Kako opstati u vrtlogu populizma

Za završnicu svog 30. izdanja Grad teatar odabrao je sopstvenu pozorišnu produkciju, kojom će obilježiti ovogodišnji jubilarni festival - predstava „Crvena“, po kultnoj drami američkog dramatičara, scenariste i filmskog producenta Džona Logana, u režiji Danila Marunovića, premijerno će biti izvedena večeras u 21 i 30, na sceni „Vještice“ u Bečićima.

Loganova biografska priča o velikom slikaru Marku Rotku (1903), jednom od ključnih predstavnika apstraktnih ekspresionista koji su se pojavili u Njujorku nakon Drugog svjestkog rata, Rusu jevrejskog porijekla Markusu Jakovljeviču Rotkoviču, čija je porodica zbog progona emigrirala u Ameriku 1913, okupila je značajnu autorsku ekipu - scenografiju za predstavu uradio je veliki crnogorski slikar Dimitrije Popović, ulogu Marka Rotka igra Branislav Lečić, njegovog pomoćnika Kena Marko Grabež, kostimograf je Adrijana Pajić, a izbor muzike napravio je sam reditelj.

Kako su na početku jučerašnje konferencije za novinare izjavili direktor Grada teatra Blažo Radoman i urednik Dramskog programa Boris Mišković, Loganova drama „Crvena“ odabrana je nimalo slučajno, a angažman koji nosi otvara i pitanja koja se posljednjih godina tiču i samog festivala.

Direktor Javne ustanove Grad teatar Blažo Radoman kazao je da je riječ o trećoj produkciji ovogodišnjeg jubilarnog festivala, koju Grad teatar sada radi sam, bez koproducenata.

“Osmišljavajući program, kada je bilo razgovora šta da radimo ove godine, kako da obilježimo ovaj jubilej, imali smo ideju da mladi reditelj iz Crne Gore radi ovogodišnju produkciju. Izbor je pao na Danila Marunovića, jer on to zaslužuje. I ranije sam govorio da mi jedino u Grad teatru nemamo koprimos, kada je riječ o kvalitetu. Uvjeren sam da smo i sada napravili odličan izbor. Ne sumnjam da će „Crvena“ izazvati pozitivne reakcije i da će se diljem regiona izvoditi”, naglasio je Radoman.

Reditelj Danilo Marunović istakao je da je priča o Marku Rotku, zapravo obračun sa savremenom Budvom, savremenom Crnom Gorom, sa svim tim izazovima sa kojima se suočavamo.

“Ovo vrijeme nekako i sve okolnosti koje se dešavaju sa Grad teatrom formiraju neke drugačije stavove u odnosu na ovaj festival. Bez nekog foliranja, svakome je drago da radi na Grad teatru, od reditelja, glumaca... tako i meni, kao mladom reditelju je velika stvar da radim na jubilarnom festivalu, festivalu kroz koji je prošao svako ko je išta vrijedio u pozorišnom smislu za 30 ovih godina. Srećan sam što postajem dio te Grad teatar velike porodice - ocijenio je Marunović.

Navodeći da kada bira tekst to čini u odnosu na prostor gdje ću raditi. Marunović je kazao da je Grad tetar “posljednji bastion borbe za dobre vrijednosti u Budvi, koja je toliko ogrezla u svemu pogrešnom od kiča do korupcije“.

“Dobio sam da radim komad o jednoj tragičnoj umjetničkoj figuri, koja je, prosto za mene i stručnu javnost, jedan veliki heroj i borac za koncept velike umjetnosti. Za koncept umjetnosti koja je bitna, koja se pita, koja može da mijenja stvari. Mislim da to Budvi i Crnoj Gori nedostaje, umjetnost koja je potentna, koja nije, kako kaže Rotko temporalna i koja nije malograđanski ugodna i služi samo da bi mi došli u subotu veče i odgledali krasan komad i otišli kući. Već umjetnost koja se obračunava, nekakva oštrica, koja je meni bliska, koja me zanima, za koju sam se opredijelio da ću se baviti u svojoj stvaralačkoj karijeri. Priča o Marku Rotku je zapravo obračun sa savremenom Budvom, savremenom Crnom Gorom, sa svim tim izazovima kojima se suočavamo. Kao neki bastion, grupa malih Gala, koji se bore sa nečim sa čim se naizgled nemoguće izboriti“, kazao je Marunović.

