Lazović: Rebalans ne treba, Konjević politizuje

Rebalans budžeta nije potreban, novac za socijalne naknade biće obezbijeđen preusmjeravanje 100 miliona eura sa stavke za autoput koje nijesu potrošene zbog kašnjenja radova. Umjesto kritika ministar finansija treba da naplati 200 miliona eura poreskog duga. Javni dug raste, ali će rasti i BDP, kazao je, između ostalog, potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku Vujica Lazović (SD) u intervjuu “Vijestima”.

Zašto na Vladinoj Komsiji za ekonomsku politiku nema predloga rebalansa budžeta i kada se može očekivati da se taj akt nađe na dnevnom redu sjednice Vlade? Da li se koristi institut preusmjeravanja novca da bi se obezbijedio novac za sve potrebe?

Rebalans državnog budžeta je posljednji instrument koji treba primijeniti u primjeni politike javnih finansija, onda kada nijedan drugi ne preostaje.

Kao država težimo smanjenju tekuće potrošnje kako bi smanjili budžetski deficit. Zamislite da svako povećanje tekućih izdataka vodi rebalansu. Smatram da treba birati opciju povećanja i naplate prihoda kako bi se isplatili troškovi, ali ne rastom poreskih stopa.

Ministar finansija već nekoliko mjeseci ističe iznos poreskog duga. Zašto ne naplatimo poreski dug, zašto ne oporezujemo sivu ekonomiju, umjesto što stavljamo dodatni teret javnih rashoda na pleća poreskih obveznika. Uvijek sam prije za opciju pravične naplate poreza i poreskih dugova i širenju poreske osnove.

Ako se parlament opredijelio za nadokanade majkama sa troje i više djece, ne radeći tačnu fiskalnu procjenu efekata takve mjere, i pritom predlagači takve mjere preuzmu upravljanje javnim finansijama, onda treba biti pošten i više napora uložiti u naplatu poreza i predlaganju reformskih politika, kako uredni poreski obveznici ne bi bili „kažnjeni“ za nedogovorne procjene Parlamenta. Jer procijeniti da će vas nešto koštati 5 miliona, a realno vas košta skoro 70 miliona znači da ste spremni tako nešto odgovorno implementirate. Pod odgovornim ne podrazumijevam rebalans budžeta.

Odluku da se ne ide sa rebalansom budžeta za 2016. donijeta je na sjedinicu užeg kabineta uz prisustvo ministra finansija još prije odmora.

Dok sam u Vladi, zalagaću se da ne mijenjamo plan trošenja državnog novca dokle god možemo biti likvidni i izvršavati obaveze prema penzionerima, zaposlenima, povjeriocima.

No bez obzira na Komisiju za ekonomsku politiku, svaki ministar u svakom trenutku ima mogućnost da po članu 55 Poslovnika Vlade Crne Gore direktno predloži dopunu dnevnog reda sjednice Vlade, pa tako može i ministar finansija predložiti i rebalanas budžeta za 2016, što često i radi sa drugim materijalima.

Podsjetiću, trendovi u prvih osam mjeseci 2016. govore o rastu ekonomije prvenstveno usljed rasta u turizmu, građevinarstvu i energetici. Ekonomski rast ide u prilog naplate prihoda u prvih osam mjeseci i to 60 miliona iznad plana i 7% više u odnosu na prošlu godinu. Čak i da oduzmemo jednokratnu naknadu od 50 miliona naplaćenu poslije aukcije digitalnog spektra, država opet registruje rast prihoda u odnosu na plan i prošlogodišnje ostvarenje. Sredstva u iznosu od 100 miliona iz kapitalnog budžeta koja nisu utrošena za glavne radove u izgradnji prve dionice autoputa zbog dužeg trajanja pripremnih radova, biće preusmjerena prvenstveno na isplatu naknada majkama sa troje i više djece.

Iako je jedna ovakva mjera unijela rizik kod međunarodnih finansijskih organizacija i komercijalnih banaka po pitanju kreditiranja naše države, sredstva su i dalje dostupna na tržištu i bez rebalansa.

Ministar finansija Raško Konjević nedavno je kazao da oni koji su u protekloj deceniji vodili državne javne finansije ne žele raspravu o rebalansu budžeta pred izbore da se ne bi raspravljalo o visokom javnom dugu, više od 700 miliona nenaplaćenog poreskog duga i ostalim problemima u javnim finansijama. Da li rebalans izbjegavate zbog tih razloga?

Pa konstatacija u pitanju i sama potvrđuje da se priča o rebalansu želi ispolitizovati. Visok javni dug Crne Gore i visok poreski dug nisu “otkriće” ministra Konjevića. O tome je javno govorio i prethodni ministar finansija, a sadašnji je, u prethodnom mandatu ministra unutrašnjih poslova, mogao više puta da čuje i učestvuje u raspravi na tu temu minimum dva puta nedjeljno na sjednicama Vlade i Vladinih komisija.

Od rebalansa smo odustali isključivo zbog nepostojanja potrebe da se plan budžeta za 2016. mijenja.

Da, povećani su tekući izdaci zbog već pomenutih naknada, ali, kao što sam već kazao, ostali su nepotrošeni svi planirani kapitalni, a državni prihodi su porasli. U rebalans budžeta se ide kada vam rastu ukupni izdaci, a padaju vam prihodi.

