Čempresi lete u nebo

S proljeća 1983. u Titogradu je prikazan prvi crnogorski amaterski crtani film, “Pilula za glavobolju”, akademskog slikara Nikice Raičevića. Na premijeri u punoj sali Doma omladine “Budo Tomović”, publika je oduševljeno pozdravila projekciju pionirskog crnogorskog filmskog poduhvata.

Nikica Raičević je još prije odlaska na Akademiju likovnih umjetnosti pokazivao interesovanje za crtani film, pa je jedno vrijeme boravio u Zagrebu kod brata Mira, tada studenta prava, u želji da se priključi tamošnjoj čuvenoj školi crtanog filma, kojoj je bio stub Dušan Vukotić, jedini naš dobitnik “Oskara”. Ali, da bi se bavio crtanim filmom, kazali su mu u Zagrebu, mora prethodno završiti Akademiju.

Slikarske studije je u Beogradu uspješno okončao i nije odustajao od namjere da napravi crtani fillm. Tokom studija pomno je pratio beogradske festivale dokumentarnog i animiranog filma.

Očigledno, autora nije interesovala komercijalna vrijednost i uprošćena fabula, već čisto likovno, filmsko transponovanje linije. Doduše, njegov film ima priču, ali ona nije primarna...

Ovaj Raičevićev amaterski prvijenac, podstakao je budvanski “Zeta film” da snimi profesionalnu verziju prvog crnogorskog crtanog filma, pod nazivom “Pilula za...” koji kao crtačko otkrovenje biva prikazan na domaćim i inostranim filmskim smotrama.

A sve je počelo u okviru Filmskog kluba “Titograd”, kada je grupa mladih entuzijasta, nadarenih crtača, pod nadzorom Nikice Raičevića, uradila nekoliko amaterskih animiranih filmova, koji su, kako su istakli filmski kritičari, svojim originalnim crtežom, filmskim promišljanjem i realizacijom, zasluženo osvojili niz nagrada na tadašnjim festivalima animiranog filma.

- Zahvaljujući Matu Jelušiću, izvršnom producentu “Zeta filma”, realizovali smo film “Pilula za...” na nivou profesionalne produkcije - sjeća se Raičević.

A za minut animiranog filma, treba nacrtati četiri stotine crteža! Nikica Raičević je, gotovo u jednom dahu, nacrtao osam stotina crteža, koje je majstorski snimio Momir Matović. - Tu je bila velika Matovićeva uloga - naglašava slikar Nikica.

Prvi crnogorski profesionalni animirani film “Pilula za...” u režiji akademskog slikara Nikice Raičevića i produkciji budvanskog “Zeta filma” početkom 1986. uspješno je prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu animiranog filma u Geteborgu, đe je podržano takvo usmjerenje crnogorske kinematografije.

Filmski kritičar Peter Šuman predložio je tada da se film “Pilula za...” prikaže i na Festivalu kratkog filma u Oberhauzenu. Bilo je to značajno priznanje crnogorskom crtanom filmu; mogućnost da Crna Gora dobije školu crtanog i animiranog filma.

Film “Pilula za...” je iznad očekivanja uspio. To je Raičeviću bio podstrek da se angažuje oko sljedećeg projekta. Smatrao je da će posao ići lakše jer je u prvoj, eksperimentalnoj fazi, savladao osnovne probleme koje sobom nosi crtani film. Planirao je da novi film traje petnaestak minuta, a bio bi prikazan na jednom od prestižnih festivala animiranog filma...

Ali, taj projekat, najavljen prije više od trideset godina, tek isplivava sada! Nosiće naslov “Čempres”.

...Gasne ljeto podgoričko. Śedimo, onomad, u bašti kafea, na Bulevaru Ivana Crnojevića, dok prijatni vjetrić pirka s Gorice. Slikar mi priča o “Čempresu”, za koji je već nacrtao četiri stotine crteža!

- Čempres se po staropodgorički zove sevlija - kaže Nikica Raičević. - To je interesantno drvo; leti ka nebu. Prije trideset godina, kada sam razmišljao o ovom projektu, supruga Lana mi reče: “Tako mi Boga, ti ćeš napraviti crtani film o čempresu”. Želim, poslije toliko vremena da zaokružim taj nadrealni ciklus; još jedan krug, pa još jedan. Čempres je zaštitni znak Mediterana. Stanujem u Ulici Rista Stijovića, blizu Bulevara Ivana Crnojevića, punog čempresa. To je jedino drvo koje se ne lakta, ne ide u širinu, već stremi svojom vertikalom ka nebu. Čovjeku je potrebna vertikala; da se uspravi...

A “Čempres” će, po riječima autora, biti završen iduće, 2017. godine.

- Da, to je saga i o čovjeku koji je osjetio snagu vertikale čempresa - objašnjava Nikica Raičević. - Sam se uzdigao da bi postao ljudsko biće i suprotstavio se svim vidovima tiranije i ugnjetavanja ljudi... Sevlije su slikaru Raičeviću vazda u glavi.

- Uskoro ćemo - veli - u Podgorici osnovati Društvo za zaštitu čempresa...

Tutnje automobili Bulevarom Ivana Crnojevića; jesen se poizdalje prikrada.

Lelujaju sevlije podgoričke...

( Slobodan Vuković )