Nikad više ljudi u kampu Lake festa: Hladno je, ali se brzo ugriju
Sunčan dan pomalo kvari vjetar zbog kojeg su ipak nužni dugi rukavi, ali svi kamperi srećno konstatuju da će to rado prihvatiti samo da ne bude kiše
Nikad više gostiju nije bilo u kampu Lake festa od ove godine - više stotina šarenih šatora prostiru se od početka do kraja ograđenog prostora i nema veće praznine između njih.
Sa zastava i drveća vijore se zastave bivše Jugoslavije, Jamajke, Kube, muzika bije sa svih strana, a raspoloženje je na nivou - neko pleše i pjeva, neko roštilja, neko igra odbojke i fudbala, a neko jednostavno odmara i izležava se na suncu.
Sunčan dan pomalo kvari vjetar zbog kojeg su ipak nužni dugi rukavi, ali svi kamperi srećno konstatuju da će to rado prihvatiti samo da ne bude kiše.
Prethodnih godina bilo je uobičajeno da Lake fest bar jedan dan pogodi nevrijeme, ali se ovog ljeta nebo smilovalo na goste na Krupcu.
Ekipu "Vijesti" privukao je jak miris roštilja ispred jednog od bolje opremljenih šatora gdje je ekipa momaka iz Spuža spremala ručak i toplim gostoprimstvom prihvatila novinare.
"Svake godine kampujemo ovdje i svaki put je sve bolje. Jedino nam smeta što poslije 21.30 ne može da se izađe kad uđeš u koncertni prostor. Jer ovo je festival, ne moraš da ideš na svaki koncert, dobro bi bilo da možeš da izađeš, pa se vratiš na nastup izvođača kojeg želiš da slušaš. Ovako zna da bude malo naporno što do tri sata iza ponoći moraš da ostaneš na istom mjestu", priča Dragan.
On je sa prijateljima došao dan prije početka festivala kako bi zauzeli mjesto u kampu. Prve večeri su se, kaže, smrzli, ali ponavlja da je bitno što, prema najavama, neće biti kiše.
"Najviše smo došli zbog tog domaćeg roka. Čekamo prije svega Majke, Ritam nereda... Biće dobrih koncerata", ističe njegov prijatelj Marko.
I organizatori i kamperi konstatovali su da na Krupcu ima i dosta stranaca, gostiju koji ne dolaze sa ex-Yu prostora. Tu su Englezi, Francuzi, Španci, a jedan sagovornik "Vijesti" došao je praktično sa drugog kraja planete.
"Iz Urugvaja sam. Došao sam ovdje iz Pule stopom, trebalo mi je dva dana", otkriva mladi avanturista Andres.
Kaže da je za Lake fest saznao kada se njegova drugarica iz Pule oduševila kad je na Facebooku vidjela da u Nikšić stiže Manu Čao.
"Kad mi je to rekla, odlučio sam i ja da pođem i usput čujem i srpske i crnogorske bendove. Ostajem do kraja festivala. Prvi dan sam bio prilično umoran, pa nisam ispratio puno toga, ali mi kažu da će narednih dana biti tvrđe svirke, što mi se sviđa, jedva čekam da čujem ostale izvođače", priča Andres.
Mada dolazi iz daleka, kaže da mu ovo nije prvi put da boravi u Crnoj Gori. Put ga je ovdje već nanosio ranije.
"Prije sam bio na primorju, u Kotoru i Ulcinju. Lijepo je, primorje mi se pogoto sviđa i Stari grad u Kotoru. Nažalost, teško da ću se skoro opet vratiti u Crnu Goru, jer je moja zemlja baš daleko, moram se vratiti kući", ističe Andres.
Urugvajac je brzo našao prijatelje u šarenolikoj, nasmijanoj lokalnoj ekipi momaka i djevojaka iz šatora pored.
Danilo, Vukajlo, Miloš, Nina, Andrija i Đina svake godine Lake fest isprate iz kampa gdje su ovog ljeta došli od prvog dana. Oni tvrde da je festivalski kamp ove godine posjećeniji nego ikada.
"Hladno je baš bilo sinoć, ali smo se nekako ugrijali. Imali smo neku jabukovaču domaću, ali je najbolje kad nađeš neku ženu da te grli i ugrije", priča Danilo kroz smijeh.
Vukajlo ističe da prije svega čekaju koncert Majki, dok Danilo u šali dodaje:
"Majke su nas poslale". Što se uslova u kampu tiče, nemaju nikakvih zamjerki.
"Ništa nam ne fali, samo da ne padne ovo drveće na nas, da ne ubije grom u ovaj stub i biće dobro. Ove godine je malo bolja organizacija što se tiče postavljanja šatora. I kese za smeće smo dobili. Neće niko da kupi smeće, svi ostavljaju za sobom, tako da je dobro što su sad dali svima kese", ističe Andrija.
Najduži vozić na “Moji su drugovi”, a bilo i šutke
Luka i Simona su došli iz Danilovgrada najviše zbog Majki i Nikole Vranjkovića.
"Da uhvatimo Gorana Bareta dok je živ, a i Bajagu, jer svi znamo da je slaboga zdravlja, ali se krije to. Na njegovom koncertu sam vidio najduži vozić na svijetu, čak je bila i šutka na 'Moji su drugovi', kad sam to vidio htio sam da krenem za Danilovgrad", priča Luka u šali.
On je već četvrti put u kampu i kaže da mu je tu uvijek dobro.
"Malo vjetar duva, ali napili smo se sinoć, pa nam nije smetala hladnoća, nismo osjećali ništa", objašnjava on.
Kaže da posjećuje sve slične događaje po Crnoj Gori i da će obavezno ovog mjeseca ispratiti i drugi nikšićki festival - Bedem.
Bolja organizacija pa sve funkcioniše kako treba
Mihailu Bulajiću, Nikšićaninu koji je takođe sa grupom svojih sugrađana takođe svaki Lake fest proveo u kampu, kesa ne fali.
"Bilo je kesa za smeće realno i prošle godine dovoljno, nego su ljudi malo lijeni, očekuju da im budu ispred šatora", priča on dok sa prijateljem sprema čorbu.
Ne smeta mu ni hladnoća, s obzirom na to da je domaći on je naviknut na vremenske uslove na Krupcu.
"Sinoć sam bio u debelom džemperu. Bitno je dobro se obući, pa se možeš skinuti lako", poručuje ostalim kamperima.
Kaže da je ove godine Lake fest organizovan bolje nego ikad i da sve u kampu funkcioniše kako treba. Jedino nije isprobao da li rade tuševi.
"Bio sam kući da se tuširam", priča kroz smijeh.
Raduje ga veliki broj turista u njegovom gradu i uvjeren je da će ih biti još više, pogotovo posljednjeg dana festivala kada nastupa glavna zvijezda Manu Čao.
Galerija
( Stefan Strugar )