da se muškarac koji pjeva jednoj ženi ipak obraća svim ženama. Uz to, svaki muškarac se može naći u nekom od mojih tekstova, svaki je imao neku dramatičnu ljubav, a to je i lično i svačije”.
On je dodao da smatra da ga publika s godinama više poštuje jer iza sebe ima uspješnu karijeru, a ne “popularnost koja prolijeće” ili samo šarm.
“To je ono čemu svaki muzičar teži, jer ako se baviš ovim poslom jeste bitno da što duže opstaneš i da te vole - i muškarci i žene, jel?”, navodi on kroz smijeh.
Čolić smatra je prirodno da na ljubavne pjesme posvećene ženama, one “najvatrenije, najstrastvenije i najemotivnije reaguju”.
“To pokušavamo i na novim pločama - da bar dvije ili tri pjesme, uz lijepu melodiju i tekst imaju poruku koja je i svojvrsno životno naravoučenije, pogotovu kad je ljubav u pitanju”.
Pred koncert uvijek ima malu dozu pozitivne treme
Na pitanje da li pozitivnu energiju i dozu adrenalina koju publika doživljava na njegovim koncertima i sam osjeća nakon nastupa, Čolić potvrdno odgovara, ali navodi da uprkos višedecenijskom koncertnom iskustvu uvijek ima malu dozu pozitivne treme.
“Koncerti su uvijek svojevrtsan izazov. Kad izađeš na scenu uvijek očekuješ nešto najljepše - dobru enrgiju. Nekad je te energije više, a nekada i manje. Publika je tu možda malo zatečena, što se toliko trudim da usmjerim svoju pozitivnu energiju na nju, ali tada sjajno funkcionišemo. Istina, publika nas uvijek dočeka sa velikom željom i energijom, a u to se uvijek uključiš i odmah si srećan, bez obzira na tu početnu tremu i uzbuđenje”.
( Maja Vukićević )