Rijeke su nekome život, nekome dolari…

Za velike stvari vam ne trebaju veliki novci i planovi. Samo jaka i iskrena želja. Dokaz za to jeRok Rozman.

O njemu ćete na internetu pročitati da je bivši slovenački olimpijac u kajakingu – na Olimpijadi u Pekingu, 2008. godine je bio četvrti, a godinu kasnije je na Svjetskom prvenstvu osvojio bronzu. Pročitaćete i da je biolog, ljubitelj i poznavalac ptica… A on za sebe najviše voli da kaže samo da je kajakaš.

“To znači da volim prirodu i avanturu, da imam avanturistički duh”, reći će vam on.

I upravo su ga kajak i avanturistički duh odveli na put kojim putuje posljednjih godinu dana, spašavajući rijeke Balkana. Jer, kako kaže i junak filma o Vjosi, jednoj od rijeka za čije očuvanje se Rok i njegovi saradnici bore, “neki u rijekama ne vide rijeke, vide samo brane, kanale… i dolare”.

Ono što se kasnije pretvorilo u pokret “Balkan Rivers Tour”, počelo je u dva ujutro, u kafani, u Čileu, gdje su Rok i njegov prijatelj Žan Kunčić upoznali Bena, mladića iz Australije, koji je djelovao kao beskućnik. Ispalo je da je zapravo i Ben kajakaš, da je u Čileu neplanirano, umjesto mjesec, ostao dvije godine, jer je čuo da vlasti u Peruu planiraju izgradnju pet brana na rijeci Maranjon, koja je glavni izvor Amazona. I odlučio je da se bori za Amazon. Kao nekad Slovenac Martin Strel, koji je preplivao tu i još četiri najveće rijeke na svijetu, kako bi upozorio svjetsku javnost na zagađenje rijeka i uništavanje prirode. O Martinu i avanturi na Amazonu pogledajte film “Big River Man”.

Da se vratim Roku i Benu.

U želji da sazna više o planu izgradnje hidroelektrana na izvoru Amazona, Ben je otišao u Peru. O svemu se raspitivao kod lokalnog stanovništva, nevladinih organizacija, ali je shvatio da niko ništa nije preduzimao u vezi sa tim. Onda je riješio da stvari uzme u svoje ruke.

“Bio je bez novca, nije imao ni za hljeb i svi su mu se smijali”, ispričao je Rok tokom prezentacije u Tivtu, gdje je 8. i 9. septembra, u saradnji sa Centrom za zaštitu i proučavanje ptica, turističke radnike podučavao osnovama posmatranja ptica.

Bilo je to dovoljno za Roka i Žana da podrže Bena. Pridružila su im se još dvojica i sve je, u kafani, za šankom, bilo dogovoreno za nekoliko sati. Počinje borba za rijeku. Ohrabren podrškom, mladi Australijanac je podigao crowfunding platformu, zahvaljujući kojoj je za kratko uspio da sakupi 40.000 dolara. Beskućnik se pretvorio u lidera kampanje za Maranjon.

Rok i Žan su se vratili kući, sa planom da opet pođu u Južnu Ameriku i nastave sa podrškom Benu. Tada je Rok shvatio da “kući”, na Balkanu, imaju zapravo mnogo više posla nego u Peruu.

“Ben je imao posla sa izgradnjom pet brana. Mi smo na Balkanu imali 2.700“.

Dvije hiljade i sedamsto brana u čiju izgradnju, vidjećete to i u trejleru dokumentarca “The Undamaged”, koji je nastao kao rezultat višemjesečne kampanje za očuvanje rijeka Balkana, veliku ulogu igraju pranje novca i korupcija.

Vidjećete u filmu ljude koji žive kraj rijeka. I od rijeka. I oni će vam reći da brane ubijaju rijeke, da uništavaju ekosistem. Izgradnjom brana plave čitava područja, lokalno stanovništvo je prinuđeno da napusti svoje domove…

Sve su te ljude i priče vidjeli i čuli Rok i njegova ekipa dok su, praktično živeći u kajacima, obilazili balkanske rijeke.

Ben je inspirisao Roka, a Ben je inspiraciju našao u ženi koja se borila za spas Franklin rijeke, u Tasmaniji. Život nekad piše romane – ta žena, Anka Makovec (77) je Slovenka.

Tokom kampanje Balkan Rivers Tour, Rok i ekipa su obišli Savu Bohinjku, Savu Dolinku, Savu, Soču, Koritnicu i Učju (Slovenia), Zrmanju (Hrvatska), rijeke Unac, Una, Sana, Neretva i Buna (BiH), Moraču i Taru (Crna Gora), Radiku, Tresonechku Reku and Malu Reku (Makedonija), Valbonu, te rijeke Osum, Langarica, Drino, Bence i Vjosa (Albanija). Vjosa je bila njihov najveći cilj.

