Ulcinjsku rivijeru namještaju nekom?

Uprava za nekretnine odbila je zatjev HTP Ulcinjska rivijera za upisom prava svojine nad zemljištem na Adi Bojani, potvrđeno je juče “Vijestima” iz nekoliko izvora.

Udruženje akcionara Ulcinjske rivijere nezadovoljno je takvom odlukom.

“Rješenje Uprave za nekretnine da odbije upis prava svojine nad zemljištem na Adi Bojani u korist Ulcinjske rivijere prema odluci Vlade od 04. 12. 2014, možemo protumačiti isključivo kao nedostatak hrabrosti njenih službenika da rade svoj posao i namjeru da prebace odgovornost natrag na Ministarstvo finansija”, saopštili su “Vijestima” predsjednik i koordinator tog Udruženja Miroslav Jeličić i Tripko Krgović.

Nedostatak kontinuiteta u korišćenju zemljišta na koji se iz Uprave pozivaju je zaista “besmislen argument”, istakli su Jelićić i Krgović, i napomenuli da teško “postoji bilo ko u Crnoj Gori kome nije poznato da turističko naselje Ada Bojana decenijama posluje u sklopu HTP Ulcinjska rivijera”.

“Pomenutom Odlukom Vlade pokušava se ispraviti slučajna ili namjerna greška kojom prava nad zemljištem na Adi nisu upisana u korist Ucinjske rivijere i jasno se u obrazloženju Odluke navodi da je ona bez pravnog osnova izgubila pravo korišćenja i samim tim mogućnost da to pravo konvertuje u pravo svojine”, dodali su Jeličić i Krgović.

Bivši član Odbora direktora Ulcinjske rivijere i vladine Tenderske komisije za privatizaciju, Skender Elezagić kazao je da nije upoznat sa odlukom katastra.

„Ne mogu da komentarišem ono što ne znam. Ono što znam, ukoliko bi tender za privatizaciju bio objavljen u ovim uslovima, samo će mali broj, povlašćenih učesnika biti u posjedu informacije da su se stekli svi pravni uslovi za upis prava svojine nad zemljištem“, kazao je Elezagić “Vijestima”.

On je ocijenio da bi to odbijajuće djelovalo na sve ozbiljne i prave investitore, kojima je uslov za učešće na tenderima da svi papiri budu čisti i jasni i uslovi za sve učesnike jednaki.

Indikativno je da je Ulcinjska rivijera jedini hotelijer u Crnoj Gori koji imovinu nije uknjižio na svoje ime, a paradoks je još veći ako se zna da su investitori, koji su od nje kupili hotele Otrant, Galeb i Lido, lako izlazili na kraj sa tim problemom u katastru.

„Po tome ispada da je Ulcinjska rivijera kupcima prodala veća prava od onih koje je sama posjedovala“, ističe Elezagić i podvlači da očekuje da će Ministarstvo finansija kao drugostepeni organ donijeti pravičnu odluku.

Problem bi mogao nastati, kako napominje, ako se ovo zemljište u knjigovodstvu ulcinjske kompanije proknjiži kao novostečena imovina.

„Tada bi se cjelokupni iznos njene vrijednosti, a radi se grubo, o desetinama miliona eura, morao knjižiti kao prihod, što bi rezultiralo na kraju godine kao dobit i stvorilo obavezu plaćanja poreza na dobit od nekoliko miliona. Pošto je jasno da se ne radi o realnom prihodu i realnoj dobiti, jasno je da bi stvaranje tolike obaveze po osnovu poreza na dobit moglo biti pogubno za ovo preduzeće“, kazao je Elezagić.

Upitan da li je bilo pritisaka na rad Odbora direktora, on je kazao da se vjerovatno misli na poziv nekoga iz Savjeta za privatizaciju kada je povučen prvi zahtjev za uknjižbu.

