Vušurović: Vlada ne vodi računa o zaštiti kulturne baštine
"Počev od 2008. godine i dolaska Branislava Mićunovića, voljom premijera Mila Đukanovića, na čelo Ministarstva kulture, i pomoćnice ministra za kulturnu baštinu, Lidije Ljesar, voljom Mićunovića, bili smo "bombardovani" najavama procvata ove oblasti"
Član Velike koalicije KLJUČ Đorđije Vušurović ocijenio je da najnoviji primjeri devastacije kulturnih dobara Crne Gore pokazuju da "Vlada ne vodi računa o zaštiti kulturne baštine".
Vušurović je bivši direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore i vršilac funkcije direktora JU "Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore".
"Počev od 2008. godine i dolaska Branislava Mićunovića, voljom premijera Mila Đukanovića, na čelo Ministarstva kulture, i pomoćnice ministra za kulturnu baštinu, Lidije Ljesar, voljom Mićunovića, bili smo "bombardovani" najavama procvata ove oblasti. Najavljivane su razne "identitetske misije" i revolucionarni zahvati u ovoj oblasti. Najavljivano je pozlaćivanje svega onoga što su, po njima, prethodne strukture degradirale. Tako je, po njima, bilo devastirano 68 odsto od ukupnog broja zaštićenih nepokretnih spomenika kulture, nijesu bila popisana kulturna dobra Crne Gore, nije ubirana renta na kulturna dobra, institucijama zaštite nije bio pokriven čitav prostor Crne Gore, nije bilo podvodne arheologije u Crnoj Gori... Jednom riječju, po njima - zatekli su veoma loše stanje u ovoj oblasti. To što Ljesar, nije bila zatečena, već je dugi niz godina bila zapošljena u Ministarstvu kulture, upravo u Sektoru za kulturnu baštinu, za njih nije bilo toliko važno, osim što je ona "prepoznavala" glavnog krivca, koji je bio van Ministarstva kulture i koji se nazirao prilikom njihovih "mudrovanja", a to je bio Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore", saopštio je Vušurović.
On je podsjetio da je Republički zavod, bio nosilac stručnih poduhvata - dislociranja manastira Pive i Dubočice, obnove spomenika kulture poslije katastrofalnog zemljotresa 1979. godine.
"Zbog ovakvih i sličnih ostvarenja, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore, odlikovan je 1972. godine Ordenom republike sa srebrnim vijencem, zbog značajnog doprinosa u realizovanju izložbe "Umjetnost na tlu Jugoslavije od praistorije do danas" održane u Parizu 1971. godine, dok je 1989. godine ovaj Zavod dobio najznačajnije državno priznanje u SFRJ - "Nagradu AVNOJ"-a, za stvaralaštvo i rad u oblasti kulture i obrazovanja. Njihovim, "čuvenim" reformskim zahvatom, Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, kao sljedbenik Republičkog zavoda, dislociran je iz objekta bivšeg Austrougarskog poslanstva, u kojemu su svojevremeno urađene sve neophodne instalacije sa opremom, bez kojih je nezamisliv rad ateljea, a sve pod nadzorom i uz konsultacije sa stručnjacima UNESCO-a, u jedan dio zgrade bivše EI "Obod", i dan danas, bez odgovarajućih instalacija i opreme", naveo je Vušurović.
Dodaje da je respektabilna stručna ustanova, po naredbi "dvojca" Mićunović - Ljesar", a sve "zahvaljujući Vladi Crne Gore", reorganizacijom i seljenjem iz uslova, preseljena je u neuslove za stručni rad, i pretvorena u "invalidnu" ustanovu, koja se u 21. vijeku bavi odokativnom konzervacijom, "dok joj je djelatnost arheologije, Ministarstvo kulture gotovo izuzelo".
"Najveći i suštinski dio, vremenski oročenih, obaveza po "novom" Zakonu o zaštiti kulturnih dobara i po obavezujućem “Elaboratu” koji je donijela Vlada 2011.godine, nije reealizovan ni nakon šest, odnosno pet godina od njihovog usvajanja. Aktivnosti su usmjerene na "ad hoc" projekte i investicione aktivnosti, za koje su utrošena, bolje reći prosuta, ogromna finansijska sredstva. Pod atributima "identitetsko", "misionarsko"... trpani su nazovi autorski projekti, uz obavezan atribut - kapitalni, "teški" po više stotina hiljada, pa i miliona eura, a sve u dobro poznatom stilu. Realizacija ovih veoma skupih kampanja je kršenjem zakona i pravila struke, povjeravana onima koji su smatrani dijelom "ekipe", da ne kažem "organizovane grupe"", saopčštio je Vušurović.
Zaključuje da je od 2008. godine služba zaštite u Crnoj Gori, koja je bila na respektabilnom nivou, "do te mjere devastirana da su od nje ostali "samo dugmići" ili "restlovi"", te da se za Zakon o zaštiti kulturnih dobara, donijet 2010. godine i Elaborat, usvojen 2011. godine, "može reći da su arhivski dokumenti i ništa više od toga".
( Vijesti online )