Ave triumphator!
„Šta bih savjetovao mladima? Prije svega, da se bave sportom. To je najljepše za mladog čovjeka. Ako se u to doba života mnogo uloži, kamata se naplaćuje u starosti. Zdravlje je naše najveće bogatstvo“ – i dalje vitalan kao da je upravo završio vježbu na krugovima, sa zlatnim odbljeskom u očima, koju godinu prije proslave stotog rođendana pred kamerom je razgovjetno zborio Leon Štukelj (1898-1999), prvi osvajač olimpijske medalje i najtrofejniji olimpijac u 73-godišnjoj istoriji postojanja zajedničke države južnoslovenskih naroda.
I smjestio u svega nekoliko rečenica čitav svoj vijek, otjelotvorenje antičkog postulata „u zdravom tijelu, zdrav duh“, put velikog gimnastičara i atlete, krhog izgleda, ali srca velikog poput Trdinovog vrha što se diže iznad njegovog rodnog Novog Mesta.
Možda se tokom intervjua prisjetio stihova sunarodnika Mateja Bora:
„Kada se uputiš među ljude,/ neka sja iz tvojih očiju/ plavetnilo neba,/ Kada se uputiš među ljude/ nek` ti je skladan glas/ kao žubor voda.“
Stasavanje
Rođen 12. novembra 1898. godine u slovenačkom Novom Mestu, tada u okviru austrougarskih granica, Leon Štukelj se kao desetogodišnjak priključio lokalnom Sokolu, društvu za tjelesne vježbe, i prvi put došao u dodir sa gimnastičkim spravama.
Talenat je nadogradio posvećenošću, disciplinom, prije svega ljubavlju, i nije mu trebalo dugo da skrene pažnju na sebe.
„Malog rasta, ali vitkog stasa, svojim famoznim i ne mnogo razvijenim mišićima... na spravama je s lakoćom i elegancijom izvodio najteže vježbe i time izazivao oduševljenje posmatrača.“ – zapisao je mnogo godina kasnije saradnik časopisa Fizička kultura Milan Milanović.
U godinama pred rat, austrijske vlasti su zabranile rad sokolskih društava. Štukeljev entuzijazam nisu mogli ugasiti, čak ni kada su ga nasilno mobilisali i uvukli u uniformu...
Rat je došao i prošao, na temeljima žuto-crne monarhija izdigla se Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a u njoj je stasavao veliki šampion.
Već 1919. godine sa prvim takmičenjima na državnom nivou, mogla se nazrijeti sva raskoš potencijala Štukelja, koji će punu potvrdu doživjeti na Svjetskom prvenstvu u Ljubljani.
Tri zlata (razboj, vratilo, krugovi) i dva srebra (ekipno, konj sa hvataljkama) najavili su prerastanje lokalnog heroja u gimnastičku zvijezdu prvog reda.
„Šampion nad šampionima“
Manjak finansija ozbiljno je ugrozio i skratio pripreme za Olimpijske igre u Parizu 1924. godine.
Ne i Štukeljeve ambicije.
Sredinom jula sportska delegacija Kraljevine SHS doputovala je u francusku prijestonicu, gdje se smjestila u hotel simboličnog naziva - Zlatna kuća.
Slučajnost? Nikako – od 17. do 20. jula na stadionu Kolembesi Štukelj je briljirao.
Ni velika vrućina, ni neugodna povreda desne ruke nisu mogli zaustaviti njegov pohod ka prvim olimpijskim medaljama u istoriji nove države i to zlatnim (u višeboju i na vratilu).
Tri četvrta mjesta (ekipno, krugovi, preskok) upotpunili su blistav utisak i donijelu mu zvanje „šampiona nad šampionima“, najuspješnijeg gimnastičara Igara.
Ako ste očekivali da je epizoda „Slovenac u Parizu“ narednih dana nastavljena uživanjem u noćnim izazovima grada svjetlosti zanemarili ste duh vremena.
Praktično odmah po završetku takmičenja, jugoslovenski gimnastičari su se vozom zaputili ka domovini.
Centralno slavlje organizovano je u Ljubljani, a Štukelj na čelu reprezentacije dočekan je radosnim pokličom „Ave triumphator!“.
Najbolji pravnik među gimnastičarima, najbolji gimnastičar među pravnicima
Bile su to godine slave i ponosa jugoslovenske gimnastike, koja je državi Južnih Slovena podarila svih osam međuratnih olimpijskih medalja i dvadeset osam odličja sa planetarnih šampionata.
Inspirator i pravi vođa plavo-bijelo-crvenog gimnastičkog talasa bio je Štukelj, koji se sa Svjetskog prvenstva u Lionu 1926. godine vratio sa dva zlatna odličja (vratilo, krugovi) i bronzom na razboju, a Kraljevina Jugoslavija se na listi najtrofejnijih nacija smjestila odmah iza Čehoslovačke.
Podjednako dobro kao na gimnastičkim spravama, Štukelj se snalazio i u pravnim oblastima. Nakon Liona završio je studije, počeo da gradi karijeru u struci, u kojoj će po završetku karijeri doseći i do pozicije sudije...
Vježbanje nije zapostavljao. Ipak, postepeno se mijenjao međunarodni odnos snaga u gimnastici, a Olimpijske igre u Amsterdamu 1928. godine ozvaničile su proboj u vrh nove sile.
