U Nikšiću otvorena izložba Dragana Karadžića
Karadžić se pred nikšićkom likovnom publikom predstavio radovima iz ciklusa “Dodiri i trajanja”
U jednoj pjesmi u prozi, "Prostor sa sjenkama" Anri Mišo je zapisao: "Prostor, ta vi to ne možete shvatiti, to strašno iznutra-spolja koje je pravi prostor". To je bio moto mnogim istoričarima umjetnosti, kazao je slikar i akademik Dragan Karadžić, kada su gledali i prosuđivali njegove radove.
Da li su bili u pravu imala je priliku da procijeni nikšićka publika prilikom izložbe slika, akvarela i crteža pod nazivom "Dodiri i trajanja" u galeriji "A" koju je organizovao nikšićki "Trim centar".
Otvarajući izložbu, na kojoj je predstavljeno 28 radova, istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić kazala je da će dobri poznavaoci Karadžićevog djela zapaziti, pored njegovog kontinuiteta i, pomake koji su uvijek posljedica unutrašnje nužnosti umjetnika.
"Ono što je glavna Draganova preokupacija jeste iskustvo prirode. Ne u smislu pejzaža gdje se predstava transponuje u sliku, već neke konstante koje postoje u prirodi a koje su bitne za umjetnika. Između ostalih to su tlo, voda, vazduh, sve ono što sačinjava zemlju i prirodu, što se kroz vrijeme polagano mijenja, a sa druge strane vječno traje", istakla je Karadžićeva.
Prema njenim riječima karakteristika slikara impozantne biografije, koji je, kako je istakla, svoj zenit postigao upravo na izloženim radovima, je meditativna priroda, lirska, poetska vizija svijeta, uz vidljivo prisutan osjećajni efekat.
"Na ovim radovima može da se prati veza između akvarela, crteža i slike, koja nije karakteristična za neke umjetnike, a naš umjetnik Dragan Karadžić je našao tu izuzetnu suptilnu liniju i vezu. U svim slikama je moćni crtež, crtež koji je negdje za njega primarna kategorija", istakla je istoričarka umjetnosti za koju je pomenuta izložba bila posebno emotivna jer je govorila o djelima njenog strica koji je na nju imao veliki uticaj od najranijih dana do danas.
Karadžić je diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću, likovni smjer, a završio je i Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Radenka Miševića, kod koga je i magistrirao. Kao stipendista francuske vlade završio je specijalizaciju na Academie des beux-arts u Parizu kod prof. Žaka Jankela, a studijski je boravio u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Holandiji, Belgiji, Španiji, Grčkoj i SAD-u. Redovni je profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Član je Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.
Prema riječima umjetnika koji je izlagao na 54 samostalne i na više od 330 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu suština većine njegovih izloženih radova je traganje za graničnom linijom između spolja i iznutra.
"Imam osjećaj da je to neki prostor koji ja sagledavam iz nekog skrovitog dijela, iz nekog prostora koji je na granici između spolja i unutra", kazao je Karadžić.
"Bilo bi nesumnjivo pretenciozno htjeti uraditi detaljnu strukturalnu analizu svih ovih slika, akvarela i crteža. Pa ipak, malo je primjera tako promišljenog slikarskog korpusa, toliko protkanog ispitivanjem, tako obavijenog težnjama, tako prostorno-vremenski sistematično organizovanog: sve u izlomljenom trajanju koje svoje otjelovljenje nalazi u nizu melanholijom snažno konotiranih trenutaka", zapisao je Serž Golip, profesor francuske književnosti.
Bjelina kao aktivni dio forme
Karadžić je dobitnik 23 nagrade, među kojima su: Trinaestojulska nagrada i nagrada "Milunović, Stijović, Lubarda", koju je dobio dva puta.
"Bjelinu na mojim slikama, ili pauzu, smatram aktivnim dijelom forme jer ona na neki način ovu zgusnutu cjelinu apostrofira i pojačava neku njenu komponentu, apostrofira je kao u muzici, u poeziji. Pa i u našem govoru sve ne teče. Moramo napraviti neku pauzu, makar da uzmemo vazduh. I slici treba neki vazduh", kazao je Karadžić.
Dodir ne doživljava kao taktilnu percepciju, već kao način da napravimo neke naše male svjetove.
"Ako se unosimo u to, ako se produbljuje nešto što stvaramo, aktuelizujemo, onda mi to dodirujemo. A samo trajanje traži puno stvari - jedan život, jednu energiju, darovitost, uporan rad, vrijednosti sa kojima čovjek barata u jednom dužem kontinuitetu. Ja više mislim o trajanju kao komponenti da samo radim, a na nekom drugom je da kaže o njenom vrijednosnom smislu", kazao je umjetnik.
Galerija
( Svetlana Mandić )