Kineski turista nasukan u njemačkom izbjegličkom kampu
Bez riječi je dao da mu uzmu otiske prstiju, nije tražio advokata, nije pitao za pomoć konzula, dopustio da ga temljeno ljekarski pregledaju i poslušno i zahvalno uzeo izbjeglički džeparac
Kinez, 31 godina, se radovao opuštenom putovanju po Evropi. No, na aerodromu u Štutgartu su ga opljačkali, a on otišao u policiju da to prijavi. Bar je tako mislio. Na kraju je potpisao zahtjev za azil i završio je u izbjeličkom kampu u Dulemenu.
Nije u potpunosti moguće rasčistiti ovdašnju čudnovatu sudbu mušarca iz daleke Kine. Imao je sreću da je poslije nedjelju dana mogao da napusti izbjeglički kamp u Dulmenu i to samo zahvaljujući Kristofu Šlutermanu iz njemačkog Crvenog Krsta (DRK) i direktoru izbjegličkog kampa Klaudiju Kolakoviću. Njima je tokom tih sedam dana upalo u oči da se ovaj čovjek nekako neizbjeglički ponaša: bio je za prvo suviše dobro odjeven. Ali, problem je bio komunikacija, koja nije uspijevala ni rukama ni nogama. Na kraju se Šulterman obratio za pomoć osoblju lokalnog kineskog restorana, koje mu je dalo savjet da proba sa mandarinskim. Šulterman je onda na svoj mobilni instalirao aplikaciju za visoki kineski jezik, preko koje je prevodio svoja pitanja, a Kinez kuckao odgovore. Jedan od prevedenih odgovora je glasio „Hoću da se šetam po inostranstvu“. Tu je svima postalo jasno da Kines uopšte ne želi nikakav azil: on hoće da nastvai svoje turističko putovanje po Italiji i Francuskoj.
Potpisao zahtjev za azil umjesto prijave krađe
Prije skoro mjesec dana je Kinezu, tek što je sletio na aerodrom u Štutgartu, ukraden novčanik. On je potom htio da krađu prijavi policiji, ali je pri tome upao u mlinove njemačke izbjegličke birokratije u 120 km udaljenom Hajedelbergu tako što je, ne znajući ni jedan jezik sem kineskog, potpisao zahtjev za azil umesto da potpiše prijavu krađe. Gradska uprava Hajedlberga se ograđuje: „On kod nas nije bio, niti postoji ijedan dokument o njemu kod nas“, saopšteno nam je službeno na naše pitanje.
Kad je potpisao policiji zahtjev za azil, stvari su krenule naopako po njega: prebačen je u prihvatni centar u Dortmundu, oduzet mu je pasoš i uzeti otisci prstiju. U upravi Dortmunda potvrđuju: „Da, konficirali smo mu pasoš, ali smo mu izdali izbjegličku ličnu kartu.“ Mašnerija njemačke izbegličke birokratije više nije mogla biti zaustavljena: „On je bio unijet u naš sistem i prema njemu smo se ponašali u skladu sa pravilima: kao i prema svakom drugom azilantu“, kazao je portparol nadležne okružne uprave u Arnsbergu. Iz Dortumunda je onda autobusom prebačen za Dulmen. „On je bio prosto poslušan Kinez: Radio je sve što su mu naredili, nit je šta pitao nit je protestovao“, kaže predstavnik Crvenog krsta Šluterman.
Uz to su za Kineza nastupile još veće teškoće: on je u pasošu imao vizu, ali policija nije mogla da je nađe u svom sistemu, što je Crvenom krstu otežalo do nemogućnosti pokušaj da bespogovorno utvrdi indentitet Kineza i njegov boravišni status.
Oproštaj pun nebeske harmonije
Poslije nedjelju dana punih ispitivanja i istrage je rasčišćena džungla serije nesporazuma i otvorenih pitanja. Kinezov zahtjev za azil je zaustavljen a njemu dopušteno da nastavi turističko putovanje po Evropi. U Dulmanu se on veoma pristojno oprostio od ostalih azilanata u kampu, kao i od uprave. Nije nikom pa ni njemačkoj neumolivoj birokratiji ništa prebacio. Sem što je kratko rekao „Drugačije sam zamišljao Evropu“.
Posmatračima ostaje nejasno zašto je ovaj čovjek tako bespogovorno izvršavao sva naređenja i ni sekunda protestovao nije? Bez riječi je dao da mu uzmu otiske prstiju, nije tražio advokata, nije pitao za pomoć konzula, dopustio da ga temljeno ljekarski pregledaju i poslušno i zahvalno uzeo izbjeglički džeparac. Kod Konfucija izgleda mora negdje da piše: Kad si na putovanju, radi šta ti kažu.....
Izvor: West Deutsche Rundfunk (WDR)
( Mirko Vuletić )