Vrijeme plagijata

A. Popović: Kome sve ispričate?/ V. Kovačević: Nikome. Čovjek bez tajne ne vrijedi ništa. A. Popović, "Razotkrivanje - Vanja Kovačević: Čovjek bez tajne ne vrijedi ništa", portalanalitika.me Nisam gledao prvo poluvrijeme finala košarkaškog turnira OI Rio 2016 - Serbia : USA - zbog ranije preuzetih obaveza, što bi se reklo - ali sam nekako uspio da stignem na početak drugog poluvremena - i kad sam vidio rezultat - 29:52 - silno sam se razočarao (možda sam se malo i rastužio, ipak sam proveo dvadesetak godina u belom gradu "na ušću dveju reka podno Avale", pa saosjećam, unekoliko). Nada da će tekma ući u neizvjesnu završnicu je slabašno tinjala nekih sedam minuta, recimo - ali poslije one serije 7:0 za USA sve je bilo jasno - i finale je izgubilo svaku draž. Srbi su ipak udarili u zid... Kevin Durant, DeMarcus Cousins itd.

Kako bilo, zakuntao sam početkom četvrte četvrtine...

Probudio me niko drugi do Vanja Kovačević - ugledni publicista i novinar RTCG - koji je svojim vrlo prepoznatljivim, veselim glasom - i osebujnom, roller coaster dikcijom - vrlo ubjedljivo cvrkutao čitave serije mojih pasusa o staroj Podgorici - kao da ih je on napisao, a ne ja - baš kao da su ti pasusi bili njegovi, toliko je bio ubjedljiv.

A onda mi je sinulo da su velike šanse da ama baš niko ko je pratio to nešto što je išlo na RTCG poslije tekme i ko zna čega još - poslije svega što sam prespavao - nije mogao ni da pretpostavi da Vanja Kovačević - ugledni književni kritičar i novinar RTCG - ne čita svoj - nego moj tekst. Kao da mi je neko prosuo 200 litara ledene vode na glavu, otprilike. Osjećao sam, cijelim svojim bićem, da Vanja Kovačević - ugledni filmski kritičar i novinar RTCG - apsolutno nema namjeru da otkrije javnosti odakle je pokupio tu priču koju je čitao - i da sam apsolutno nemoćan - što je djelovalo kao još 200 litara ledene vode - pravo u moje bijelo lice.

Dakle, Vanja Kovačević - ugledni likovni kritičar i novinar RTCG - poštovao je čak i ritam moje rečenice - čak je i zareze odvajao kao kosijerom, znalački - što je bilo vrlo bizarno - a na samom tekstu je intervenisao minimalno - ako je uopšte intervenisao.

Što reći čovječe...

Najsmješnije je što nije bilo apsolutno nikakve sumnje da je to moj tekst - ali u tom trenutku nisam bio baš sasvim siguran odakle je Vanja Kovačević - ugledni pozorišni kritičar i novinar RTCG - pokupio tih nekoliko mojih pasusa koje je pročitao.

Tu priču o odnosu otomanske Podgorice - ili Stare varoši, ako vam je tako draže - i Mirkove varoši - ili Nove varoši, ako vam je tako draže - počeo sam da razvijam u Vijestima, na ovom istom mjestu, prije nekih četiri ili pet godina - da bih stvari konačno postavio na svoje mjesto tekstom koji je naslovljen "Bitka za identitet Podgorice" i objavljen u Pogledu (Broj 2, april 2014.) - časopisu Inžinjerske komore Crne Gore.

Pa kažemo (Vanja Kovačević - ugledni muzički kritičar i novinar RTCG - i moja malenkost):

"Dakle, na ravnom, netaknutom prostoru Ledina, krajem XIX vijeka počinje formiranje novog dijela grada - nazvanog Mirkova varoš, u čast velikog vojvode Mirka, starijeg brata knjaza Danila i oca knjaza Nikole (nakon detronizacije kralja Nikole I, 1918. godine, Mirkova varoš je iz političkih razloga preimenovana u Novu varoš, što je i aktuelni naziv)."

