Vlasnici banke u raljama amatera

Naslov je daleko od šale. Naslov je pristojni javni iskaz tačnosti za nešto što nema osnova da se tretira kao diplomatsko štivo.

Prethodne sedmice austrijski predsjednik Hypo banke, koja se tekuće drugačije zove, izvješćem za javnost prijetio je predsjedniku Crne Gore. U desetak primjetno nestrukturiranih rečenica, koje su vjerovatno napisane negdje u Crnoj Gori, napravio se neprikladan, nedostojanstven, nediplomatski pritisak da predsjednik države ne potpiše Zakon o konverziji CHF kredita, dio koji se odnosi na nedavne dopune i izmjene. Na stranu što u ovom izvješću bankari koriste riječ “amandmani” u pogrešnom kontekstu.

Da bi pojačao kredibilnost prijetnje, odnosno dostigao eventualnu ozbiljnost, predsjednik banke se pozvao na dokument (citat): “Sporazum o uzajamnom podsticanju i zaštiti ulaganja između Austrije i Crne Gore.” Ovaj obični citat dovoljan je da se van svake sumnje dokaže koliko su akcionari banke , a prije svih EBRD i Advent Int, na koje se poziva predsjednik banke u svojoj prijetnji CG predsjedniku, ugroženi neprofesionalnim, neodmjerenim, ishitrenim i netačnim potezima izvršnog menadžmenta banke , ovdje ili u Beču, svejedno.

Sporazum na koji se poziva predsjednik banke u prijetnji poreskim obveznicima Crne Gore ne postoji, ni formalno ni suštinski. Pravilo struke bi trebalo da bude da kada se piše institucionalno odgovorno izvješće za javnost onda se bar zna zakonska norma koja se treba staviti u okvir legitimnosti. To je obaveza bilo kojeg pravnog lica, a posebno banke , pošto su banke ozbiljne institucije koje se ne bave proizvoljnim razbacivanjima intencionim netačnostima. Ovo je jasan dokaz novim akcionarima da im se kontinuirano prezentuju neprecizne informacije.

Crna Gora je po pravu nasljedstva međunarodni obveznik Zakona o proglašenju Sporazuma između Vlade Savezne Republike Jugoslavije i Vlade Republike Austrije o podsticanju i zaštiti ulaganja (Sl.list SRJ - Međunarodni ugovori: br. 001/02 od 18.01.2002. godine). Tačno je, ovim sporazumom se rješavaju pitanja naknade štete između država. Ali, sudovi a tamo pripada i međunarodna arbitraža, rješavaju pitanja utvrđivanja i određivanja štete, pa tek uslove eventualne naplate. To se ne može postići uškopljenim prijetnjama, pošto se predmetnom izvješću banke ne može pridružiti kvalitet adekvatnog diplomatskog obraćanja.

Bljutavost fakticiteta da se predsjednik banke u izvješću pozvao na dokument koji ne postoji, ni pozivanjem na važeći međunarodni dokument, nije umanjena. Takvo ponašanje je decenijski pridruženo izvršnim menadžerima i upravljačima banke , koji su tokom dvije i po decenije sve činili da ova banka napiše najsramotnije stranice evropskog bankarstva nakon II svjetskog rata. Implicirano ugrožavanje vlasničkih prava iz izvješća navedeni novi akcionari ne trebaju da traže kod poreskih obveznika Crne Gore, ili Hrvatske, ili BiH, mada će i Srbija doći na dnevni red, već u unutrašnjoj organizaciji banke . Nikada se ništa suštinski nije promijenilo, čak ni dolaskom nominalnih novih akcionara, pošto je menadžment i onda i sada na zidinama ugrožavanja akcionara i njihovih vlasničkih prava.

Do prije neku godinu, takvo ponašanje su ondašnji akcionari, simboli braka nacionalističke politike i korupcionaškog biznisa, tražili od menadžmenta. U ovih posljednjih par godina, na vidjelo su se konačno pojavile ograničena znanja i strukovne (ne)vještine menadžmenta banke . Zar novi akcionari nisu dobili sve potrebne dokaze a slijedeći ovaj posljednji događaj: udarni čovjek banke nije dobio pravilno pravno zasnovan i pripremljen tekst od desetak rečenica dok se pride pozvao na nepostojeći dokument.

I za kraj kroki-a, citat: “banka je…partner klijentima i lokalnoj ekonomiji…” - da li su ovo PR riječi potvrđenog bankarskog profila ili maskirana prijetnja lažnim “mišićima” bečlijske moći?

P.S. Zahvalnost predstavnicima građana Crne Gore što se u galimatijasu međunarodnih ugovora bolje snalaze od resornog ministarstva.

Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka

( Mila Kasalica )