Dobitnici i gubitnici

“Sana je jedna od najboljih rijeka za mladicu, a brane su planirane baš u dijelu koji je najbolji za ribolov”, priča Rok, dodajući kako bi branu trebalo da gradi austrijska kompanija, koja se u toj zemlji predstavlja kao odgovorna prema životnoj sredini i prirodi.

U BiH, kajakajući Neretvom i Bunom, shvatili su da će male hidroelektrane čija je izgradnja planirana, proizvesti električne energije tek toliko da se njome napaja 30 do 40 kuća. Istovremeno, usljed gradnje će biti izgubljen sliv dvije rijeke. Vrijedi li?

Izgradnjom brana na Morači, biće dovedeno u pitanje punjenje Skadarskog jezera vodom, kaže Rok, koji u Morači vidi potencijal koji nije proizvodnja električne energije.

“Morača je u gornjem toku idealna za ekstremni kajaking, a u donjem za rafting”.

Tara je za njega rijeka koja simbolizuje sve ono što Balkan Rivers Tour jeste i čemu stremi – odbranjena rijeka, na čijem primjeru je dokazano da je održivi turizam moguć i da od njega koristi imaju i priroda i ljudi – kroz rafting, fly fishing…

A zašto Vjosa?

Rijeka Vjosa cijelim tokom dužine 270 kilometara, od planina u sjevernoj Grčkoj, gdje izvire, preko Albanije, do Jadranskog mora, teče slobodno i bez vještačkih barijera.

Albanska vlada odlučila je da na toj rijeci izgradi nekoliko velikih elektrana, a projektom je predviđena brana i u jednom od ekološki najvrjednijih dijelova rijeke u kome se protežu brojna ostrva šljunka i poplavne šume, idealna staništa za mnoge vrste ptica, te područje na kojem ima mnogo naselja u kojima se ljudi većinom bave poljoprivredom.

Rok, inicijator i vođa Balkan Rivers Tour kampanje, vjeruje da je umjesto izgradnje brana na Vjosi, pametnije osnovati Nacionalni park Vjosa, pa je njegova ekipa, na završnici turneje, u maju, u Tirani, i predala potpise sa takvom inicijativom albanskom premijeru Ediju Rami.

Rama se nije pojavio tog 20. maja i nije preuzeo kajak koji su mu spremili, ali Rok kaže da je to za njih zapravo najbolji odgovor – da je jaz između onih koji se bore da zaštite prirodu i onih čiji je interes jedino novac, nepremostiv.

Ova me priča podsjetila na priču o rijeci Elwha, u Sjedinjenim Američkim Državama. Na toj rijeci je 1910. godine izgrađena brana visine 33 metra, ali je ona potpuno srušena prije četiri godine. O rušenju brane i vraćanju života toj rijeci je snimljen dokumentarac “Return of the River”.

I dok SAD polako uklanjaju svoje brane, među vladama balkanskih zemalja, kako je početkom avgusta objavio britanski Time, “vlada veće interesovanje za obnovljive izvore energije, na štetu rijeka tog područja”

Oko 13 odsto ukupno proizvedene energije u SAD je iz obnovljivih izvora. Prema podacima Eurostata, piše Time, u zemljama EU 25,4 odsto proizvodnje primarne energije dolazi iz obnovljivih izvora. Od toga hidroenergija čini 16,5 odsto, energija vjetra 11,1 odsto, a solarna 6,1 odsto. Za deset godina, u periodu od 2004. do 2014, proizvodnja energije iz obnovljivih izvora u EU porasla je za 73,1 odsto.

Projekti za izgradnju brana i malih hidroelektrana uglavnom se finansiraju sredstvima velikih razvojnih banaka poput Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i Međunarodne finansijske korporacije (IFC), koja je sastavni dio grupacije Svjetske banke.

Aktivisti navode da su krediti često odobreni uprkos lošim procjenama uticaja na životnu sredinu. U nekim slučajevima kada su u pitanju privatne investicije, koncesije su dobijene u vrijeme izbora. Navodeći primjer iz Albanije, Time piše da se prostim uvidom u datume, jasno vidi da su projekti za hidroelektrane dobijeni kao zamjena za glasove.

Živim u Crnoj Gori. Plaćam struju Elektroprivredi i nemam nikakvu ideju o tome gdje ide električna energija dobijena iz obnovljivih izvora? Ne sjećam se ni da smo dobili niže cijene struje, uprkos tome što uz EPCG postoji još proizvođača?

A rijeke stradaju. Sa rijekama i ljudi.

Sjećate li se da je Rokova priča počela za šankom, u kafani? Ta kafanska priča je dosad zaustavila izgradnju pet hidroelektrana na Balkanu. Ostalo je još 2.695. Nije malo. Ali je manje nego lani u ovo vrijeme…

A trebali su samo jaka i velika želja da priča krene…

PS: Bitku možete početi i igricom River Defender, koja je u međuvremenu razvijena, samo se nadam da nećete ostati samo na igrici…

ćemovsko.me

( Damira Kalač )