Pravi profil lažne opozicije

Teško da ima korisnika facebook-a koji u posljednjih mjesec dana nije zatrpan friend request-ovima ili po naški „zahtjevima za prijateljstvo“ od strane profila(naloga) iza kojih stoji „ekipa“ zadužena za propagandne ispade opozicionih partijica. Dakle, prvi korak je odabrati neutralno ime koje je sačinjeno od najčešćih imena i najčešćih prezimena u Crnoj Gori, nešto poput Marija Popović, ili Ana Vukčević, eventualno Ivana Bulatović. Sledeći korak otkriva svu perverziju naše političke scene. Riječ je o traganju za fotografijama izglednih žena, čije se fotografije kradu i postavljaju na te lažne profile, sa ciljem da budu primamljive muškarcima. Dakle, svjesno se ide na izazivanje baljenja kod mužjaka.

Tako sve naizgled naivno krene, puni se profil ljudima, komentarišu se neutralne situacije, sport, vremenska prognoza, kače se pjesme ekstremno popularne, izbija patetika.

Nakon što profil krene tokom „prave osobe“, bliže se izbori i taj lažni profil kreće odjednom da bljuje vatru, trudeći se da bude što popularniji, da iskače ljudima kao bitna vijest to što taj trbuhozborni profil objavljuje. Prljave igre lažne opozicije. Partije nemoćne da urade nešto konkretno, kriju se iza lažnih profila sa glavnom fotografijom izgledne cure.

Laž, perverzija i mimikrija. Opozicija preko facebook-a želi da zavede par hiljada ljudi, po profilu. Sudeći po njihovim ispadima i statusima, sve što imaju za cilj jeste napad na vlast, i napad na konkurenciju, na kolege opozicionare. Tu su najotrovniji, jer treba napasti konkurente za buduće opozicione fotelje. Pljuvanje onih koji prijete da zauzmu isplative opozicione pozicije. Koliko je to nisko i podlo.

Lažni profil je prava slika naše opozicije. To je zapravo pravi profil lažne opozicije.

Ako bi se neko pozabavio tim profilima i ispratio rečenice koje se ispaljuju, lako bi bilo detekovati sa koje strane dolaze. Dovoljno je imati u vidu koga sve napadaju i sistemom eliminacije doći do partije koja je pokrenula profil. Imajući to u vidu, lako se da uočiti ko je osoba zadužena, ili ko su osobe koje pišu te bljuvotine, zato jer je to pitanje leksike i stila, odnosno rečenične konstrukcije. To je već pitanje matematike i kombinatorike, i kao u slučaju otiska prsta, lako je prepoznati kako funkcioniše nečiji um kroz rečenice koje sklapa. Takođe, svedenost rečenica upućuje na to da je riječ o ostrašćenim partijcima i ništa više, njihovi dometi završavaju sa kreiranjem lažnih profila i plasiranjem tužne propagande.

Ako se neko pita zašto još uvijek nema znakova snažne kampanje vladajuće partije, neka razmisli koliko ima partija, koliko se međusobno pljuju i kakvi nesposobni likovi vode kampanje, bez ikakve svijesti o advertajzingu i marketingu, ljudi za koje je i copywriter samo strana riječ i ništa više. Sve to aminuju šefovi partija, pa čak i glupost da se lik M. Đ. pojavljuje u samom sloganu, i umnožava bezbroj puta.

Ovakvu opoziciju i profile vlast samo poželjeti može. Oni jedva čekaju izbore, jedva čekaju da otvore još jedan šampanjac i da nas bez problema tlače još četiri godine.

( Đuro Radosavović )