Podsjećanje koje nam je potrebnije nego ikada

”Sada više nego ikada” - tako glasi slogan iz trejlera koji je najavio novo puštanje u bioskope širom svijeta kultnog filma “Šindlerova lista” Stivena Spilberga. Životni projekat slavnog reditelja slavi 25. godišnjicu i tim povodom će se ponovo naći pred gledaocima, a Spilberg je u intervjuu za “NBC” izjavio da smatra da je pravi trenutak za to.

“Mislim da je danas više stvari na kocki nego tad kad je film izašao. Kada se kolektivna mržnja organizuje i postane industrijalizovana, slijedi genocid. Mislim da bi danas to trebalo da shvatimo ozbiljnije nego prethodna generacija”, poručio je on.

“Šindlerova lista”, epski istorijski film koji prenosi istinitu priču o njemačkom biznismenu Oskaru Šindleru koji je tokom Drugog svjetskog rata spasio više od hiljadu Jevreja od holokausta, puštena je u svijet 1993, osvojivši kasnije brojna priznanja, među kojima i sedam Oskara. Spilberg je proglašen za najboljeg reditelja, njegovo djelo za najbolji film između ostalog, ali nije sve tako lako išlo za poznatog reditelja.

Do 1993. “Šindlerova lista” je čekala svoj red u Spilbergovoj fioci već deset godina. Kopiju knjige Tomasa Kenilija koju će kasnije adaptirati za veliko platno reditelj je dobio nakon što je završio rad na filmu “E.T.” 1982. Ideja o ekranizaciji priče o Šindleru postoji još 1963, kada ju je predložio Poldek Feferberg, jedan od preživjelih koji je za svoj životni cilj imao da svijetu ispriča priču o svom spasitelju.

Šindler međutim nije bio klasičan heroj. U početku ratni profiter, Šindler je kupio fabriku u krakovskom getu, gdje je eksploatisao jeverjske radnike kako bi radio emajliranje za njemačku vojsku. Ubrzo mu se smučio vladajući režim u nacističkoj Njemačkoj, što ga je natjeralo da spasi grupu poljskih Jevreja od smrti u gasnim komorama. Na kraju filma “Šindlerova lista” gledaoci su obavješteni da preko šest hiljada potomaka Jevreja koje je spasio živi širom svijeta.

Spilberg je snimio film sa relativno malim budžetom, bar u poređenju sa nekim drugim njegovim naslovima, od 22 miliona dolara. Film koji se danas smatra jednim od najboljih ikada, zaradio je u bioskopima preko 320 miliona dolara. Snimljen je u crno-bijeloj tehnici, mada su iz studija predlagali da bude u boji.

“Ne znam za holokaust u boji. Nisam živio u vrijeme kad se desio, ali sam gledao dokumentarce i oni su svi crno-bijeli. I to mi je bila polazna tačka. Želio sam da film izgleda realno”, objasnio je Spilberg.

Za naslovnu ulogu odabran je Lijam Nison, tada još ne toliko poznati glumac, dok je Ralf Fajns dobio ulogu glavnog negativca, grotesknog i sadističkog SS-ovca Amona Gota koji upravlja koncentarcionim kampom Plašov. Osim mračne dramske ironije koja je česta u ratnim filmovima (Jevreji često pominju da stvari ne mogu postati gore nego što jesu), ono što karakteriše “Šindlerovu listu” je pažljivo prikazivanje nasilja. Prvo je ubijen invalid, budući da su oni bili prvi na meti nacista, zatim slijedi još ubistava, sve do jezivog prikaza pepela iz dimnjaka Aušvica koji pada po Krakovu, pretvorenom u masovnu grobnicu.

Reditelj je još ranije otkrio da su neki stvarni događaji kada je u pitanju nasilje bili previše opsceni da bi bili snimljeni. Prikazivanje holokausta ostavilo je dubok emotivni trag kako na Spilbergu, tako i ostatku filmske ekipe.

“Mislim da smo se svi osjećali kao da odajemo počast. Takvo iskustvo imao sam samo dva puta u karijeri: prvi put kad sam radio ‘Šindlerovu listu’ i drugi na snimanju ‘Linkolna’. Oba puta se cijela ekipa okupila da oda počast žrtvama”, kazao je reditelj.

Osim već pomenute ekipe, valja skrenuti pažnju i na scenaristu Stiva Zajlijana, pažljivo odrađenu fotografiju Januša Kaminskog i emotivnu muziku koju je za film radio Džon Vilijams.

Spilberg danas “Šindlerovu listu” vidi kao svoje najvažnije djelo, mada mu je i “Spasavanje redova Rajana” donijelo takođe Oskara za najboljeg reditelja i nominaciju za najbolji film 1999.

“Ne vjerujem da ću ikad više uraditi nešto bitnije. Zato je za mene ‘Šindlerova lista’ nešto na što ću uvijek biti najviše ponosan”, kazao je reditelj, čiji film se vraća u bioskope nedugo nakon oktobarskog masakra u jednoj sinagogi u Pitsburgu gdje je 11 Jevreja ubijeno, što je najsmrtonosniji napad na jevrejsku zajednicu u SAD ikada.

Prema pisanju britanskog “Guardiana”, ovogodišnja istraživanja u SAD i Evropi pokazali su da naše kolektivno pamćenje slabi.

Na anketama je gotovo trećina Amerikanaca žestoko umanjila broj ubijenih Jevereja u holokaustu, dok je 34 odsto Evropljana tvrdilo da zna malo ili gotovo ništa o tome.

Ovi podaci dolaze u trenutku kada su antisemitizam i poricanje holokausta ponovo u porastu. I baš zbog toga se može reći da je Spilberg u pravu kada kaže da nam je “Šindlerova lista” potrebnija nego ikada.

Kjubrik: To je film o uspjehu

Prije “Šindlerove liste” holokaustom su se uglavnom bavili dokumentarci, među kojima su najpoznatiji “Shoah” Kloda Lanzmana i “Night and Fog” Alana Resnea, ali je nakon Spilbergovog djela uslijedio niz igranih filmova sa tom tematikom, među kojima “Dolce Vita”, “The Pianist” i “The Boy in the Striped Pyjamas”.

Spilberg prvobitno nije bio siguran da li može uspješno da napravi film o holokaustu. To je sumnja koja ima jak temelj, budući da je pitanje da li jedan film može da prikaže svu strahotu i opseg nacističkih zločina. Slavni reditelj Stenli Kubrik, koji je i sam imao nikada realizovani projekat o holokaustu, je takođe izrazio svojevremeno istu sumnju.

“Mislite da je to film o holokaustu? Prije bi se reklo da je o uspjehu, zar ne? Holokaust je ubio šest miliona ljudi. Šindlerova lista je spasila 600 ljudi”, prokomentarisao je Kjubrik.

Sa druge strane, istoričar Piter Novik je “Šindlerovu listu”, zajedno sa dokumentarnim filmom “Shoah” i otvaranjem Muzeja holokausta u Vašingtonu, uvrstio među ključne događaje koji su po njemu uticali na stvaranje svijesti o genocidu koji se desio tokom Drugog svjetskog rata.

( Stefan Strugar )