Đonom u liberale

- Viđe li što uradi Ranko Đonović?

- A što si tako iznenađen?

- Nijesam, nego zgađen. Ode kod Pajovića! Poštenije bi bilo da je spucao pravo u depees.

- Otići će, ne brini, u oktobru. I on i Negativna.

- Čitaću u petak?

- Naravno!

- Džaba se mučiš. Faliće ti riječi za ovo u čemu živimo...

Uvlačim papir u mašinu i mislim kako je stari prijatelj liberal u pravu. Kao i uvijek. Ovome stvarno imena nema, niti riječi dovoljno dobrih da bi se opisalo. Beznačajan je tu transfer bivšeg liberala u područno odjeljenje Mila Đukanovića. Fale riječi za besmisao života u urnisanoj državi. I za zaludnju borbu za slobodu. Koja većini i ne fali, dovoljni su joj tanjir, krevet i glasački listić...

***

Vijest je, na prvo slušanje, bila sasvim obična. Nekadašnji poslanik LSCG-a Ranko Đonović prešao je u Negativnu. Logično, rekao bi Čombe. Biće na njenoj izbornoj listi. Potpuno očekivano. Postao je i predsjednik političkog savjeta premijerove džepne stranke. Sigurno zasluženo.

U čemu je onda problem, ako sve izgleda tačno kako treba? U manipulacijama lidera Negativne. I pokušaju bivšeg liberala da ga u tome imitira. Novo kadrovsko pojačanje, obrazložio je gordo Pajović, bilo je predsjednik LSCG-a. Jeste istina, ali ne puna istina. Na kojoj stalno insistiraju Englezi. Mi nikad.

Predsjednik nije bio vođa Liberalnog saveza. Samo menadžer, direktor, organizator... Na čelu partije bio je politički lider. To dobro znaju i Pajović i Đonović. Prvi je prećutao zbog marketinga za neznavene. Dobro zvuči! Zašto drugi nije progovorio, samo on zna.

Da je mnogo mačku goveđa glava, pokazala je i druga Pajovićeva podvala. Navodno je njegov novi reprezentativac POSIJAO sjeme nezavisnosti i demokratije sa svojim partijskim drugovima. Što je Đonović radio u januaru 1990. godine, ne znam. Ali, sjeme nezavisnosti i demokratije posijala su tada 52 osnivača Liberalnog saveza. Nijesmo svi koristili ponude u prelaznim rokovima, partija nam jeste u zamrzivaču, ali nije još pukla posljednja puška na Ljubinom grobu.

Trebalo je tada imati petlju i, osim sjetve, preduzeti i neke tehničke mjere. Ispod osnivačke povelje, za potrebe policije i udbe stoje potpisi, datumi, mjeseci i godine rođenja, adrese... Takav je bio zakon, a špijunima drastično olakšani uslovi rada...

Na tom spisku sijača slobode, nema imena Ranka Đonovića. Došao je kad je sjeme uveliko proniklo. I, to nije za prigovor. Prećutkivanje istine, međutim, jeste. Koliko se često Pajović okušava u toj disciplini, gledamo u direktnom prenosu cijelo proljeće i ljeto. A zašto Đonović to radi - biće jasno u oktobru. Kad se završi žetva...

***

Do tada će, mada ne znam kako, Ranko Đonović objasniti svojim "drugovima iz devedesetih" otkud mu pravo da ih poziva da razmisle kome i kako pomažu. Čak se ni Milo Đukanović nikad nije usudio da tako nešto poruči crnogorskim liberalima, bar ne ovim neprodatim, koji su dobrovoljno izabrali političku smrt 2005. na Cetinju.

Morao bi do jeseni i da se javno izvini "drugovima iz devedesetih" zbog uvrede kakvu im niko nikad nije uputio. Prepoznao je, reče i ne pognu glavu, u Đukanovićevoj priručnoj partiji program i načela na kojima je postavljen LSCG. Pri ovoj drugarskoj optužbi za političku korupciju i moralno posrnuće, nježno zvuče oni pokliči iz '91. da smo ustaše...

Za antologiju političke drskosti ostaće i Đonovićeva izjava kako je početkom godine "Pozitivna spriječila da u Crnoj Gori ne dođe do političke, bezbjednosne i ekonomske krize". Zna on dobro da je upravo ta stranka spasila padu skloni režim, zbog kojeg evo 25 godina živimo političku, bezbjednosnu i ekonomsku propast. A zašto je bivši liberal odlučio da pomogne Negativnoj u spašavanju režima koji je načet i iznutra, priznao je sam. "Pozitivna će biti vlast poslije izbora", objasnio je kratko. Istina, puna istina i samo istina. Nego što!

P.S. Radnici KAP-a blokirali su magistralu. Ima li koga da nas brani, pitao je jedan... Naravno da nema! Ni kapovaca niđe nije bilo kad su drugi protestovali. Ako se ne računaju mitinzi koje su devedesetih organizovali kontra liberala. Štiteći režim koji od njih sad pere ruke... I ulice će, uskoro...

( Ratka Jovanović-Vukotić )