Marović se obratio javnosti: Kriv sam samo ja, nije kriva ni moja partija

Pred sudijom Borisom Savićem, predsjednikom Višeg suda u Podgorici, danas je održano ročište Svetozaru Maroviću, po sporazumu o priznanju krivice koji je zaključio sa specijalnim tužiocem Sašom Čađenovićem.

Kako je zbog tajnosti postupka, ročište bilo zatvoreno za javnost, novinarima je advokat Zdravko Begović rekao da se Marović sa tužiocem nagodio da izdrži zatvorsku kaznu od godine i deset mjeseci zatvora i da u budžet uplati 50.000 eura.

“Moj branjenik Svetozar Marović je pred sudijom Borisom Savićem, raspravljao o sporazumu o priznanju krivice. U tom sporazumu su mu stavljene na teret četiri radnje izvršenja, predmeti koji su u javnosti poznati “Donji bulevar”, seoski put u naselju “Krapina”, “Kopirajt” i “Properti investment”. On je okrivljen da je počinio krivična djela zloupotreba službenog položaja podstrekavanjem i krivično djelo prevara u produženom trajanju. Ovim sporazumom je definisano da će Marović biti oglašen krivim i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od godine i deset mjeseci. Na ime troškova sudskog postupka je dužan da plati 3.000 eura, a na ime novčane kazne iznos od 50.000 eura, i u obavezi je da pribavljenu imovinska korist za kriminalnu organizaciju, a ne za mog branjenika Svetozara Marovića, dužan je da isplati iznos od milion i 96.000 eura. Ročište za usvajanje sporazuma o priznanju kirivice poretklo vrlo korektno. Apsolutno sam ubijeđen da će predsjednik suda Boris Savić donijeti rješenje kojim će usvojiti sporazum, jer je sačinjen u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku. Marović je iz zdravstvenih razloga spriječen da novinarima daje bilo kakvu izjavu. Predsjednik suda je rekao da će odluku - rješenje donijeti u zakonskom roku od tri dana i nakon toga donijeti presudu. U ovom predmetu, presuda neće biti javno objavljena, već će je predsjednik suda dostaviti strankama, jer takva nije zakonska obaveza. Za 8. septembar će se raspravljati i o drugom sporazumu o priznanju krivice i ja sam ubijeđen da će i taj sporazum biti usvojen. Svetozar Marović je veoma narušenog zdravstvenog stanja i posjećuje ljekara specijalistu kada ide na određene preglede. Njegovo zdravstveno stanje od trenutka kada je pokrenut protiv njega je vrlo narušeno i zbog takvog zdravstvenog stanja on i nije bio u stanju da vam se obrati”, kazao je Begović. Dodao je da je sporazum kojim je Marović priznao krivicu, još uvijek tajan. Kako je istraga još u toku protiv ostalih osoba, i nakon što bude podignuta optužnica i stupi na pravnu snagu, oznaka tajnosti će biti skinuta. Tada će novinari moći da prate suđenje i biće upoznati sa sadržinom predmeta.

“U trenutku kada je zaključivan sporazum, specijalno tužilaštvo je obavezalo Svetozara Marovića da pribavljenu imovinsku korist od izvršenja krivičnog djela koju je pribavila kriminalna organizacija, u roku od godinu dana od dana pravosnažnosti presude, isplati iznos od 1.096.000 eura, kao garanciju isplate tog novca, Marović je ponudio je tužilaštvu svoju imovinu i imovinu svojih rođaka. Na tu imovinu je stavljena hipoteka. U slučaju da se novac od 1.096.000 eura ne uplati, oduzeće se ta imovina, čija je vrijednost mnogo veća od 1.096.000 eura, što su potvrdili vještaci”, pojasnio je advkat Begović.

Nakon održanog ročišta, Marović nije dao izjavu medijima, kako je njegov branilac advokat Zdravko Begović objasnio, zbog lošeg zdravstvenog stanja. Begović je novinarima podijelio pisanu Marovićevu izjavu.

“Priznao sam svoju krivicu i grijeh, kao prvi, kako je napisano, među ostalima, jer nisam znao ono što sam trebao da znam. Nisam vidio ono što su svi vidjeli, nisam spriječio ono što nisam znao da je bilo, što sam vjerovao onima kojima bi opet vjerovao, što sam povrijedio one koji su meni vjerovali I koje molim da mi oproste, meni koji sam danas manji od najnižeg i kojeg svako može učiniti krivim za sve.

