Donor je za stepenik bliži raju
Vjerske zajednice podržavaju transplantaciju organa i saglasne su da treba da se daruju isključivo iz ljubavi
Uprkos etičkim dilemama, najbrojnije vjerske zajednice u Crnoj Gori podržavaju transplantaciju organa i saglasne su da građani treba da budu donori.
Stav Pravoslavne i Katoličke crkve je da se organi daruju isključivo iz ljubavi, a ne koristoljublja, a s tim je saglasna i Islamska zajednica, iz koje poručuju da “bolest ne bira vjeru” i da njihovi vjernici organ mogu dati i nemuslimanima.
Iz Mitropolije crnogorsko-primorske, kojoj prema istraživanjima vjeruje najveći broj građana, “Vijestima” su proslijedili stav episkopa bačkog Irineja, koji smatra da je transplantacija nekog organa ne samo dozvoljena, već zaslužuje svaku pohvalu sa stanovišta hrišćanskog morala.
Ipak, Irinej ocjenjuje da moraju postojati uslovi da i primalac i davalac postupaju slobodno i dobrovoljno, da se davalac vodi isključivo ljubavlju i da je nedopustiva bilo kakva manipulacija, prinuda, trgovina ljudskim organima i kloniranje.
Presađivanjem organa, stav je Irineja, ne smije da bude ugrožen život i opšte stanje davaoca i transplantacija ne smije da mijenja, unižava ili ugrožava biološki ili duhovni identitet primaoca.
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije ranije je kazao da će donirati svoje organe i da je novi Zakon o presađivanju organa “najbolji koji je Skupština do sada donijela”.
Katolička crkva smatra je da je donacija organa čin “istinskog sebedarja”.
Sveštenik don Robert Tonsati, kancelar Kotorske biskupije, kazao je “Vijestima” da Katolička crkva uči da njeni vjernici treba da provedu ovozemaljski život u ljubavi prema Bogu i bližnjima.
“Papa Ivan Pavao II u obraćanju na Kongresu za transplantaciju organa rekao je da je sam gest darivanja autentični čin ljubavi”.
On je ocijenio da je transplantacija moralno neprihvatljiva ako davalac ili njegova porodica (u slučaju transplantacije nakon smrti) nijesu dali izričit pristanak.
“Darovatelj i primatelj moraju biti dostatno informisani o mogućim implikacijama presađivanja organa. Ni u kojem slučaju se ne smije raditi o namjernom sakaćenju, ili skraćivanju tuđeg života da bi se spasio život nekog drugog. Nikakva komercijalizacija ljudskog tijela, koja uključuje prodaju organa, nije moralno prihvatljiva za Katoličku crkvu”.
Iz Islamske zajednice vjernicima su poručili da doniraju organe kako bi ostvarili posthumnu nagradu.
“Moramo se kao društvo osloboditi sebičnosti i nikako je ne pravdati religioznošću”, rekao je Enis ef. Burdžović, pomoćnik Reisa za odnose sa medijima.
Burdžović je rekao da Islamska zajednica zauzima stav koji potencira većina savremenih islamskih učenjaka - da je doniranje organa radi očuvanja ljudskog života pohvaljen čin i humano djelo, koje potpada pod značenje kur’anskih riječi: “A ko spasi jedan ljudski život, ima nagradu kao da je spasio čovječanstvo”.
Burdžović je rekao da postoje pravila koje islamski pravnici postavljaju da bi doniranje organa bilo opravdano i dozvoljeno - presađivanje mora biti na dobrovoljnoj osnovi, ne smije biti motivisano koristoljubljem i nema trgovine.
“Neki učenjaci ističu da organi koji nose genetske karakteristike ne smiju biti predmet transplantacije”.
Burdžović je istakao da Islam ne pravi nikakvu razliku po osnovu etničke, rasne ili religiozne pripadnosti i da nema prepreka da musliman donira organe i da nakon njegove smrti budu transplantirani nemuslimanu.
“Osnovni motiv doniranja organa je božje zadovoljstvo i čovjekoljublje, jer bolest ne bira vjeru”.
U Crnoj Gori svijest o doniranju je na izuzetno niskom nivou, uprkos porukama da bi sa samo 20 donora godišnje potpuno nestala lista čekanja za transplantaciju organa.
Transplantacioni program u Crnoj Gori započet je 2012. godine, kada je urađeno prvo pređivanje bubrega od život srodnika. Sljedeće godine, prvi put pacijent je dobio bubreg od moždano mrtve osobe.
Do danas je urađeno 39 transplantacija bubrega, od kojih je 36 od živog donora.
Ranijim zakonom, usvojenim prije šest godina, uvedene su donorske kartice. Međutim, u naredne četiri godine potpisalo ih je samo oko 300 građana.
Novi zakon, usvojen 2016. godine, predviđa da je svaki građanin donor, osim ako je za života kao punoljetan, poslovno sposoban i sposoban za rasuđivanje, dao pisanu izjavu kod izabranog doktora da se protivi tome.
U septembru ove godine u Kliničkom centru urađena je eksplantacija srca, pluća, jetre i oba bubrega sa moždano mrtvog pacijenta, čime su spašeni životi pet osoba, a Crna Gora opet postala pridružena članica organizacije Eurotransplant.
Irinej: Smrt se mora oprezno konstatovati
“Dakle, transplantacija organa - da, e vivo i ex cadavere (od živa čovjeka i od pokojnika), a transplantacija srca uslovno da (samo od pokojnika)”, stav je SPC, odnosno episkopa bačkog Irineja.
On tvrdi da je za hrišćansku savjest nepobitno da se mora konstatovati definitivna smrt da bi se izvršila eksplantacija srca, u čemu su pravoslavni i katolički teolozi jednoglasni.
S tim da danas neki katolički teolozi smatraju da treba prihvatiti preovlađujuće medicinsko gledište i usvojiti tezu o “moždanoj smrti” kao konačnoj smrti organizma.
“Ipak, pravoslavni i katolički teolozi u ogromnoj većini traže najveći mogući oprez u procjenjivanju stvarne smrti”, ocijenio je Irinej u autorskom tekstu.
On objašnjava da je tradicionalna definicija tjelesne smrti glasila da je to stanje koje nastaje kada je čovjeku potpuno i bespovratno prestao rad srca i disanja, a da današnja medicina uglavnom prihvata gledište da je to stanje kada nastane moždana smrt.
Mihailo: Izraz požrtvovanja i ljubavi
Mitropolit Crnogrske pravoslavne crkve (CPC) Mihailo kazao je “Vijestima” da je doniranje organa za njih izraz požrtvovanja i ljubavi za osobe koje se nalaze u teškom zdravstvenom stanju.
“Osobito ako su donori članovi porodice koja tako unutar sebe pokazuje neizmjernu ljubav prema potomstvu, braći ili sestrama”.
Mihailo je rekao da CPC odobrava presađivanje organa od mrtve osobe, ali tek nakon što se pouzdano utvrdi trenutak smrti pacijenta, “o kome mora da se očituje konzilijum ljekara”.
( Ana Komatina )