Do tada gotovo neprimjetni Švajcarci su u potpunosti dominirali, osvojivši pet od sedam zlatnih medalja.
Stare vrijednosti su, međutim, i dalje bile na cijeni – iako već u poznim gimnastičkim godinama Leon Štukelj je na krugovima zasjenio konkurente prigrabivši zlato i umnogome doprinio da jugoslovenska reprezentacija u ekipnom višeboju osvoji bronzu, pri čemu je i sam u ukupnom zbrajanju poena zavrijedio treće mjesto u višeboju.
Uvodne godine četvrte decenije XX vijeka na takmičarskom planu nosile su čitavu seriju pehova. Najprije se Štukelj na Svjetskom šampionatu u Luksemburgu 1930. godine teže povrijedio vježbajući na vratilu, ali je, ipak, svoju kolekciju obogatio bronzama u ekipnoj konkurenciji i na krugovima.
Zatim je viša sila (čitaj: nedostatak novca) spriječila odlazak jugoslovenskih sportista na Olimpijske igre u Los Anđelesu (tradiciju učešća na olimpijskoj smotri održao je atletičar Veljko Narančić, koji je o svom trošku boravio u Kaliforniji).
Ostala je priča da je na ponudu da kao jedini gimnastičar otputuje „preko bare“ Štukelj lakonski odgovorio „ili svi ili niko“.
Tradicija prisilnog neučestvovanja na velikim takmičenjima nastavila se dvije godine kasnije, kada, zbog atentata na kralja Aleksandra, jugoslovenski gimnastičari nisu učestvovali na SP u Budimpešti.
Niz malera pokolebali su Štukelja. Razočaran, zanemario je treninge, pomišljao na oproštaj, ali su ga uspjeli nagovoriti da ode na Olimpijske igre u Berlinu 1936. godine.
Nije se pokajao.
Još jednom je uspio da nadmaši sebe i konkurenciju, zadivi žiri vježbom na krugovima i osvoji srebro.
Sve to sa 38 godina, kao najstariji osvajač medalje u dotadašnjoj olimpijskoj istoriji. „Nisam vježbao čitave četiri godine... Počeo sam tek u januaru ove godine da radim.“ – priznao je u razgovoru objavljenom u beogradskoj Politici 13. avgusta.
„Tri mjeseca vježbao sam samo obavezne vježbe, a to je isuviše malo za ovo takmičenje. Ipak smo mi pokazali dobar uspjeh s obzirom na veliku konkurenciju.“
Iz Berlina se vratio sa svojim posljednjim odličjem sa velikih takmičenja, i fotografijom na kojoj je u olimpijskom selu ovjekovječen sa herojem Igara Džesijem Ovensom. Šampioni prepoznaju šampione...
Atlanta 1996: Cio svijet se poklonio legendi
Godine i decenije su mu potom prolazile u sudnici, došlo je i vrijeme penzije, a Štukelj je prkosno odolijevao vremenu.
Svakodnevno je vježbao u svom stanu, korakom mjerio mariborske ulice i trajao, baš kao i priča o njemu...
Dvije godine prije nego što će proslaviti stoti rođendan, MOK mu je uručio specijalnu pozivnicu za učešće na otvaranju Olimpijskih igara u Atlanti.
Devetnaestog dana jula 1996. godine prijestonica Džordžije je bila centar svijeta.
Ukrasni dio svečanog otvaranja predstavljao je defile olimpijskih velikana. Redom su se na binu Centralnog olimpijskog stadiona smještali Bob Bimon, Mark Špic, Nađa Komaneči, Teofilo Stivenson, Karl Luis, Vitalij Ščerbo...
Oficijelni spiker zastao je za trenutak, napravivši dramsku pauzu.
„Dame i gospodo, imamo čast da vam predstavimo najstarijeg živog osvajača olimpijske medalje – Leona Štukelja!“
Stadion je najednom zagrmio. Niko nije dobio snažniji aplauz, dok je kamera tražila VIP ložu u kojoj je oduševljeni američki predsjednik Bil Klinton sa ženom Hilari pozdravljao 98-godišnjeg Slovenca...
A Leon je s lakoćom šarmirao svijet. Kao da se šeta poznatim stazama Maribora, korakom 97-godišnjeg dječaka, lak i čio, noseći proljeće u hodu, prošao je stotinjak metara i stupio na podijum zajedno sa ostalim olimpijskim legendama.
Tamo gdje mu je i mjesto...
U maju 1999. godine susreo se sa američkim predsjednikom u Ljubljani.
„Klinton mi je poželio sve najbolje i – ne znam da li ste čuli – pozvao me da dođem na njegovu sahranu“ - odgovorio je novinaru ljubljanskog Dela na pitanje o čemu je pričao sa prvim čovjekom Sjedinjenih država.
Koji mjesec kasnije, preciznije 9. novembra, svega tri dana prije proslave 101. rođendana, srce Leona Štukelja je stalo. Legenda je ostala da živi...
Olimpijske medalje Leona Štukelja
Pariz, 1924.
Zlato: višeboj pojedinačno, vratilo
Amsterdam, 1928.
Zlato: krugovi
Bronza: višeboj pojedinačno, višeboj ekipno
Berlin, 1936.
Bronza: krugovi
( Branko Krivokapić )