Ko i kako protiv DREAM TEAM-a?

Olimpijske igre su gotovo uvijek tjerale tim SAD-a da na turniru pokažu svu svoju razornu moć, pa zato i pošalju „best of the best“ sastav, kako bi se svijetu poslala jasna poruka gdje smo „mi“ - običan plebs, a gdje „oni“- košarkaško krajnje dostignuće.

Još od 1992. i prvog pravog, oni koji žive u prošlosti često vole da naglase „jedinog“ Dram Team-a, do Londona 2012. godine, Dream team je postao neka vrsta svojevrsnog trejdmarka Olimpijskih igara.

Sa jednim "klizanjem" u Atini 2004.godine.

Mnogi tvrde da nije bio najjači roster, ali Ajverson, Marburi, Džejms, Dankan, Vejd, Stodemajer, na klupi legendarni Leri Braun (jedini trener koji ima titule u NCAA i NBA ligi, i koji je vodio čak 8 različitih timova u NBA do plej ofa), su više nego dovoljni aduti za garanciju zlatne medalje.

Da li zbog Vejdove i LeBronove mladosti, nedostatka minimuma timske igre (nevjerovatno ispucavanje šuteva za 3 poena), Amerikanci sigurno neće po dobru pamtiti Grčku. Porazi od Portorika (najveći ikada u istori SAD od 19 poena), Litvanije (simultanka Jasikevičiusa, sa 28 poena, od čega 10 za 70 sekundi u posljednoj četvrtini), i u polufinalu od Argentine.

Kasnije na OI u Pekingu i Londonu, turnire su propuštali samo oni koji su stvarno bili spriječeni (najčešće ili povrijede, ili kasno obnavljanje ugovra). Sve do Rija.

A u Brazilu gotovo prije inicijalne prozivke Majka Šiševskog, mogli su se čuti izostanci.

MVP regularnog dijela sezone Stef Kari, najbolji košarkaš jedne generacije LeBron Džejms, eksplozivni legitimni nasljednik Oskara Robertsona, Rasel Vestbruk , „brada“ Džejms Harden, Kris Pol....

Opasnost od Zika virusa, naporna sezona, priprema za iduću, uglavnom tim SAD-a jeste oslabljen, ali teško da iko može da kaže da će se osjetiti nedostatak pomenutih.

Durent, Entoni (četvrti put na OI), Kazins, Irving, Džordž, Tomson, Grin, DeRozen na klupi čovjek koji ovim OI zaokružuje ciklus sa reprezentacijom, Majk Šiševski, bez ikakvog premca predstavljaju ubjedljivo najjaču ekipu i sve sem zlata bi bila senzacija.

Da bi se dobila ekipa trenera Djuk univerziteta, treba spoj njihovog „lošeg dana“, vanserijske partije protivnika, i uz sve to pregršt sportske sreće.

Ovakve bi bile šanse timova koji igraju protiv SAD.

NIKAKVE ŠANSE

Venecuela

Samo učešće je svojevrstan uspjeh za ekipu argentinskog stručnjaka Nestora Garsije. Da ipak nisu zalutali na turniru svjedoči zlatna medalja sa Fibinog prvenstva Amerike, gdje su pobjedili favorizovanu Argentinu.

Problem za Venecuelu je svako nedostatak visine, s obziorm da im tek pet igrača u rosteru „preskače“ dva metra.

Brzina i šut u prinudnoj small ball košarci su glavno obilježje Venecuele, kao i igra dva ponajbolja igrača, kombo beka Nansija Gregorija Vargasa, kao i pleja Karakasa, Hesler Đulenta.

Hendikep je izostanak najboljeg i najpoznatijeg igrača, pleja Bruklin Netsa, Greivisa Vaskeza.

Nigerija

Afrička ekipa je vlasnik neslavnog rekorda upravo protiv Dream team-a.

U Londonu 2012. godine SAD su brojale do nevjerovatnih 156 poena, što je apsolutni rekord Olimpijskog turnira.

Ekipa „super orlova“ se od tada znatno popravila, a kad bi se uzele u obzir samo fizičke predispozicije, ne bi puno zaostajali za timom SAD-a.

Kao i Venecuela, i njih je pogodilo odsustvo prve zvijezde tima, krila Portlanda, Al Faruka Aminua.

Roster Nigerije nije više nakrcat igračima koji igraju u domaćoj ligi.

