The Bambi Molesters: Naša muzika bi bila odlična za Linčov film

Hrvatski surf rok sastav The Bambi Molesters, vjerovatno najbolji bend sa ex YU prostora koji niko ne sluša, nastupiće sjutra veče od 20 sati na Besac festu u Virpazaru. Bend koji je u okviru svog žanra poznat i na svjetskom nivou i koji je oduševljavao kritičare renomiranih muzičkih magazina kakav je recimo "Pitchfork", publika u Crnoj Gori do sada je imala priliku dva puta da sluša, oba puta u Kotoru.

Basistkinja Lada Furlan Zaborac u razgovoru sa "Vijestima" kazala je da nosi samo lijepe utiske sa tih koncerata.

"U Kotoru smo svirali na Sea Rock festivalu i na prošlom dočeku Nove godine. Ako će u Virpazaru biti bar malo slično tim nasutpima onda očekujemo da bude veoma zabavno, jer nosimo veoma, veoma dobre utiske sa prethodnih gostovanja u Crnoj Gori", istakla je ona.

Basistkinja je najavila da će sastav osnovan 1995. u Sisku najviše svirati pjesme sa posljednjeg, petog albuma "As the Dark Wave Swells" iz 2010.

I ovog ljeta ste tradicionalno svirali širom Evrope. Da li vas publika van ex YU prostora išta drugačije prihvata?

Baš smo prošli vikend isto prvi put nastupali u Finskoj, imali smo dva koncerta - u Tampereu i Helsinkiju. Veliki je izazov za bend kad tako prvi put negdje dolazi, uvijek vas puca adrenalin kad ne znate što će se dogoditi, kako će vas publika prihvatiti. I onda u jednom trenu kad sve krene publika nama daje energiju i mi njoj i to bude jako lijep događaj. Bili su super nastupi u Finskoj.

Da, tačno je da sviramo svuda i da smo svirali u dosta zemalja u Evropi, osim toga smo svirali i na Novom Zelandu i mogu reći da nema velike razlike u tome kako nas publika prima, bez obzira na državu.

Imate li neku omiljenu destinaciju?

Na početku karijere smo možda najviše svirali u Njemačkoj i tamo se osjećamo kao domaći. Mada već dugo nismo dolazili, ali smo ukupno imali najviše koncerata tamo. Ali ne mogu sad da odaberem. U Kotoru je recimo bilo super, svirku na Sea Rock festu ćemo zauvijek pamtiti. Bilo je super u Španiji... Stvarno ne mogu da izdvojim nešto posebno.

Vaša muzika ima filmsku atmosferu i korišćena je u filmovima i serijama, ističe se "Breaking Bad". Uz koji kultni film mislite da bi vaša muzika najbolje legla?

Sad svi očekuju da kažemo neki od Tarantina, ali mislim da bi naša muzika dobro sjela i uz neki Linčov film.

Nema puno bendova koji se bave surf rok zvukom, ni na svjetskom nivou, a kamoli kod nas. Je li to bio svjestan izbor ili ste do toga došli igrom slučaja?

Kod nas je uvijek sve na početku igra slučaja, pa onda to preraste u nešto svjesno. Tako je bilo i sa odabirom instrumentalne muzike. Kad smo počinjali smo imali i vokalnih stvari, može se reći da je sve bilo vezano za tu scenu 60-ih, garažu, surf i tako. U trenutku kad smo počeli da radimo autorske stvari najbolje smo se snašli u tom surf zvuku i onda smo krenuli u tom smjeru.

Kod takve muzike je dobro što nemate jezičku barijeru u inostranstvu, koji su drugi pozitivni i negativni aspekti sviranja instrumentalnog roka?

Pozitivna je to što ste rekli, da možemo bilo gdje, nema te jezičke barijere. Sa druge strane je, neću reći negativna, ali malo otežavajuča okolnost to što ljudi koji ne znaju o čemu se radi na početku imaju tu barijeru, kao - šta je sad ovo, zašto niko ne pjeva? Međutim, kad se opuste, kad osjete tu muziku i našu energiju, onda uglavnom promijene mišljenje. Tako se često dešava da nam dolazi publika koja prvi put tako nešto čuje, ali su skoro uvijek svi prijatno iznenađeni.