Kriv sam ja i niko drugi, nije kriva moja porodica koja kao taoc moga imena strada i pati, nje kriva ni partija koju sam stvarao i osjećao kao dijete svoje, iako je ona uvijek imala i ima boljih i važnijih od mene. Niko nije kriv, ni oni koji su me kao svedoci iz SOLOMONOVIH priča krivli za ono što su sami radili, niko osim mene, jer iako u svim ovim pravnim slučajevima nijesam za sebe imao nikakve koristi, ni centa, prihvatio sam da vraćam i za druge, iz nasleđa imovine moje porodice, kriv sam jer su drugi priznali da su imali koristi i da to ne bi mogli postići bez mene i mog autoriteta. Ja im vjerujem da je tako zato sam i kriv jer sam služio kao kaput da ga obuku kada im je hladno, i da ga skinu kada im je vruće.

Priznao sam i svjestan, da nisam uspio, da do kraja od sebe odbacim one zavodljive poroke vlasti, koji vas u sopstvenim očima učine važnijim od svih, pa iako sam se borio sa tim, ostao sam slab da sebe i druge u mojoj sredini, oslobodim od te bolesti koja rado posjeti svaku vlast, da pojedinici pomisle da je vlast koju vrše radi njihovog ličnog doba a ne samo I isključivo radi onih koji su ih izabrali.

Priznao sam i, jer ne želim da se sudim sa svojom državom, da uzimam vrijeme višim ciljevima njenog napretka, kada se ja osjećam krivim za ono što mi je stavljeno na teret, ne pravdajući se ni društvom današnjih KALABIĆA, ni lokalnih JUDA, ni ružnih kopija BRUTA, niti prebacujući krivicu na bilo koga drugog, jer od Adamovog pada, pa do vremena našeg Lovćenskog Tajnovica, niti bilo kojeg čovjeka bez grijeha i krivice, pa nisam ni ja, gori od drugih, mogao ostati bezgriješan I nevin, na kojega su u jednom trenutku krenuli razni, iskušavajući moje roditeljske slabosti, u ime skrivenih planova, kako je to kroz istoriju ljudi obično I biva, planova jednih protiv drugih, starim vještinama obmana, sakupljanja i dostavljanja, daleko od očiju javnosti.

Priznanje koje sam učinio, zbog osjećanja krivice za sve što se neželjeno i štetno desilo, učinio sam i iz straha, ne od onih koji su po Zakonu postupali, već ih straha za moju djecu, za moje po krvi najbliže, za moju porodicu, od onih koji su skriveno znali da bace kamen tereta na nas, iz zavisti ambicije, političkog neslaganja i kojima u njihovoj tajnoj moći možda neće biti dovoljno ovo moje kažnjavanje i stradanje Marovića, i zato me ljudski strah jer je lako krenuti na posrnulog, pridodati obilježenom, pokazati se na palom.

Priznavanje sam učinio sam, bez pritiska i uticaja bilo koga sa strane u molbi Gospodu Velikom, da primi ovo moje priznanje i kao moje iskreno pokajanje. I ovako grešan o poražen, pred Bogom i ljudima i pred sobom. Molim se, da svako u Crnu Goru preuzme svoje breme, prizna svoju krivicu i grijeh, pred Bogom I Zakonima, radi napretka i dobra Crne Gore, njenog mirnog i složnog života.

Evo, ovo je istina o svemu ovome, mom priznanju i mojim razlozima, bez ijedne ružne pomisli prema bilo kome, zahvalan svojoj porodici i rijetkim prijateljima na pomoći, umiren da je iz svih ovih, za mene bolnih slučajeva, posvećenošću i ljudi zakona, moguće reći, da neće biti nikakve štete, ni za Opštinu ni za Državu i da će sve stečeno suprotno zakonu biti oduzeto od svakog pojedinca, vjerujem ne samo u Budvi nego i na drugim mjestima I od drugih ljudi u Crnoj Gori. Da, to je to što sam želio reći u ovoj, kako se kaže, pravnoj istini, a istina ima i drugih, različitih i ništa nije kraće od trijumfa zlobe, ni ti ništa trajnije od pobjede pune istine”.

( Komnen Radević )