Vječita potraga za cjelovitošću
Izložba se sastoji od četrnaest slika i crteža velikog formata i tri umjetničke instalacije
Multimedijalna izložba “Ja Ti (Povratak Jednosti)” crnogorskog umjetnika Admira Bambura, otvorena je u prostoru galerije Santa Marija u Budvi, u okviru postfestivalskog programa Grad teatra. Novi ciklus je plod Bamburovog rada u protekle tri godine, a izložba se sastoji od četrnaest slika i crteža velikog formata i tri umjetničke instalacije.
Bambur je likovnu publiku iznenadio netipičnim otvaranjem, bez prisustva kritičara, čime je umjetnik želio da izbjegne posrednike i da pozove prisutne da ga lično prate na putu samospoznaje.
Nakon duže pauze Bambur se predstavio crnogorskoj likovnoj publici i tim povodom razgovarali smo o njegovom novom likovnom opusu objedinjenom naslovom “Ja Ti (Povratak Jednosti)”.
“U zemlji nisam izlagao samostalno neko vrijeme. Boravio sam često u inostranstvu gdje sam se predstavljao sa prethodnim ciklusom samostalno i na kolektivnim izložbama. Takođe, bio sam posvećen doktorskim studijama u Beogradu. Oduvijek sam držao do toga da umjetnik mora osjećati odgovornost prema publici. Zato je moj izbor uvijek bio da pred publiku izađem samo onda kada imam nešto novo i vrijedno da kažem. U umjetnosti nije važno koliko često se pojavljujete, već koliko su vaše ideje zrele.”
Izložba je predstavljena kao multimedijalni projekat koji se sastoji od 14 slika i crteža i tri umjetničke instalacije, a pored opipljivih radili ste i na drugim intervencijama u prostoru (svijetlo, zvuk, miris)?
“Na prvi pogled možete uočiti univerzalnu simboliku ljudskih figura i kontrasta kao što su muško-žensko, svijetlo-tamno... Na dubljem nivou, simbolički sam predstavio stalnu unutrašnju borbu čovjeka razapetog između polariteta kao što su: ljubav-strah, dobro-zlo, snaga-slabost, svjesno i nesvjesno i sl.
Inspiraciju za ovaj ciklus nalazio sam u različitim duhovnim tradicijama (hermetika, kabala, vedska duhovna tradicija).”
Izložbom u Budvi ogradili ste se od uobičajenih formi koje prate otvaranje. Izbjegavanjem posrednika između umjetnika i publike htjeli ste da ostavrite direktniju/intimniju vezu sa posmatračima ili?
“Tako je. Izložbu nije otvorio likovni kritičar, već sam simbolično uz pomoć svijetla, muzike i mirisa želio da pozovem prisutne da me samostalno prate u traganju za odgovorima na neka od univerzalnih pitanja. Tekst u katalogu je u ovom slučaju bio sastavni dio koncepta, a ne predgovor. Time sam želio još jednom da ukažem na temu jedinstva, cjelovitosti, povezivanja dvoje ljudi.”
Do kakvih odgovora, do kakvih situacija vas je odvelo pitanje kojim ste se bavili - Ko sam Ja?
“Postavljajući univerzalno, praiskonsko pitanje 'Ko sam Ja?', bavio sam se kontrastima, krajnostima u kojima živimo. Izlaz iz tog vječnog osciliranja između polariteta, vidio sam u autentičnom odnosu sa drugim bićem. Ja - Ti simbolizuje našu vječitu potragu za cjelovitošću kroz jedinstvo sa drugom osobom.”
Ono što se ne mijenja stagnira, a to nije dobro
Novim opusom pravite višeslojnu distancu u odnosu na vaš raniji izraz? Koliko rizik nosi potpuno udaljavanje od onog što je već prepoznato i uspješno?
“Začeci ovog ciklusa bi se vjerovatno mogli naći još u periodu kada sam, bez namjere da spremam izložbu počeo da istražujem univarzalnu simboliku različitih tradicija.
Tokom tog vremena, kako je moje saznanje sazrijevalo i moj pogled na svijet se mijenjao, nastajali su radovi, koji su nosili drugaciju poruku. Promjene u izrazu u umjetnosti često sa sobom nose rizik, ali su i neophodne kao sastavni dio sazrijevanja. Ono što se ne mijenja stagnira , a to nije dobro.”
( Jelena Pavićević Tatar )