Sa druge strane kao kontratežu Rotku, imamo mladog slikara nove generacije, kako ističe Marunović, generacije koja pripada revolucionarnom, snažnom umjetničkom pokretu Pop artu. “Isto kao što su Rotko i njegova generacija pregazili kubizam, tako dolazi nova generacija koja sa Pop artom, sa svim novim radikalnim konceptom, koji ne podrazumijeva veliku umjetnost, već koji nekim stereotipima savremene civilizacije, umjetnost stavlja u sasvim novi kontekst, položaj i daje potpunu novu ambiciju, mnogo manju, mnogo atraktivniju za mase i dostupniju. Umjetnost koja nije elitna, već populistična. Vjerujem da spoj Rotka i Kena, te dvije krajnosti nudi i odgovore Budvi, kako da se izbori sa svim problemima i epitetima koji je osvajaju, a to je da pozorište danas može opstati u tom vrtlogu populizma - navodi Marunović.

Glumac Branislav Lečić istakao je da njegovo političko iskustvo je potvrdilo da imamo opretećenja ega, koje je dominantno, koje nije oslobodilačko.

“Ono ne razmišlja o nasljeđu, već dnevnom zadovoljenju sopstvenog ego tripa. To znači - moj ego je kamen, koji nikad niko ne treba da poremeti. Bez obzira na moje trajanje. Pa dobro ali šta ostaje poslije tebe čovječe. Dakle, to razmišljanje je i u ovom komadu prisutno, da se kao neka potreba apsolutno hrabro, brani svoj ego, ali i isto tako dozvoljava nekome ko dolazi da bude u izazovu. Zato što je to dostojanstven način da taj neko sazre i dođe na tvoj nivo, koji će moći da naslijedi , makar te poništio. Samo privremeno, jer nikad prave vrijedosti ne nestaju. Mislim da je to ključna tačka problema vremena u kome mi živimo. Nismo sposobni, govorimo o pojedincima u politici, ekonomiji... da svoj ego dovedemo da bude izazov i da bude spreman da otvori karte, da prizna, da ako je nešto bolje da to nasljeđuje. Zato ovaj komad doživljavam kao edukativan“, navodi Lečić.

Marko Grabež koji donosi lik Kena, navodi da je u predstavi najzaniljiviji način na koji pomoćnim pobježuje učitelja.

“Za razliku od generacije apstraktnog ekspresionizma, koja je na jako nasilan način odstranio kubizam, Ken i njegova generacije trude se da to urade dostojanstveniji način. To je generacijski napredak, da nije infantilano obaranje autoriteta, po svaku cijenu ubijanje oca, nego na dostojanstveniji način uklanjenjne generacije kojoj je došao kraj, koja je počela da gubi nit. Dolazi nova genercija, koja poštuje , ali nema idealizovanje autoriteta, već objektivno sagledavanje slike“, kazao je on.

Uz podsjećanje da je o njemu Marunović napravio film, scenograf, slikar Dimitrije Popović je kazao da je predstava višeslojna i edukativna i nije krio zadovoljstvo radom sa mladim rediteljem.

“Predstava je zanimljiva tim prije što se radi o slikaru, Marku Rotku, i njegovom pomoćniku Kenu. Drama koja govori o odnosu slikara sa svojim pomoćnikom, unutar koje se provlači jedna crvena nit. Ima jedna rečenica u dramai, kada pomoćnik pita Rotka, kada je slika gotova, a on kaže onda kada u zadnjem potezu postane tragična. U tom smislu je i koncept scnografije postvaljen, crvena i crna boja, tri platna koja na neki način, sugerišu i Rotkovu ambiciju da se slikarstvo napravi ono što njegovom značnju slike treba da bude“, naveo je Popović.

Umjetnost postavlja prava pitanja

Selektor dramskog program Boris Mišković je naveo da je problem današnjice što se velika umjetnost ne cijeni na način na koji se nekad cijenila.

„Sigurno nije iščezla, nije nestala, ali mi danas nemamo nekog, recimo slikara, o kome cijeli svijet govori, kao što je govorio o Van Gogu i sličnima. Siguran sam da postoje takvi ljudi, ali današnje društvo ne cijeni te stvari.

Današnje društvo ne postavlja pitanja, a svaka ozbiljna i velika umjetnost postvalja pitanja i samim tim kroz to preispitivanje postajmo bolji. Međutim, danas su neke druge stvari preuzle primat. Hvala Marunoviću na riječima da je Grad teatar posljednja odbrana Budve i ja tako mislim. Vrlo je teška ta odbrana, nijesam siguran i da uspijevamo, ali se nadam da ne odustajemo”, zaključio je Mišković.

( Vuk Lajović )