Izbori u Hrvatskoj: Moguća velika koalicija SDP-HDZ

Građani Hrvatske, njih oko 3,8 miliona s pravom glasa, danas će drugi put u deset mjeseci birati poslanike u parlamentu, a predviđa se da opet neće biti apsolutnog pobjednika, pa će koalicije okupljene oko dosad vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) i opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) morati da traže partnere za sastavljanje vlade.

Ankete pokazuju da nijedna politička opcija neće imati 76 poslanika u parlamentu, koliko je potrebno za izglasavanje vlade, pa će novu vlast sastaviti ona opcija koja će biti uspješnija u postizbornim koalicijima.

Iako se predviđa da će relativna, ali tijesna, pobjeda pripasti Narodnoj koaliciji okupljenoj oko SDP-a Zorana Milanovića, smatra se da nešto veći koalicioni potencijal ima HDZ Andreja Plenkovića.

Treća snaga u zemlji ponovo će biti Most, ali sa znatno manjim brojem mandata nego na prošlim izborima, pa bi podrška te stranke opet mogla da bude presudna, ali vjerovatno ne i dovoljna za formiranje vlade.

„Dosad su SDP ili HDZ relativno lako sastavljali vladu, ali se nakon prošlih izbora to promijenilo. To je za Hrvatsku nova politička okolnost, a čini se da će se ponoviti“, izjavio je za Betu profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka Berto Šalaj.

Analitičari ocjenjuju da su ljudi iz Mosta, koji su konzervativnog usmjerenja i bliski Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj, bliži HDZ-u, piše Beta.

Uz to je Plenković najavom okretanja stranke prema centru i odustajanjem od radikalne retorike svog prethodnika Tomislava Karamarka i ekstremnih stranaka, ponovo otvorio vrata manjinama.

Novi lider HDZ i kandidat te stranke za premijera, bivši diplomata i aktuelni poslanik u Evropskom parlamentu, Plenković (46) je u kampanji isticao da HDZ-u želi da vrati vjerodostojnost i da ga čvrsto pozicionira u desnom centru, kao evropsku demohrišćansku stranku.

Glavnog konkurenta za premijera, Plenković je lidera SDP-a Milanovića (49) nazvao neuspješnim bivšim premijerom i optužio ga da je kao šef vlade štitio ubice bivše jugoslovenske tajne službe.

Milanović je, s druge strane, ukazivao da je HDZ, bez obzira na novo lice u vrhu stranke, ostao isti, o čemu, kako je rekao, svjedoči i to što je najkontroverzniji kadar bivše vlade Zlatko Hasanbegović dobio visoko mjesto na izbornoj listi stranke.

I ostali predstavnici Narodne koalicije ukazivali su na Hasanbegovićeve ranije izjave u kojima je negirao antifašizam i veličao ustaštvo. Uz to je lider SDP-a zaoštrio retoriku i prema aktuelnoj vlasti u Srbiji, podsjećajući na ratnu prošlost predsjednika i premijera Srbije.

Iako su u kampanji pokušali da istaknu svoje razlike, u javnosti, međutim, nije prošlo nezapaženo da Milanović i Plenković imaju puno više zajedničkog. Njihovo poznanstvo i karijera vezana je za Ministarstvo spoljnih poslova, gdje su obojica počeli da rade devedesetih.

To je podstaklo i sve češće analize u kojima se ne isključuje mogućnost stvaranja velike koalicije SDP-a i HDZ-a, ukoliko bi se ponovo pokazalo da nijedna stranka ne može da formira stabilnu većinu, a Most se već ranije pokazao kao nepouzdan partner.

Nekadašnji predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, koji je kandidat na listi SDP-ove Narodne koalicije, izrazio je uvjerenje da će ta koalicija uspjeti da formira vladu bez Mosta, ali da ako to ne bude uspjelo, treba ići na veliku koaliciju.

„U tom slučaju, treba ići na veliku koaliciju, da prestane međusobno prepucavanje, da se podijele resori, svako preuzme svoju odgovornost i da počne da se radi“, rekao je Mesić za Betu.

Posljednja predizborna istraživanja su pokazala da bi koalicija okupljena oko SDP-a mogla da osvoji svega nekoliko mandata više od HDZ-a, s tim da HDZ može da računa na sigurna tri mandata koja tradicionalno osvaja u dijaspori. Tako bi razlika između dvije opcije bila minimalna.

Tako se Narodnoj koaliciji predvođenoj SDP-om, u kojoj su Hrvatska narodna stranka, Hrvatska seljačka stranka i Hrvatska stranka penzionera, predviđa relativna pobjeda, a broj mandata varira od 55 do 62.

HDZ i partnerima pripašće između 53 i 55 mandata, uz tri mandata dijaspore, dok će Most osvojiti 12 mandata, što je sedam manje nego na izborima krajem prošle godine.