Nismo odustali zbog toga što ne želimo da se raspravlja o nečemu čega smo u državi svjesni i sa čime je javnost upoznata, a to je javni dug na nivou 65% BDP-a i naplativi poreski dug nešto iznad 200 miliona. Pristupiti rebalansu kao instrumentu za političku promociju, a imati moć upravljanja javnim finansijama i mogućnost naplate poreskog duga u iznosu od 200 miliona, po meni je neodgovorno. Država je likvidna. Plate, penzije i potraživanja se uredno izmiruju. Sačekajmo, nemojmo zbog političke utrke raditi na štetu građana. A što se mene tiče, nekima sam devet godina bio dobar ministar a zadnju nesto nijesam, zanimljivo, zaključite sami.

S obzirom da ste već 10 godina potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku smatrate li da ste odgovorni što je javni dug 2,5 milijardi eura ili 65 odsto BDP-a?

Kada bi ekonomsku politiku Vlade predstavljao jedan čovjek i to bio ja, vjerovatno bih ponio sve zasluge i podnio sve kazne za vođenje politike u prethodnih deset godina. Iza svih uspjeha i neuspjeha stoje svi članovi Vlada koji su odlučivali o ekonomskoj politici ove zemlje. Ja bih tu izdvojio rast BDP-a od 70% u posljednjih deset godina, povećanje prosječne zarade sa 240 € na 480€, smanjenje nezaposlenosti sa 30% na 17%, stabilnu inflaciju, smanjen deficit bilansa plaćanja sa 25% na 13%, učešće stranih direktnih investicija u prosjeku 17% u BDP-u.

Javnim finansijama upravlja ministar finansija koji nosi teret velike odgovornosti trošenja novca državnih obveznika i fiskalnom politikom.

Rast duga je prvenstveno prouzrokovan odlukom države da uđe u velike infrastrukturne projekte poput autoputa i obezbijedi svojim građanima bezbjedniju i jeftiniju drumsku konekciju unutar zemlje, sa regionom i ostatkom svijeta, omogući turistima bolju dostupnost Crne Gore, a preduzećima transport robe.

Preduzimanje tih projekata za državu Crnu Goru i Vladu jeste odgovoran posao koji nosi u sebi rizike, ali i svijest o ulozi države da sadašnjim i budućim generacijama poreskih obveznika omogući kvaltetan život i rad. Vjerujem da će se to isplatiti i da će država Crna Gora stabilizovati javni dug, a da će nam potomci biti zahvalni.

U Vladi, računajući i sve predstavnike SDP-a, bili smo svjesni rizika rasta javnog duga ulazeći u projekat autoputa. Da nam je to bio jedini kriterijum, vjerovatno Crna Gora nikada ne bi imala autoput.

Javni dug jeste 65 odsto BDP-a, ali ne treba povećavati poreze ili smanjivati plate i penzije

Monstat 30. septembra treba da saopšti konačne podatke o iznosu BDP-a kada ćemo saznati da li je Crna Gora postala visokozadužena država. Da li ste saglasni sa predlogom bivšeg ministra finansija Radoja Žugića da javne finansije treba stabilizovati povećanjem PDV-a, akciza na gorivo, smanjenjem plata, penzija i socijalnih davanja ili imate neka druga rješenja?

Neće se podaci mnogo razlikovati 30. septembra u odnosu na sadašnju procjenu da je javni dug 65 odsto BDP-a. Ne očekujte senzaciju jer Monstat objavljuje kvartalne procjene rasta BDP-a. Crna Gora nije visokozadužena zemlja. Javni dug Belgije ili Italije je iznad njihovog godišnjeg BDP-a. Problem Crne Gore je što taj dug raste i naš cilj je da ga stabilizujemo sistemskim promjenama, smanjivanjem tekuće potrošnje i podsticanjem domaćih i stranih, zdravih investicija koje će omogućiti otvaranje radnih mjesta i rast zarada.

Svako smanjivanje plata i penzija vodi padu potrošnje koja je i sada anemična. Nijesam za povećanje poreza koji se svaljuju na teret potrošača.

Treba potencirati radna mjesta u malim i srednjim preduzećima, vratiti vjeru u preduzetništvo, obezbijediti aktivne politike zapošnjavanja kojima će žene, stariji nezaposleni i nezaposleni visokoškolci lakše ući na tržište rada, pojednostaviti procedure i ukinuti sve nepotrebne takse i namete, stvarati jednostavan poreski sistem razumljiv prosječnom građaninu.

Treba graditi sistem u kome socijalno ugroženima država obezbjeđuje adekvatnu naknadu, i eliminiše one koji je ne zaslužuju, u kome će se poštovati i gajiti porodične vrijednosti, djeca rasti uz roditelje, a roditelji imati dostojanstven rad i penziju.

Što će Crnoj Gori i prirodni potencijali i strane direktne investicije i da se pojave najbolje političke partije, ako nam nacija stari?

Odgovorno tvrdim da je dosta pozitivnog urađeno za građane Crne Gore u prethodnih deset godina. Isto tako vjerujem postoji još toliko neiskorištenih mogućnosti da njihovi životi budu još bolji.

( Marija Mirjačić )