„Međutim, mi smo na zadnjoj sjednici Odbora direktora, većinom glasova donijeli odluku da se taj zahtjev obnovi. Što se tiče motiva, ne bih volio da ulazim u spekulacije i da nagađam“, zaključio je Elezagić.

Zemljište na Adi sada može biti predmet restitucije

Jeličić i Krgović očekuju da će Ministarstvo finansija, koje je i bilo predlagač pomenute Vladine Odluke, postupiti po žalbi Ulcinjske rivijere u zakonski definisanom roku koji uskoro ističe, i shodno tome “naložiti Upravi za nekretnine da konačno upiše pravo svojine”.

“Ukoliko bi zemljište na Adi u konačnom bilo oteto Ulcinjskoj rivijeri, ne bi samo manjinski akcionari bili oštećeni i prevareni, već prije svega najveći akcionar- Fond PIO kao i Zavod za zapošljavanje. Takvo zemljište, koje bi bilo izuzeto iz Ulcinjske rivijere, postalo bi predmet zahtjeva za restituciju, pa iako ne bismo htjeli da prejudiciramo neke stvari, jednostavno se nameće pitanje u čijem interesu se sve to radi? Zato pozivamo sve akcionare Ulcinjske rivijere da daju maksimalan doprinos rješavanju problema i zaštite svoju imovinu, odnosno imovinu građana Crne Gore koja im je povjerena na staranje”, zaključili su Jeličić i Krgović.

Za Ulcinjsku rivijeru ne važi isti zakon kao za Budvansku koja se upisala na Sveti Stefan

„Usvajanjem Zakona o svojinsko-pravnim odnosima, 2009, stvoreni su uslovi da se sva pravna lica koja su do tada bila upisana kao korisnici, u Katastar nepokretnosti upišu kao vlasnici“, kazao je Elezagić rekavši da to nije bio slučaj i sa Ulcinjskom rivijerom.

Podsjetio je da se zemljište na Adi, gdje su bili sagrađeni objekti, nije vodilo u poslovnim knjigama kao imovina društva i nije ušlo u procjenu akcijskog kapitala.

„Vlada je ocijenila tada da su Ada i Sveti Stefan jedinstvene lokacije koje moraju ostati u državnoj imovini tako da je Ulcinjska rivjera bila vlasnik samo objekata i pripadajuće infrastrukture. Ostalo zemljište upisano je u poslovnim knjigama kao aktiva i dio je akcijskog kapitala firme“, dodao je Elezagić.

Međutim, prilikom brojnih statusnih promjena koje je prošlo to preduzeće, počev od odvajanja od Montenegroturista, preko vlasničke transformacije do stečaja, došlo je do brisanja čak i prava korišćenja Ulcinjske rivijere nad zemljištem u katastru.

„Ipak, Vlada je krajem 2014, donijela odluku o upisu prava korišćenja na zemljšte u državnoj svojini na osnovu svojinsko-upravljačke transformacije DP HTP Ulcinjska rivijera u Akcionarsko društvo”, pojasnio je on i ocijenio da je način na koji je to urađeno bio vrlo jednostavan, što jasno ukazuje na to „da razlog za višegodišnje provlačenje ovog problema nije neko pretjerano komplikovano pravno pitanje, nego prije svega nedostatak političke volje da se to riješi“.

Time su se kako je rekao stvorili uslovi da preduzeće konačno bude upisano kao vlasnik nad zemljištem na kojem su izgrađeni njeni hoteli.

„Uporedo sa time, onaj dio zemljišta na Adi koji do sada nije vođen u poslovnim knjigama, treba procjeniti i prikazati u bilansu stanja i kao akcijski kapital. Da je to moguće pokazuje i primjer zemljišta na Svetom Stefanu, koje je trebalo da ima isti tretman kao zemljište na Adi a danas je u list nepokretnosti upisano kao svojina Budvanske rivijere“, kazao je Elezagić.

( Milorad Milošević, Samir Adrović )