Radite li na novom albumu, dosta vremena je prošlo od posljednjeg?

Radimo u smislu da znamo da bi trebalo da počnemo da ga radimo. (smijeh) Tek smo na početku. Bilo bi super kad bismo ga objavili do kraja sljedeće godine. Kod nas to ide kao sa nekim autom koji je spor kad prebacuje iz prve u drugu brzinu, ali onda kad krene iz druge u treću i dalje, onda šiba. Sad nam treba samo da krenemo, a onda smo dosta brzi. I u studiju smo brzi i kad počnemo da radimo na pjesmama one dosta brzo nastaju.

U kakvoj ste fazi kreativno gledano i u smislu inspiracije, što vas inspiriše, što mislite da će biti drugačije kod tih novih pjesama?

Ne znam sad tačno da li mogu uopšte da odgovorim na to pitanje. Svako od nas ima druge uticaje, ali uglavnom nas inspirišu i muzika i film i knjige i uopšte neki osjećaj svakoga od nas, a pogotovo autora muzike.

Objavili ste i dokumentarac "A Night in Zagreb", kako je došlo do toga?

Taj film je zapravo zamišljen kao bonus za naše dvostruko lajv izdanje koje nosi isti naslov. Htjeli smo da neko snimi bend u proširenom sastavu, jer smo već pet-šest godina svirali u toj postavi i bili baš spremni i usvirani i činilo nam se da je najbolji trentuak da to snimimo, čisto da mi to imamo za sebe kao nekakav dokument. Kao logičan izbor za saradnju se nametnuo nezavisni njemački reditelj Mark Litl, koji je na naše svirke dolazio još od kad je imao 18 godina. Zapravo se radi o koncertnom filmu, to nije dokumentarac u tradicionalnom smislu, nema nikakvog razgovora, već je doslovno uhvaćena jedna noć u Zagrebu kao što naslov kaže.

Zašto baš noć? Jasno je da se radi o večernjem nastupu, ali da li postoji još neka povezanost benda i noći?

Pa da. Nama ti surf krugovi i oni koji sebe predstavljaju kao poznavaoce muzike uvijek dodaju pridjev nekakvog mračnog surf zvuka. Kao surf bi trebalo da bude nešto veselo, kratko, bendovi u havajskim košuljama, ali mi smo taj neki drugi ili čak treći put, kažu da smo našli svoj zvuk, pa može biti da smo u naslovu podsvjesno mislili i na tu karakteristiku benda.

Da li ćete i sljedeći album snimati uživo da uhvatite taj šmek vaših koncerata?

Naši svi albumi su 90 odsto snimljeni lajv. Prvi je čak i 100 odsto, snimali smo ga odjednom, oko tri sata. A na ostalim albumima smo se trudili da snimamo što više svi zajedno ako možemo. U najboljem slučaju tako, a u najgorem da jedna gitara, bas i bubanj snime bazu, pa onda eventualno dosnimavamo ostalo. Ali uvijek se trudimo da imamo taj dojam žive svirke i atmosfere koja se ne može postići ako se instrumenti snimaju pojedinačno.

Oduševljeni jezerom i tvrđavom

Jesmo. Moram priznati da nažalost nisam ranije čula za to mjesto, pa sam zato i istraživala da vidim gdje tačno dolazimo i baš smo se oduševili kad smo vidjeli da je na jezeru, da je to stara tvrđava i pretpostavljam da nas čeka baš lijep ambijent. Organizatori su nam dali da odaberemo smještaj u Virpazaru ili u Podgorici i odabrali smo Virpazar, jer nam se ovako izdaleka čini da je super.

Budući da sviramo tamo premijerno i vjerovatno će nas veći dio publike prvi put slušati uživo, napravićemo neki presjek naše diskografije, standardni nastup u kojem imamo pjesme sa svih albuma, s tim što će možda malo više biti ovih sa posljednjeg. Jako se radujemo ovom nastupu, najdraži su nam ti nastupi kad dolazimo negdje prvi put, kad ni mi sami ne znamo što možemo da očekujemo.

( Stefan Strugar )