Ponomarev: Idete u NATO jer Rusija griješi

Prirodno je da male države žele da se integrišu u NATO, jer se Rusija opredijelila za vojnu silu, a ne meku moć među slovenskim narodima, ali ozbiljnijeg sukobljavanja između Crne Gore i Rusije ne može biti. Ovo je u razgovoru za "Vijesti" kazao ruski politčki aktivista Ilja Ponomarev. Ponomarev je u svijetu poznat po tome što je bio jedini poslanik Dume koji nije podržao aneksiju Krima. Od tada živi u egzilu, krećući se kroz države za koje zna da ga neće izručiti vladi Vladimira Putina.

Rusija nastavlja da pritiska Crnu Goru zbog odluke da se učlani u NATO. Da li odnosi između dvije države mogu biti ozbiljno narušeni kada Crna Gora postane punopravna članica Alijanse?

Trenutne vlasti u Rusiji su apsolutno nesrećne kada neko uđe u NATO. Mislim da je to greška. Bilo je momenata kada NATO i Rusija nisu bili neprijatelji. Tada je bilo mnogo različitih događaja, uključujući one sa Jugoslavijom, Srbijom, Kosovom... što je, po meni, bio neuspjeh naše diplomatije. Mogli smo da odigramo važniju ulogu tada i možda ne bi bilo sukoba, naročito ako bi Rusija bila bliže povezana sa NATO-om, oni ne bi mogli da krenu u bombardovanje. Sad svako ko vidi šta radimo sa Ukrajinom, pijetnje koje idu u mnogim pravcima, šta se dešava sa Baltičkim zemljama, razumiju želju država, naročito malih kao što je Crna Gora, da budu dio nečega većeg. Nema alternative na stolu. Ono što čini integracije, kroz obrazovanje, koje može biti snaga integracija, je u padu. Broj stranih studenata koji dolaze u Rusiju je sve manji, mnogo programa za npr. građane Crne Gore ili istočnoevropskih država, ne funkcionišu. Oni žele vojnu silu, ne meku moć. Ako ne žele meku moć, ne treba da se iznenađuju kada države žele da se učlane u NATO.

Uticaj Rusije na Balkanu je sve manji u posljednje vrijeme. Da li je to opredjeljenje za vojnu silu, umjesto meke moći, glavni razlog za to?

Prirodno je da država, kada osjeća da je mala, da nema dovoljno svoje vojne moći, želi da bude dio veće sile koja će je štititi. Naročito na tako, da ublažim, dinamičnom dijelu svijeta kakav je Balkan, to je prirodno.

Kakve vrste pritiska može Rusija vršiti na Crnu Goru? Da li ruska Vlada ima strože načine od sankcija na koje bi pritisnula državu koja je na putu u NATO?

Vidjeli smo prije nekoliko mjeseci šta se desilo između Rusije i Turske. Crna Gora može biti još ranjivija, jer zavisi od turizma. Sa druge strane, ne vidim Crnu Goru u prvim redovima, i ne mogu da zamislim bilo kakvo sukobljavanje naših država.

U svijetu ste poznati po tome što ste jedini poslanik koji nije glasao za aneksiju Krima Rusiji. Koji su bili vaši razlozi za to?

Glavni razlog je veoma očigledan, ja sam protiv rata. Mislim da Rusi i Ukrajinci treba da budu veoma bliski saveznici, mi smo najbliže nacije, i sada smo kao neprijatelji. Vi u Jugoslaviji dobro znate šta to znači. Mislim da je aneksija bila potpuno vještački akt: Može se povući mnogo paralela u ovome što se dašava tamo sa onim što se dešavalo u vašoj državi. Sa zakonskog stanovišta, to je bilo potupuno nelegalno, to je bila agresija, I, kao ljevičar, suprotstavljam se svakoj agresiji.

Kakve su bile posljedice takvog vašeg djelovanja?

