Sačuvati dostojanstvo

Od specijalnog izvještača "Vijesti"

Rio de Žaneiro - Prije četiri godine u Londonu bilo je to finale Olimpijskih igara, nekoliko mjeseci nakon toga i finale Evropskog prvenstva, a na Svjetskom prvenstvu 2015. Crna Gora i Norveška sastale se u četvrtfinalu.

Sva tri meča bila su neizvjesna, na jednu loptu, pa i taj posljednji, koji su Norvežanke dobile 26:25.

Malo ko je mogao da pretpostavi da će duel dvije evropske sile u Riju biti skoro pa – revijalni, s obzirom na to da je Norveška praktično u četvrtfinalu, a Crna Gora eliminisana.

„Nadam se da možemo naći motiv da popravimo utisak, ako ga uopšte možemo popraviti. Dugujemo izvinjenje navijačima, ali niko nije želio želi više od nas da i u Riju napravimo dobar rezultat...“, kaže Radmila Petrović.

Teorijski, još je moguće čudo. Crnogorska reprezentacija mogla bi, neviđenim spletom okolnosti, da se ubaci među osam - ako pobijedi oba meča do kraja, a Norveška i Brazil izgube obje preostale utakmice, dakle, i od Rumunije, odnosno Angole.

U takav rasplet, međutim, više niko ne vjeruje, prije svega, jer je nemoguće da se djevojke Dragana Adžića, nakon izdanja u duelima sa Španijom, Angolom i Rumunijom, preko noći pretvore u tim koji bi mogao da se suprotstavi najjačim ekipama u grupi.

Zato je jedini cilj – zadržati sportrsko dostojanstvo i kakvu-takvu reputaciju, koja jeste ugrožena, samom činjenicom da je olimpijsko srebro predato bez borbe...

„Ne mogu da kažem da nismo dale maksimum, u prethodna tri meča, naša želja i htjenje nikada nisu upitni, ali jednostavno nije išlo. Moramo da odigramo što je bolje moguće preostala dva meča, da bismo sačuli reputaciju“, ističe Marina Rajčić.

Obično se kaže da je nakon svakog neuspjeha potrebna duboka analiza, ali jasno je da odgovornost moraju da podijele svi, jer su u rukometnoj reprezentaciji svih ovih godina kao osnovni kvalitet potencirali zajedništvo na terenu, ali i van njega.

Djevojke moraju da preuzmu odgovornost za ono što su pokazale na terenu, selektor i za njihove igre, i za izbor igračica, koje su krenule po još jedno olimpijsko odličje.

„Nismo došle sa ubjeđenjem da ćemo osvojiti medalju, ali da nećemo proći grupu – to zaista nismo očekivale. Jednostavno, nismo bile na nivou, nije se poklopilo dosta doga, a šta je tačno u pitanju – vidjeće se kroz detaljnije analize“, kaže Radmila Petrović, za koju neće biti potrebno raditi posebne analize.

Poznato je odavno da će se Rada nakon Rija posvetiti privatnom životu, porodici...

„Nisam očekivala da će se ovako zavšiti. Ali, to je je sport, ne treba od poraza u sportu praviti tragegdije, već nastaviti dalje, pokušavati da budeš što bolji. Djevojke će ubuduće imati moju poršku, nastaviću da beskrajno vjerujem u njih“, kazala je Petrović.

Smjena generacija - odmah nakon Rija

Novi olimpijski ciklus ženskog crnogorskog rukometa mora da počne odmah nakon Rija.

Mora se brzo definisati ko će za četiri godine biti spreman, i fizički i biološki, da igra na najvećoj sceni i da se bori za olimpijsku vizu.

Radmila Petrović (28 godina) već je najavila pauzu, a možda i kraj karijere. Kaća Bulatović (31) neće još dugo biti na terenu, a najbolje godine prolaze polako i Jovanki Radičević, Anđeli Bulatović i Sonji Barjaktarović, koje će uskoro napuniti 30.

Toliko će za četiri godine imati i Milena Raičević i Majda Mehmedović.

Smjena generacija je, očigledno, neophodna, i to hitna, pa i po cijenu rezultata na takmičenjima koja slijede, kao što je, recimo, Evropsko prvenstvo, krajem godine u Švedskoj.

Za reprezentaciju u narednom periodu mora da bude važan samo kontinuitet učešća na velikoj sceni. Veći rezultat od toga može se, ubuduće, ostvariti samo odricanjima i žrtvom, učenjem iz poraza, a ne improvizacijama bilo kakve vrste – od igre na terenu, do izbora igračica za nacionalni tim.

Uz uvažavanje apsolutno realnog problema – male baze i izrazito suženog izbora igračica.

I ne treba se više nikada zanositi medaljama, jer posljednja je, uostalom, osvojena prije četiri godine.

Od tada Crna Gora je još jednom igrala polufinale, na Evropskom prvenstvu 2014, dok je na dva svjetska šampionata između Londona i Rija maksimalan domet bilo četvrtfinale.

Sponzor izvještaja iz Rija

( Aleksandar Radović )