Uzbudljiva priča o borcu za istinsku umjetnost
Uprkos kiši i jakom nevremenu (više su pomogli najloni koje su organizatori festivala podijelili publici, nego kišobrani koje je nosio vjetar), prepuno gledalište uživalo je u jednoipočasovnoj igri scenskog “veterana” Branislava Lečića u ulozi velikog slikara Marka Rotka, i sjajnog mladog glumca Marka Grabeža, koga smo vidjeli kao njegovog pomoćnika Kena.
Sezonu svojih jubilarnih premijera, Grad teatar završio je dramom “Crvena” Džona Logana, u režiji Danila Marunovića, samostalnom produkcijom koja je sa scene “Vještice” u Bečićima u subotu veče ispraćena ovacijama.
Uprkos kiši i jakom nevremenu (više su pomogli najloni koje su organizatori festivala podijelili publici, nego kišobrani koje je nosio vjetar), prepuno gledalište uživalo je u jednoipočasovnoj igri scenskog “veterana” Branislava Lečića u ulozi velikog slikara Marka Rotka, i sjajnog mladog glumca Marka Grabeža, koga smo vidjeli kao njegovog pomoćnika Kena.
U maestralnoj scenografiji još jednog velikog slikara, Dimitrija Popovića, koja dočarava čudesna crvena platna i atelje Marka Rotka, Lečić i Grabež donijeli su uzbudljivu, potresnu i uvjerljivu priču o jednom od možda posljednjih boraca za vrhunsku umjetnost - Markusu Jakovljeviču Rotkoviču, Rusu jevrejskog porijekla čija je porodica zbog progona emigrirala u Ameriku 1913, i jednom od ključnih predstavnika apstraktnih ekspresionista koji su se pojavili u Njujorku nakon Drugog svjestkog rata. Drama Džona Logana “hvata” ovog umjetničkog genija u trenutku kad njegovo vrijeme prolazi i on je svjestan toga, kad nadilazi novi pravac koji brzo i lako osvaja svijet, pop-art. Predstavnik i “vjesnik” tog novog doba i nove generacije koja smjenjuje staru upravo je njegov pomoćnik, mladi slikar Ken.
Tako publika postaje “sudija” velike rasprave o samom shvatanju i razumjevanju umjetnosti, o umjetničkom egu, o sujeti i prolaznosti umjetnika, o paradoksalnom umjetničkom senzibilitetu, o pitanjima moralnosti i amoralnosti u umjetnosti, o tome da li je umjetnost biznis, mora li umjetnik da razmišlja i o svojoj materijalnoj egzistenciji, ne samo o stvaranju... Iz “drugog” fokusa, ona nam govori i o ljudskoj toplini, o usamljenosti čovjeka, o otuđenju, raspravlja o Ničeovom “Rođenju tragedije“... Ali, predstava daje i definitivan zaključak, kao sam smisao čovjekovog postojanja - za vrhunsku umjetnost, za prave moralne životne vrijednosti, za slobodu mišljenja i izražavanja, za svijet bez jeftinog, populističkog kiča koji služi zaglupljivanju ljudi, svi se moramo jednako boriti.
Branislav Lečić i Marko Grabež, kao i cjela ekipa predstave - reditelj Danilo Marunović i slikar Dimitrije Popović ispraćeni su višeminutnim ovacijama.
Branislav Lečić bio je oduševljen reakcijom publike i činjenicom da, uprkos kiši, niko nije napustio gledalište.
“Mark Rotko je u nekoj mojoj zamisli morao biti plemenit čovjek, i na kraju je bila moja rediteljska intervncija da ga oplmenim, da mu dodam jednu ljudsku dimenziju u svom tom egoizmu, u ego tripu, u toj gigantskoj samozadovoljsnoti, i da mu prosto dam jednu ljudsku notu. Činilo mi se da bi taj nivo emotivnog u komadu bolje funkcionisao, i bolje komunicirao sa nama, i da bi ta priča, osim što je zatvorena u jednu slikarsku dramu što je čini vrlo zanimljivom onima koji znaju istoriju umjetnosti, slikarstvo, bila zanimljivija i drugim ljudima na jednom nivou sukoba, koji prosto imaju tu vrstu afiniteta”, izjavio je nakon premijere Lečić.
I za Dimitrija Popovića predstava “Crvena” je divno isksutvo, i vrlo je zadovoljan premijerom i saradnjom sa Gradom teatrom.
“Čini mi se da su reakcije publike očekivane, prosto sam osjetio da će ova priča i dramom između slikara uvući gledalište da u tome emotivno učestvuje. Pitanje razumjevanja je pitanje duha”, istakao je Popović.
Mladi beogradski glumac Marko Grabež, koji je na sceni sjajno “parirao” Branislavu Lečiću, izjavio je da je dobro da se iz generacije u generaciju unapređuje taj odnos i razbijaju stereotipi surovog uklanjanja starije generacije.
Repriza premijere “Crvena” zakazana je večeras u 21 i 30, na istoj sceni.
Vulgarna buka nas ne smije protjerati u šume
Kako je istakao Danilo Marunović, iako ga je jako obradovala reakcija premijerne publike, reditelji vjerovatno nikada do kraja nijesu potpuno zadovoljni krajnjim rezultatom, jer sam proces stvaranja predstave uvijek traje, i nakon premijere, dok god se ona igra.
“Sjajna je publika Grada teatra, veoma sam srećan kako je pratila i kako je ispratila predstavu, i to po ovako lošem vremenu. Moram da čestitam mojim izvanrednim glumcima, Lečiću i Grabežu, iako možda ne bi trebalo na ovaj način da ih komentarišem, pošto je riječ o mojoj predstavi. Ali, zbilja, napravili su briljantne glumačke likove. Ono što takođe moram da istaknem, a što se kao kontroverza nastavlja godinama, nažalost, jeste činjenica da Grad teatar, koji je po svom konceptu i dometima zaista jedan od najuglednijih, najrelevatnijih festivala u regionu još uvijek nema odgovarajuću scenu. Ova scena na 'Vještici' nije dobar pozorišni prostor, ne zaslužuje Grad teatar tako nešto improvizovano, neadekvatno. I kao što poručuje ova predstava da se moramo boriti za prave vrijednosti u životu i da ne dozvolimo da našim životima prevlada kič u svakom smilsu, tako i Grad teatar mora da uđe u oštru borbu za svoj prostor, a na nama je umjetnicima da pomognemo u tome”, izjavio je Marunović.
( Vuk Lajović )