Asim Sarvan, "S vremena na vreme": Naše pjesme imaju nešto što preživljava vrijeme i okolnosti
“Nosim samo lijepe utiske iz Crne Gore, posebno iz Nikšića... Bili smo nedavno i u Podgorici i imali divne susrete sa sjajnim ljudima, ljubazno su nas dočekali i to je za poštovanje”
Jedni od utemeljivača beogradske akustičarske scene, članovi grupa “S vremena na vreme” okupili su se još davne 1972, ali i četiri decenije kasnije poručuju da za njih nema stajanja. Srpski rokeri biće hedlajneri večerašnjeg programa Bedem festa u Nikšiću i kažu da se raduju ponovnom susretu sa crnogorskom publikom.
"Koliko znam vlada interesovanje, javljali su nam se prijatelji, pitali kad dolazimo, koliko ostajemo... Ja barem nosim samo lijepe utiske iz Crne Gore, posebno iz Nikšića, gdje sam nekoliko puta i sam nastupao. Bili smo nedavno u Podgorici, prije dvije godine i imali divne susrete sa sjajnim ljudima, ljubazno su nas dočekali i to je za poštovanje", prenosi utiske vokal Asim Sarvan u razgovoru za "Vijesti".
On se javio dok je sa grupom putovao ka Nikšiću, dolazeći sa Beer festa, gdje je “S vremena na vreme” imalo uspješan nastup. Kažu da im putovanja ne padaju teško, iako nisu više mladići.
"Dolazimo sa Beer festa i veoma smo zadovoljni jer je bio dobar zvuk, to nam je vrlo bitno, imali smo svog čovjeka koji je sjedio za miks pultom i odradio odličan posao. Jako nam je brzo proletjelo tih sat vremena koliko smo svirali, publika je divna kao i uvijek, ljudi po svemu sudeći vole tu našu muziku", priča kroz smijeh Sarvan.
Njegovom bendu važno je da i dalje svira, u kakvim prostorima je manje bitno, ističe on.
"Mi volimo prije svega naš posao i ne pitamo za prostore, mada lično volim više manje svirke, jer imamo bliži kontakt sa publikom. Pretpostavljam da je Bedem sličan Beer festu, u smislu da tu nastupaju odabrani izvođači, tako da nam to sasvim odgovara. A inače ne volimo one klasične, takmičarske festivale, jer ima svega i svačega. Prije svega ne volimo taj takmičarski dio, jer mi ne volimo da se takmičimo ni sa kim, više volimo susrete i druženje sa kolegama", objašnjava gitarista.
S obzirom da imaju i druge poslove i obaveze pored benda, kaže da im je teško da se okupe radi koncerata, ali da ipak uspijevaju.
"I to je ono što mi kao ljudi koji se bavimo ovim poslom nosimo u sebi i preživljavamo svako vrijeme. To znači da volimo to što radimo i mislim da je ljubav ono što čovjeka čini živim. Dakle, nema stajanja, mi i dalje radimo, stižemo čak ne samo da radimo ovaj posao, već dosta toga sa strane, radimo i solo pjesme. Ima poteškoća, ali mislim da se i mlađi sa njima suočavaju, pa to prevazilaze", smatra gitarista.
Rokeri iz Beograda će na Bedemu vjerovatno prije svega okupiti starije fanove, ali očekuju i "nekog dedu sa unukom". Mada su najpopularnije pjesme objavljivali još 70-ih godina prošlog vijeka, nije da nema novih generacija na njihovim koncertima.
"To za nas nije iznenađenje. Sjećam se našeg koncerta 1993, koji smo napravili poslije 14 godina pauze i iskreno nismo očekivali ništa spektakularno, ali desilo se nešto što nas je prijatno iznenadilo, a to je što su roditelji dolazili sa svojom djecom. Dakle, ta muzika se prenosi sa generacije na generaciju i to nam mnogo znači. Naše pjesme imaju nešto jako što preživljava vrijeme i okolnosti", uvjeren je Sarvan.
Kad je u pitanju repertoar koji će izvesti u Nikšiću, gitarista je otkrio da će polovinu činiti upravo te najpoznatije numere iz 70-ih, a tome su dodali ono što su radili 90-ih i neke od numera koje su nastale u međuvremenu.
"Ono što je bilo nužno je da te pjesme malo prilagodimo vremenu u kojem živimo, veći dio smo izmijenili i umjesto klasične ritam sekcije pozvali smo našeg prijatelja Gorana Miloševića, perkusionistu, koji inače svira sa dosta bendova. Ova nam se varijanta sa njim veoma dopada i otkriva neke nove mogućnosti", ističe Sarvan.
“Ne sviramo bilo gdje, jer smo za naše pjesme dali sve”
Sa toliko godina staža na muzičkoj sceni se malo ko može pohvaliti, a vokal beogradske grupe kaže da kad se osvrnu na dosadašnju karijeru jesu zadovoljni svojim doprinosom i pristupom muzici, ali ne baš i ostalim stvarima.
"Nismo zadovoljni nekim spoljašnjim okolnostima, ali što je tu je, ne možemo da mijenjamo svijet. Ne možemo više od onoga što radimo, a to je da postojimo i radimo svoje", objašnjava on.
Pod spoljašnjim okolnostima misli, prije svega, na haotičnost funkcionisanja ne samo muzičke scene, već uopšte tržišta na ovim prostorima.
"Organizacija je veliki problem za našu muzičku scenu i zato biramo mjesta gdje nastupamo pažljivo. To je nužno, mislim da svako ko drži do sebe vodi računa o tome kako i gdje nastupa. Jer mi ne možemo da nastupamo pod svakakvim okolnostima, na svakakvom ozvučenju. Toliko smo se borili za te naše pjesme, unoseći u njih sve što imamo da bi one živjele, zašto bi onda to proćerdali na nekom jeftinom ozvučenju i po svaku cijenu. Imamo određene standarde", naglašava Sarvan.
( Stefan Strugar )