Za rad sa kožom treba puno ljubavi

Kožu su ljudi koristili za izradu odjeće i ukrašavanje još u paleolitu i o tome svjedoče crteži otkriveni u pećinama. Kožu su za različite namjene koristili Egipćani, stari Grci i Rimljani. Monasi u Velikoj Britaniji su od kože izrađivali pergament.

Kasnije, koža nalazi primjenu u industriji, a u 20. vijeku ona postaje dio mode i stila. Nosili su je slavni. Koža je prešla veliki put od mitskog predmeta do današnjice, i višestruko dokazala svoj kvalitet i neprolaznost.

I baš zbog svega toga je Ranko Žugić iz Podgorice kao materijal za izradu nakita, torbi i drugih predmeta, izabrao - kožu.

Sa početkom lijepih dana, Ranka možete vidjeti nedaleko od podgoričke Sahat kule, gdje u poslijepodnevnim satima sjedi za improvizovanim štandom, nudi svoje proizvode i na licu mjesta izrađuje nakit po želji.

“Počeo sam, takoreći, slučajno, eksperimentalno, izrađujući narukvice za sebe i svoje prijatelje. Kasnije sam, zahvaljujući poznaniku i vrsnom poznavaocu umijeća rada sa kožom Ambrozu Nikaču naučio da šijem kožu. Sada već mogu reći da je izrada nakita i predmeta od kože moje istinsko zanimanje, kojem sam svakodnevno posvećen i koje usavršavam u okviru radionice koju sam nazvao 'Sitničarnica'”, kazao je “Vijestima” Žugić.

Predmeti koje izrađuje su, dodaje on, prepuni ljubavi i posvećenosti.

“Kroz njih želim da iskažem ideju ljepote kao načina života. Ukoliko čovjek posjeduje neku stvaralačku ideju i mogućnost da je realizuje, i da pri tome nekoga - a i sebe - učini estetski zadovoljnim, onda definitivno mora da bude u potpunosti tome posvećen”, priča Ranko.

A rad sa kožom - ručno šivenje, sječenje kože… nije jednostavan. Tome svjedoči i Rankov prijatelj Nikač.

Ambroz je paraplegičar, sportista - stonoteniser i strijelac. Izrada predmeta od kože je njegov stari hobi, kojem se, nakon skoro 15 godina, vratio nedavno.

“Prestao sam da se bavim izradom predmeta od kože iz finansijskih razloga. Sad sam opet tu. Ako želite da se ovim bavite kako treba, to je veoma skup hobi - koža je skupa, skup je i alat za obradu i rad sa kožom”, kaže Nikač.

Napraviti jedan predmet od kože nije jednostavno - za samo jedan novčanik od sirove kože, sa rezbarenom aplikacijom, potrebni su dani.

“Prvo morate znati šta želite da napravite - ako je to novčanik, morate znati kako želite da on izgleda, da li će to biti novčanik jednostavnog dizajna, ili će biti nešto složenije. Važno je i kakvu kožu koristite, da li je to tretirana koža ili sirova, pa je vi farbate… Potom pravite šablon - složeniji predmeti imaju i više djelova. Slijedi farbanje, rezbarenje. Tokom tog procesa kvasite kožu, a u svakom trenutku morate voditi računa o vlažnosti kože… Slijedi obrada ivica, kojom morate postići da, čak i kad imate više komada kože koji su sastavljeni, oni djeluju kao jedan. Potom šivenje, lakiranje… To je dugotrajan proces, a greške, pa i one najmanje, nastale tokom bojenja ili rezbarenja, sklapanja djelova, su jako vidljive”, kaže Nikač, pokušavajući da dočara koliko truda je potrebno za izradu samo jednog predmeta.

Svaki predmet na kojem radi, šije isključivo ručno.

Uprkos potrošenom vremenu, i Ambroz i Ranko uživaju radeći sa kožom.

“Posebnu i neopisivu draž čine trenuci kad se rađa sama ideja, kad se osmišljava kreacija, i najzad, kad njome nekoga obradujete”, kaže Ranko.

Predmeti koje izrađuju su unikatni, originalni i autentični.

“Čak i kada dvije osobe imaju recimo novčanik koji ima isti osnovni dizajn, on će biti drugačiji, jedinstven”, kaže Ambroz.

Za Ranka, predmeti koje izrađuje predstavljaju način da ukaže na čovjekovu povezanost s iskonom i prirodom.

“Oni u sebi nose jedan specifičan pečat slobode, odnosno slobodnog duha”, dodaje on.

Ambroz se za sada izradom predmeta od kože bavi iz hobija i, iako je, nakon objavljivanja fotografije samo jednog novčanika na Fejsbuku, već dobio prve narudžbe, još o svemu ne razmišlja kao o biznisu.

“Još nemam uslove da se time bavim na onom nivou kako ja to želim. U budućnosti vjerujem da će biti drugačije”, objašnjava.

Sa onim što sada ima, Ambroz kaže da je u mogućnosti da napravi samo male predmete od kože - novčanike, manje tašne, futrole za mobilne telefone… On je nedavno počeo da piše i blog (ambroznikac.me), na kojem će objavljivati i o svom hobiju, i putem kojeg zainteresovani za njegov rad i proizvode mogu da ga kontaktiraju.

Ranko, za razliku od Ambroza, ima već prodajno mjesto na fizičkoj lokaciji pored Sahat kule. I na Fejsbuku, kroz stranicu “Sitničarnica”. A u ponudi “Sitničarnice” su kožne narukvice, ogrlice, minđuše, torbe raznih oblika i veličina, futrole za mobilne aparate, tabakere, satovi…

A kad ga posjetite kod Sahat kule, možete da na licu mjesta prisustvujete izradi nakita.

“'Sitničarnica' je mjesto gdje su ideje dobrodošle i gdje potencijalni kupci i ja u svako doba možemo da razmijenimo mišljenja i kreiramo ‘velike sitnice’. To je ljudima vrlo interesantno“.

Žugić se, osim izradom predmeta od kože, bavi i izradom predmeta od drveta i dekupažom, ali su drvo i koža zasad u prvom planu. Jer, kako kaže, “koža nikad ne izlazi iz mode”.

( Damira Kalač )