Zonu na desnoj obali Ribnice - zonu na kojoj je nikla Mirkova varoš - Zdravko Ivanović naziva Livade - da se razumijemo (Urbano-geografske promjene u razvitku Titograda, Skupština Opštine Titograd - Odjeljenje za komunalne poslove i urbanizam, Titograd, 1974.) - ali sam, tu i tamo, nailazio i na oronim Ledine - koji mi je draži, moram priznati (objasniću vam jednom i zašto). Hoću da kažem da su u mojim tekstovima, ponekad - češće namjerno, ali i nenamjerno - inkorporirane stanovite greške - ili "greške", kako se uzme - sve do momenta kada pronađem pouzdanu referencu koja otklanja nedoumice. Hoće li Vanja Kovačevič - ugledni džez kritičar i novinar RTCG - osjetiti potrebu da pomogne oko ovoga Livade/Ledine detalja - i svih drugih detalja, naravno - ostaje da se vidi.

Ima još:

"U to ime, ruski inženjer Vladimir Ivanovič Vorman (na pojedinim mjestima stoji Varman) predložio je - na nalog knjaza Nikole - regulacioni plan novog dijela grada - Mirkove varoši - na prostoru Ledina. Plan je u svakom pogledu bio bazičan i sastojao se od pravougaonika približnih dimenzija 530 sa 480 metara - duža osa se poklapala sa pravcem sjeverozapad-jugoistok, a kraća sa pravcem sjeveroistok-jugozapad. Pravougaonik je podijeljen ortogonalnom mrežom ulica na 20 zatvorenih i isparcelisanih blokova: četiri podjele u dužem - prema Ribnici, i pet podjela u kraćem pravcu - prema Morači. Dva centralna bloka su bila predviđena za "pjacu" - tj. gradski trg - koji, nažalost, nikada nije zaživio u tim dimenzijama".

I još samo ovo (na ovaj pasus sam izrazito ponosan):

"I dok smo sa jedne strane imali nepravilnu matricu otomanskih sokaka i mahala, a sa druge plansku, ortogonalnu, neoklasicističku matricu gradskih ulica i blokova - Tabačkom mostu je pripala uloga kjučne spone između ta dva morfološki raznorodna gradska entiteta".

Pretpostavljao sam da je Vanja Kovačević - ugledni selektor književnih manifestacija i novinar RTCG - okačio svoj uradak na Youtube - ali izgleda da sam se prevario - što i nije toliko bitno - jer upravo takvi uratci nikome sreću donijeti neće. Otomansku Podgoricu, odnosno Staru varoš, ne smijemo posmatrati kao zaseban entitet u okvirima urbane konglomeracije koju zovemo Podgorica. Stara varoš je suština ideje o Podgorici - i mi Podgoričani bismo morali da djelujemo, ili barem da razmišljamo o Podgorici u kontekstu toga fakta - koji porađa dva vrlo jednostavna pitanja. Prvo bi bilo: što je Stara varoš? - a drugo: što Stara varoš treba da bude?

Što se tiče copy & paste varijanti - ne zamijeram Vanji Kovačeviću - teoretičaru medija i novinaru RTCG - što je plodove mojih interesovanja i moga rada prikazao kao svoje. Ipak mi živimo u CG - gdje plagijat, kao institucija, cvjeta u posljednje vrijeme - nekažnjeno, moram naglasiti - što je, opet, posljedica strahovitog sunovrata na svim poljima. Doduše, nije mi jasno zašto me Vanja Kovačević - vrsni intelektualac i novinar RTCG - nije kontaktirao po ovom pitanju - i po svim drugim pitanjima koja su u domenima tema kojima se bavim - rado bih mu dao informacije - i to gratis - uz obavezu koja se valjda podrazumijeva: da se sjeti da navede izvor.

Dakle, da je bilo ko drugi pokupio par mojih pasusa i objavio ih kao svoje - ne bih reagovao - ipak je ovo CG, ovdje nema smisla reagovati - ali Vanja Kovačević je ipak slika i prilika CG intelektualca sa kraja XX i početka XXI vijeka - i svakako zaslužuje da mu se skrene pažnja.

Nikad se ne zna, možda će jednoga dana Vanja Kovačević poželjeti da se predstavi i kao ugledni istoričar, teoretičar i kritičar arhitekture - i novinar RTCG, naravno...

( Borislav Vukićević )