U parlament će ući Živi zid i koalicija okupljena oko zagrebačkog gradonačenika Milana Bandića, ali je tačan broj mandata teško predvidjeti, jer je, prema anketama, dosta graničnih. Sigurna tri mandata osvaja Istarski demokratski sabor, koji tradicionalno ide u koaliciju sa SDP-om.

Nakon izbora u novembru, vladu s nestranačkim premijerom Tihomirom Oreškovićem sastavili su HDZ, kao relativni pobjednik, i Most, koji je bila najveće iznenađenje i bez kojeg nije bilo moguće formiranje vlade.

Ta vlada je, međutim, zbog afera i međusobnog nepovjerenja pala nakon samo pet mjeseci, a zanimljivo je da je vladu prvi put srušila stranka koja je u njoj učestvovala - HDZ.

U krizi napreduju demagozi, najprivlačnije je nuđenje magle

Analitičar hrvatskog portala Index Goran Vojković se pita koliko ima istine u teoriji Stevana Dedijera, jednog od najpoznatijih svjetskih stručnjaka iz područja poslovnog obavještavanja, da su narodi kao i ljudi - postoje pametni, a postoje i glupi. Dedijer je pametnima smatrao, na primjer, Šveđane.

„Može li narod biti kao čovjek? Jesu li neki narodi pametni, a neki glupi? Dok nekim narodom vlada diktatura - to je teško reći. Možete imati prosvijećenog apsolutistu koji gradi pruge, ceste, škole, čak i bolje od kakve demokratske vlasti (ono što je istorijska istina, na jednog takvog dođe deset budala apsolutista pa vam bude gore). Možete dobiti hohštaplera koji voli dobar život, poput Tita, pa mu nije mrsko da i narod, koliko može, dobro živi. Ali možete imati i hladnog zavidnog klasičnog diktatora poput Čaušeskua ili još gore paranoika poput Staljina. Dakle, u diktaturama je sistem - dobiješ što dobiješ i nadaš se najboljem“, ističe Vojković.

Međutim, u demokratiji, kaže on, građani odlučuju o onima koji su nosioci najviših funkcija u zemlji i upravo građani odlučuju o tome hoće li ih voditi inteligentni, glupi, lopovi ili neki treći. „Niko (osim kod masovnog lažiranja listića, a takvu fazu smo ipak davno prošli) ne određuje narodu ko će ga voditi i kakva će mu biti budućnost“, piše u komentaru.

Vojković kaže da je kriza koja vlada Hrvatskom - iseljavanje, nezaposlenost, posljedica vlasti kakve su Hrvati birali posljednjih 26 godina i dodaje da to nije specifičnost samo Hrvatske.

„Grci su uredno birali one koji su nudili veće plate, a zaboravili da poklonjeni novac vlast radi uvođenja eura poslije izbora ne može smanjiti inflacijom (što su uredno do tada činili). Španci su napravili potpuni haos izgradnjom (uglavnom na kredit) stotina hiljada stanova za koje su zamislili da će ih kupiti nepostojeći engleski penzioneri“.

U međuvremenu, piše Vojković, Njemačka je izabrala Angelu Merkel koja vodi njemačko privredno čudo (i prema procjenama nedostajaće im radnika za narednih 20 godina). Norveška osigurava standard među najvišima u svijetu, uprkos padu cijena nafte.

Vojković kaže da u hrvatskoj krizi napreduju demagozi i da će stranke koje nude reformu državnog ustrojstva, rasterećenje privrede i jačanje preduzetništva jedva možda proći prag.

„Puno bolje stoje oni koji prodaju maglu, nude rješavanje problema mitskim 'javnim radovima' ili im je cilj da uzimaju ogromne poreze kako bi gradili fontane i kupovali određene socijalne kategorije, na primjer penzionere“.

„Hrvati u principu ne vole istinu. Ovdje se vole laži, bajke i demagogija kako će biti bolje jer će se uzeti od nekog drugog. A to znamo gdje vodi - sve manja privreda i sve veće zaduženje“, kaže Vojković.

U analizi se navodi da će - osim lijeve i desne koalicije u Sabor ući možda neki reformator, ali i dvadesetak populista koji nemaju pojma ni o čemu, a kamoli kako da reformišu zemlju.

Vojković prognozira da će Hrvati ostaviti stvari kakve jesu „ili možda još gore - uz lijevu i desnu koaliciju napuniti Sabor demagozima i prodavcima magle, jer nema u ovoj zemlji ništa privlačnije od nuđenja magle, nuđenja dobrog živoga na račun drugih i jamčenja da će svi imati isto (osim naravno samih političara)“.

Hrvati će nastaviti „tužni, recesijski balkanski cirkus koji vodi do smrdljivih autobuskih stanica odakle se kao nekada noću ide na rad u Njemačku. S jednom razlikom - sada se vode i djeca sa sobom“, zaključuje Vojković.

( Angelina Šofranac )