Putin i Erdogan: "Volim te, ni ja tebe" ili "prava ljubav"
Očekivano je da Turska zakoči i NATO Crnomorsku inicijativu uperenu protiv Rusije, zbog gnijeva Ankare protiv njenih zapadnih saveznika
Susret vođa Rusije i Turske Vladimira Putina i Redžepa Erdogana uzdrmava iz temelja krhke ravnoteže u Evropi i na Bliskom istoku.
Očekivano je da Turska zakoči i NATO Crnomorsku inicijativu uperenu protiv Rusije, zbog gnijeva Ankare protiv njenih zapadnih saveznika.
To su ključne ocjene zapadnoevropskih analitičara u vezi sa razgovorima Putin-Erdogan u Sankt Peterburgu, propraćene iznenađenjem i velikim podozrenjem u to šta idućih mjeseci i godina smjera da učini Erdogan kad su u pitanju strategijska opredjeljenja Turske u odnosu na Evropsku uniju, Siriju, područje Kavkaza i Azije, kao i veza sa SAD, na koje je turski predsjednik posebno ozlojeđen i štaviše, sumnja da je Zapad bio upoznat s pripremama za puč protiv njegove vlade.
Erdogan je u intervjuu francuskom listu Mond rekao da je Zapad u presudnom času ostavio na cjedilu strategijskog saveznika Tursku, jer je kritikovao i puč, ali i nedemokratsku čistku posle puča.
U Evropskoj uniji je vidljivo strahovanje da bi mogao biti zakočen sporazum s Ankarom o zaustavljanju talasa izbjeglica u Evropu, a zasad u zatečenom Briselu nema odgovora na najave Moskve i Ankare o obnovi projekta gasovoda Turski tok, koji bi mogao imati i krak Južnog toka, jer je o tome načelni dogovor s ruskom stranom izgleda utanačio bugarski premijer Bojko Borisov.
Krak iz Bugarske bi mogao ići i dalje na Balkan i u Srednju Evropu, što je za Vašington i istočne države EU potpuno neprihvatljivo, jer bi se, uz teško osporavanu izgradnju gasovoda Severni tok 2 ispod Baltika u Njemačku, raspao strategijski plan da se spriječi širenje energetske saradnje EU s Rusijom.
Krajnje su uzdržani izvori iz sjedišta NATO koji ipak ne vjeruju da bi Turska dovela u pitanje svoju pripadnost Atlantskom savezu, pa zato odbacuju i spekulacije da bi se Ankara mogla pridružiti bezbjednosnoj šangajskoj organizaciji za saradnju, u kojoj su Kina, Rusija i više azijskih država, mada nisu tako sigurni kad je u pitanju tursko okretanje i Evroazijskoj ekonomskoj uniji čiji je glavni stub Rusija.
Kaspijski trojni savez
Italijanski list Stampa sažima suštinu strahovanja zapadnih država da "nova opasnost prijeti od Erdogana i Putina" jer bi istinski strategijski spoljnopolitički, ekonomsko-energetski i bezbjednosni, naročito u Siriji, zaokret u tursko-ruskim odnosima, zadao velike glavobolje stratezima u EU i NATO.
Stampa tvrdi da je susret Putin-Erdogan "iz temelja uzdrmao krhke ravnoteže u Evropi i na Bliskom istoku" i kaže da su se ruski i turski lider "sad združili kao saveznici protiv Zapada i teže stvaranju novoj osovini moći".
Uvodničar italijanskog dnevnika se poziva na diplomatske izvore i ukazuje na to da su "gas, Sirija i veoma ambiciozni projekat Velike Evro-Azije, pod vođstvom Moskve, regionalni prostor na potezu od Irana do Turske koji ruši, sadašnju ili buduću, osovinu zemalja tog regiona s NATO i Evropskom unijom".
Mediji u EU su prenijeli vest da je šef Kremlja upravo u Bakuu s liderima Azerbejdžana i Irana razgovarao o "stvaranju novog Kaspijskog trojnog saveza, koji prosto vapi za Turskom", a primejćuje se i da je Putin u Moskvu pozvao i predsejdnika Jermenije Serža Sargisjana u nastojanju da izdejstvuje nagodobu Jermenija-Azerbejdžan oko spornog Nagorno-Karabaha.
"Susret u Sankt Peterburgu Putina s Erdoganom nema za svrhu da samo uspostavi diplomatske i ekonomske veze dvije zemlje, već je znak Zapadu koji pokazuje kuda duva vjetar: a to je da politika izolacije Rusije ne funkcioniše", podvlači se u osvrtu Stampe.
Strah od jačanja Irana
U analizama zapadnoevropskih medija i dosad iznenađuće šturih komentara instituta za političke ocjene ipak preovladava ocjena da je jaz između Erdoganovog režima i Zapada veliki i spominje se i mogućnost da je Moskva diskretno upozorila turskog predsjednika na pripremu puča protiv njega.
Istovremeno se ocjenjuje da će ključni problem u razgovorima Putin-Erdogan biti Sirija, koja je dosad tražila da šef sirijskog režima Bašar el Asad ode s vlasti da bi se našlo političko rješenje za tamošnju krizu.
Ali je Erdogan uoči puta u Sankt Peterburg izjavio da "bez Rusije nema rješenja za Siriju", što je ozbiljno upozorenje Evropljanima i Amerikancima da se stvari na geopolitičkoj pozorinici Bliskog istoka ozbiljno mijenjaju.
Amerikanci nikako ne žele da iz cijelog haosa na bilo koji način Iran izađe kao pobjednik, a iranski štićenik Asad je trebalo da bude milom ili silom srušen i zato što je preko Sirije trebalo da prođe veliki gasovod koji bi sredozemlje i Evropu snabdijevao iz velikih nalazišta gasa u Kataru.
Katarske vlasti su zato i finansirale sve pobunjenike, uključujući i ekstremne islamiste, koji su sad postali smrtna opasnost i za arapske režime i za Zapad, a teške terorističke napade su izveli i u Turskoj, gdje je Islamska država poslala i svoje čečenske teroriste, pa je teroristička islamska tvorevina postala zajednički neprijatelj i Rusije i Turske.
U komentaru njemačkoj sajta Dojče vele se ocjenjuje da bi Turska u sadašnjem sticaju okolnosti, uključujući veliku potrebu da obnovi ekonomske veze i energetsko snabdijevanje s Rusijom, mogla da se osjetnije okrene mnogo tješnjim odnosima s Moskvom i regionom.
Pariski Mond je mišljenja da je to ipak brak iz računa za koji se ne može reći da li će izdržati razna iskušenja, pa kaže da "nova ljubav" između Erdogana i Putina liči na antologijsku šansonu Serža Genzbura i Džejn Birkin "Volim te, ni ja tebe".
Ipak, analitičari su ukazali i na neke procjene ruskih političkih stručnjaka da je i Rusiji i Turskoj itekako potreban ne "ljubavni zagrljaj", već dugoročnije stabilni i predvidvljivi odnosi dvije ključne zemlje na sredokraći Srednje Azije, Evrope i Bliskog istoka.
( Beta )