Za vikend okončana neuobičajena pomorsko-kulturološka ekspedicija u Boki Kotorskoj

Skoro 16 sati vožnje trebalo je proteklog vikenda, učesnicima neuobičajene pomorsko-kulturološke misije „Oplovljavanje prirodnih i kulturnih znamenitosti Boke Kotorske prije njihovog uništenja neznanjem i novcem“, da okončaju svoju misiju.

Pet ipo metara dugačka jedrilica simbolički nazvana “Bavižela” po pitomom peraškom vjetru, krenula je u 8 sati ujutro u subotu iz Zelenike, slijedeći smjer morskih struja u Boki, a koji su je navele da Boku oplovljava rutom u smjeru suprotnom od smjera kretanja kazaljke na satu. Za kormilom jedrilice bio je iskusni kapetan Zlatan Zlatković, skiper i svjetski putnik iz Beograda, dok su posadu činili poznati hercvegnovski pisac i knjižar Nikola Malović, izdavač i vlasnik knjižare “Magelan” iz Beograda Milan Todorović koji je i sam uskusan jedriličar što je nedavno kao član posade velike regatne jedrilice preplovio Pacifik, te novinar i publicista Siniša Luković iz Tivta.

Ideolog ekspecije Nikola Malović koji u svojim romanima uvijek u prvom planu ima prebogatu kulturnu i prirodnu baštinu Boke, za ovaj sastav učesnika se odlučio zbog zajedničke niti koja povezuje njega kao vlasnika knjiđere “So” iz Herceg Novog koja ima čitavu posebnu ediciju knjiga “Bokeljologija” posvećenih Boki, Lukovića kao autora knjige “Pomorska lica Boke Kotorske”, te Todorovića koji u “Magelanu” prodaje i promoviše takvu vrstu literature, a i sam je veliki zaljubljenik u Boku koji ima kuću na Ljutoj kraj Dobrote.

“Ovo je bio svojevrsni poduhvat pomorački i kulturološki, da simbolično obiđemo sve vijugave konture najljepšeg zaliva na svijetu i svoje oči, dušu i tijelo nadahnemo raskošnošću nekadašnjeg savršenog stapanja prirode i djela ljudske ruke uu jednu skladnu cjelinu, ali na žalost, i da se iz prve ruke uvjerimo da su ljudska pohlepa i glupost Boki u posljednje vrijeme nanijeli velike rane u njenom prirodnom i kultunom biću. Ako smo na ovaj način uspjeli makar malo da ukažemo na to da se Boka na žalost, više devastira nego razvija na održivi način, smatram da smo učinili puno – vratili smo djelić duga prema precima što su naseljavali obale zaliva i živjeli u skladu sa prirodom i njenom ljepoteom, te poslali poruku potomstvu da se vrati na takav, ovom daru od Boga, primjeren način razmišljanja.”- kazao je “Vijestima” po okončanju ekspedicije, Nikola Malović.

Umoran od puta, sa bolnim kostima od skučenog prostora u maloj barci, žuljevima na rukama od veslanja i baratanja sa konopima jedara, ali sjajnih očiju i sa punim srcem, on je u subotu oko 23.35 u Zelenici union posljednji zapis u brodski dnevnik “Bavižele” što ga je ispisivao na svaki sat tokom preko 15 ipo časova plovidbe duž vijugavih obala Boke. U toj malenoj knjižici ostali su zabilježeni svi značajniji aspekti putovanja – od riješavanja iznenadnih tehničkih problema koji su odgodili početak plovidbe u subotu ujutro, nekoliko sati mukotrpnog veslanja po potpunoj bonaci u Topaljskom zalivu, uzbudljivog jedrenja po umjerenom zapadnjaku i jugozapadnjaku duž Njivica, rta Kobila, uvale Cipavica do ponte Oštro, oko Mamule do rta Arza na ulazu u Boku sa otvorenog mora, do velikih muka sa slabim ili promjenljivim vjetrom koje je “Bavižela” potom imala oplovljavajući obalu Luštice, Krtola i Tivta, te prolaska kroz tjesnac Verige “križanjem” u maniru starih bokeških jedrenjaka kada su se suočavali sa suprotnim vjetrom…

Ostali su zapisani trenuci slabog vjetra i tišine koja je potom nastupila dok se plovilo pored Stoliva, Prčanja I Mula do Kotora, tradicionalni pozdravi mahanjem sa faculetima i šugamanima, čime su posadu “Bavižele” častili brojni domaći i furešti sa obale i plovila u prolazu, brodska panatika koja se sastojala samo od ribe, hljeba, vode, vina i voća, ali na žalost, i nekoliko sati plovidbe na motor jer se, kada se spustio mrak, više u Kotorskom zalivu nije mogao naći praktično ni dašak iskoristivog vjetra da napuni jedra malog brodića. U noći je “Bavižela” oplovila obalu od Dobrote, Ljute i Orahovca, do Perasta kojeg je posada posebno pozdravila nazdravivši drevnom gradu crnim vinom, a potom je brod nastavio dalje do Risna, Strpa, Lipaca, Morinja, Kostanjice, te kroz Verige, pored Kamenara, Bijele, Baošića i Đenovića, simbolični preko 120 nautičkih milja dugi “đir oko Boke”, zatvorio je u skoro pred ponoć u polaznoj luci, u Zelenici.

Galerija

( Siniša Luković )