Političari su gori od džudžana

Naš narod vjeruje u mnoga natprirodna bića, u nakaze i sablasti što čeljad spopadaju u noći punog mjeseca na pustim križanjima, nađe li se uopće lakomislene čeljadi koja će u noći punog mjeseca izaći na pusto križanje.

Ima tu i vištica, i vukodlaka, i nespokojnih duša čedomorki, a jedan od meni najčarobnijih likova iz sjene je stvorenje iz predaje u mome dinarskom kraju, zloglasni džudžan, po opisu vjerojatno tvor, koji se u gluhu uru neuhvatljiv šulja selima, prolazi kroz najmanje rupe, tajanstveno pojavljuje sad ovdje sad ondje i iz gole obijesti kolje perad i kuniće. Krv vam se smrzne kad tkogod priča o svome susretu s džudžanom, a džudžan čak i nije među strašnijim čudovištima.

Proklete duše

Bez ikakve konkurencije, strašnija od ičega su bića kojima izbezumljeni puk ne želi ni prevaliti ime preko usana. Valjda u strahu od uroka, zovu ih samo neodređenom zamjenicom, trećim licem množine - Oni. Oni su za sve krivi. Oni su nas opljačkali. Upropastili. Žene su nam obeščastili, djecu pokvarili, kuće zapalili i blago oteli. Gori su i od vištica i od vukodlaka i od džudžana, a neobično, izgledaju kao normalni ljudi.

To je kod Njih osobito jezivo, da se ni po čemu ne razlikuju. Oni imaju sve vanjske osobine Nas. Lako se zajebati. Koji put će vam se netko učiniti čestit, drag, pristojan i dobronamjeran, ni po čemu ne biste rekli da je on član mračnog bratstva Njih. Oni se i regrutiraju između Nas. Otežavajuća je okolnost da Oni nisu ni neobrijani ni prljavi. Dapače, obično su u odijelu s kravatom, u besprijekornoj bijeloj košulji i očetkanim crnim cipelama. Oni su, pogađate, političari.

Kao što se u poznatom filmu izvanzemaljska sila useljava u tijela ljudi, u vjerovanjima Hrvata svaki je onaj koji se natječe za predstavnička tijela vlasti opsjednut zlom silom. U času kad se odlučio za posao političara, njegova je prokleta duša izgubila mjesto u raju. Zauvijek je otišao, nije više dio Nas. Sad pripada Njima.

Portir Božo

Takozvani mali, obični ljudi, novinski komentatori koji srčano brane prava takozvanih malih, običnih ljudi, kao i nezavisne političke liste u kojima se od vremena do vremena okupljaju takozvani mali, obični ljudi, jednostavno obožavaju ovu horor priču. Ona čak može biti cijeli njihov politički program.

Ništa drugo ne rade nego hodaju uokolo predstavljajući se autentičnim zaštitnicima Nas, malih, običnih ljudi, od Njih, krvoločnih političara.

Božo Petrov iz Mosta izašao je prošli tjedan pred novinare i desetak minuta govorio o nekakvim jamstvima koje nakon izbora traži od Njih, a da se nije potrudio objasniti ni tko su Oni, ni po čemu se točno on, potpredsjednik raspuštene Vlade, od Njih razlikuje.

Držeći to valjda samorazumljivim, odlučno je ponavljao: "Tražimo samo mrvu onoga što Oni obećavaju... Zar Oni cijelo vrijeme ne govore da trebaju olakšati život poduzetnicima, zar se Oni ne busaju u prsa da su nacionalisti... Ne znamo kome je gore - Nama jer znamo kakvi su, a s druge strane i Njima je teško... Oni ne lupnu petama, Oni sjede u foteljama... Oni su jako sramežljivi i stidljivi." Naposljetku je Petrov ipak popustio i imenovao agresora, velikodušno mu nudeći: "Dat će mogućnost političarima da rade, a ne pričaju... Političari mogu pokazati da žele raditi i mijenjati Hrvatsku."

Neupućen bi netko, slušajući Božu Petrova, pomislio da je ovaj mladić zadnjih devet mjeseci u Banskim dvorima bio zaposlen kao portir, hauzmajstor ili kuharica.

Moćnik iz Neretve

Neobično je to, složit ćemo se: radi se o drugom čovjeku u izvršnoj vlasti Republike Hrvatske, o važnom i moćnom čovjeku koji je izvanredno plaćen i kojega stasiti muškarci danonoćno čuvaju od mogućih atentatora, o čovjeku koji u snažnoj crnoj državnoj limuzini pod rotirkama velikom brzinom putuje iz Zagreba u svoj neretvanski zavičaj, a koji se svejedno, unatoč svim ovim jasnim i nedvosmislenim znacima da je riječ o političaru, potpuno ozbiljno smatra nečim drugim, boljim, iskrenijim i pravednijim.

Oh, srce naše malo! On je ostao jedan od Nas. Unaprijed čestitam svim takozvanim običnim, malim ljudima koji će glasati za ovoga blaženika.

(slobodnadalmacija.hr)

( Ante Tomić )