Brodovi puni, a naš trune na njivama
Veliki sistemi uvoze ogromne količine krompira, a kod domaćih proizvođača ga ima na pretek
Proizvođači krompira iz Miločana kod Nikšića okupili su se juče kako bi iskazali nezadovoljstvo zbog uvoza krompira i nemogućnosti da prodaju svoj.
Oni traže da ih primi neko od nadležnih i objasni im zašto se krompir uvozi kada postoji domaći i da li će resorno ministarstvo reagovati kako bi zaštitili domaće proizvođače.
“Sadašnja cijena od 20 centi je toliko mala da ne možemo ni osnovne troškove da obezbijedimo od ovakve i ovolike proizvodnje. Problem je što veliki sistemi uvoze ogromne količine krompira”, kazao je Ratko Živković, nekadašnji crnogorski rekorder u proizvodnji krompira.
Niko od proizvođača, ističe Živković, ne bi se bunio da je otkupljen njihov krompir, a uvezene nedostajuće količine. Ovako, krompira kod domaćih proizvođača ima na pretek, a ipak se uvozi.
“Neko u državi bi trebalo da se zabrine zašto se toliko uvozi. Čak nije problem ni u cijeni nego to što oni neće našu robu da kupe. Treba neko da stane iza poljoprivrednog proizvođača. Znamo mi da je tržište za sve, ali ne znamo gdje ćemo sa robom. Ovo je sigurno jedna od najgorih godina po prodaji krompira”, smatra Živković dok pokazuje prikolicu natovarenu krompirom koju ne zna kome će da proda.
Uvjeren je i da je kvalitet domaćeg krompira mnogo bolji od onoga koji je uvezen i smatra da bi uvezenu robu trebalo bolje kontrolisati.
“Nije dobro da zavisimo od uvoza. Moraju se ljudima dati neke veće podsticajne mjere i da se domaći proizvođač na neki način zaštiti. Po ralu mi je rodilo pet do sedam tona i to je solidan rod, ali kada se saberu prihodi i rashodi idem u minus”, kazao je Živković.
Njegov komšija Božidar Milić smatra da je država glavni krivac zato što ne obezbjeđuje uslove kako bi zaštitila svog proizvođača.
Prema njihovoj računici proizvodna cijena krompira je 16 centi i sa otkupnom cijenom od 30 centi mogli bi da imaju kakvu-takvu računicu.
“Brodovi puni krompira, a naš krompir ne može da se proda. Vadimo proizvod iz zemlje a ne znamo gdje ćemo sa njim”, revoltiran je Milić.
Ranko Nikčević je kazao da mu se redovno dešava da na Tuškom putu ostane po dva-tri dana kako bi prodao 30 do 40 paketa.
“Do ovih godina je i bilo mušterija, ali ove godine nema praktično nikog. Da li su razlozi veliki trgovinski lanci koji su zatvorili male pa oni ne mogu da opstanu, ne znam, tek jedva mogu da prodam paket od 30 kilograma za sedam eura i to uglavnom nakupcima”, kazao je Nikčević.
Pavle Božović je riješio da pričeka sa vađenjem krompira.
“Veći dio krompira ću vaditi iz zemlje u aprilu sljedeće godine, kada drugi budu sadili krompir, jer stvarno ne znam gdje ću sa njim. Nemam hangar da mogu da ga lagerujem. Biće i toga da se pokloni koja tona jer na ovu cijenu ne isplati se krompir prodavati. Ako već propagiraju poljoprivrednu proizvodnju zašto je uništavaju. Imam i plantažu aronije, jedna je od većih i prvih u Crnoj Gori i isti je slučaj. Jednostavno, otkupa nema, a sve se uvozi”, kazao je Božović.
Galerija
( Svetlana Mandić )