U osnovi, ne mogu da se vratim u svoju državu. Od jula 2014. ne mogu da se vratim, tada sam bio na poslovnom putu, a sud u Moskvi je odlučio da više ne mogu da pređem granicu. U početku mi je bilo zabranjeno samo da uđem u državu, kasnije, kada sam dobio priliku da se vratim, pokrenuli su krivični proces i sud je odlučio, a Duma glasanjem potvrdila, da, ukoliko dođem u kontakt sa ruskim vlastima, budem uhapšen.

Da li vlada u Rusiji stalno tako pritiska svoje protivnike? Koliko je teško biti opozicija Putinu?

Oni to stalno rade, pitanje je kako. Ja sam nešto između. Postoje ljudi unutar Rusije koje tamo progone, zatvarju ih, kao mog prijatelja Sergeja Udaljcova (politički aktivista koji je u zatvoru). Leonid Razvožajev je bio kidnapovan u Ukrajini i prokrijumčaren u Rusiju i osuđen na četiri i po godine zatvora. Drugi su bili ubijani - Aleksandar Ljetivnjenko u Londonu, Boris Njemcov u Moskvi. Ja sam, u tom smislu, lako prošao, živ sam i slobodan. Mogu da putujem samo u države za koje vjerujem da me neće izručiti Rusiji.

Imali ste veliku ulogu u seriji protesta poznatoj kao "Sniježna revolucija". Ti protesti nisu napravili veliku promjenu. Da li je moguće naškoditi Putinovoj vladi masovnim protestima?

Protesti su napravili promjenu nagore. Ali moguće je uzdrmati vladu, bili su uplašeni, i odgovarali su na različite načine, "zatezali su mnoge šrafove", uveli mnogo novih pravila i zakona koji su im dozvolili da gone one koji protestuju. Bilo je i pozitivnih promjena. Naš izborni sistem je djelimično oslobođen. Generalno bili su negativni, Putin se postarao da se protesti ne ponove. Incijalna promjena u Rusiji mora da krene sa vrha, tako se uvijek dešavalo. Prvi korak bi morao da uradi neko blizak Putinu. Možda čak i sam Putin. Ako bi država nastavila da bude u izolaciji morali bi da urade nešto. Možda naprave još jednu rotaciju kao što su to učinili sa Dmitrijem Medvedevim. Ali to bi bio početak promjena u zemlji, onda bi socijalni nemiri i pritisak odozdo mnogo značili.

Putina mogu srušiti samo oni oko njega

Da li je moguće da Putin u dogledno vrijeme izgubi izbore?

Šanse da se on smijeni kroz izbore ne postoje. Izborni sistem je namješten i dizajniran da radi za jednu osobu. Niko glasanjem ne može da smijeni Putina. Vjerujem da može biti smijenjen, ali nešto mora pokrenuti elitu da ga sruši, nešto od čega bi imali veću korist nego da ostanu iz Putina. Jedno od važnih pitanja su sankcije. Ako bi sankcije ostale, nada da se nešto promijeni bi nestala, ukoliko bi bile ukinute i, vjerujte, ja sam bio protiv tih sankcija kada su nam uvedene, ali sada je Zapad u nedoumici. Zadržati sankcije omogužava Putinu da predstavi Zapad kao neprijatelja. Ukinuti sankcije šalje poruku eliti da je Putin pobjednik i da je nadvladao ostatak svijeta. Ne znam šta je od toga bolje.

Putin ne vlada koliko Milo, ali izgubili smo jednu generaciju

Da li planirate da se vratite u Rusiju i nastavite političku karijeru?

Naravno da planiram. Sada najviše živim u Kijevu, gdje pokušavam da pomognem ekonomiji da se oporavi, da građani žive bolje nakon revolucije. Problem ruske opozicije je to što narod ne vidi alternativu za Putina. Putin nije toliko dugo na vlasti kao vaš premijer, ali ipak imamo generaciju koja ne zna ni za šta drugo osim za njega. Opozcija se povezuje sa noćnom morom devedesetih, narod ne želi da se vraća tamo. Moramo da im pokažemo da imamo pozitivne alternative.

( Darvin Murić )