Tu su Majkl Gbinđe (Detroit), koji je propustio cijelu Ljetnju ligu u NBA zbog povrede, centar Barselone Olaseni Lava, kao i nekadašnji deveti pik na NBA draftu, a danas košarkaš kineskih Dongžuan Leopardsa, Ajk Diuže.

Ako je Venecuela kažnjena sa nedostatkom visine, Nigerija je ima na pretek, tek četiri igrača u rosteru su niža od dva metra.

NEMOGUĆA MISIJA

Kina

Još od kad se Jao Ming "upisao na košarkaškom atlasu", kao jedan od dominantnijih centara NBA lige, košarkaški svijet je naučio da poštuje tim najmnoglljudnije zemlje.

Kineska liga ide uzlaznom putanjom, i predstavlja uhlebljenje za brojne veterane NBA lige, ali i solidne igrače iz Evrope.

CBA nudi i mogućnost talentovanim srednjoškolskim igračima da preskoče koledž i NCAA i odigraju jednu sezonu u Kini za veliki ugovor, prije nego se vrate na draft (primjer Emanuela Mudiajia).

Igrače na koje bi trebalo obratiti pažnju su nova senzacija na poziciji centa Čou Ki, koji sa svojih 218 cm visine i rasponom ruku od 231 cm (drugi u cijeloj NBA ligi iza Rudija Goberta), karijeru će nastaviti upravo u timu Jao Minga, Hjuston Rokitsima.

Ki je vrtoglavo pao na draftu, jer se posljednjih dana pričalo da nema 20 godina već 25, kao i podatak da je bio na treninge samo četiri NBA tima, upravo da bi mogao što bolje da se pripremi za OI.

Drugi igrač je takođe centar, 22, godine star Vang Želin. Košarkaš na čije pravo polažu Memfis Grizlisi, vjerovatno će da bude startni centar kineske reprezentacije.

Glavni “nedostatak“ Kineza je ultra mladi roster.

Jedan igrač ima 30 godina, jedan 27, svi drugi 22 i ispod.

Australija

„Oziji“ odavno više ne važe za „divlju“ Okeansku ekipu čija se filozofija zasniva na pukom run and gun (trči i pucaj) mentalitetu.

Roster sad čine i par NBA igrača, (Bogut, Mils. Ingls, Delavedova, Bejns).

Trkačku i šutersku taktiku, zamijenila je „ratnička“ sa dosta kontakata, uvijek na granici faula.

Ekipi će faliti Dante Egzum,koji se oporavlja od povrede, kao i ovogodišnji prvi pik na NBA draftu Ben Simons, igrao ljetnju ligu za Filadeliju.

Ipak nedostatak još veće dubine klupe poguban je za „kengure“, upravo zbog jake fizičke igre prve zvijezde tima brzo upadnu u problem sa ličnim greškama, a nemaju adekvatne zamjene.

GOTOVO NEMOGUĆE, ALI...

Hrvatska

Ekipa koja uvijek na papiru ima odličnu ekipu, ali nikako u praksi ili na velikom takmičenju da pokažu sav svoj potencijal.

Ubitačni trio tima čine NBA igrači, Bojan Bogdanović, Mario Hezonja kao i Dario Šarić, neospornog talenta, ali i promjenjljive forme upravo u nacionalnom dresu.

Od povremenih bljeskova, pa samim tim i automatskim poređenjem sa legendarnim Draženom Petrovićem, pa sve do očaja i otvorenih monologa hrvatskih sportskih komentatora.

Ekipa kuburi na poziciji pleja.

Gotovo da od Marka Popovića (dobar, ali ipak shoot first plej), nije se pojavio normalan igrač na toj poziciji.

Zato i ne čude riječi Tonija Kukoča, koji je u intervjuu pred odlazak na OI komentarisao: „Da je Hrvatskoj jedan Teodosić, postali bi smo pretplaćeni na medalje“.

Turnir propušta i Ante Tomić, zbog umora, a neće biti ni tinejdžerskih senzacija Anta Žižića i Ivice Zubca koji su draftovani ove godine u NBA, pa su morali da igraju Ljetnju ligu.

Hrvati su napravili iznenađenje na kvalifikacionom turniru, jer su pobjedili favorizovane Grke i Italijane.

Brazil

Domaćin turnira prati velika medijska pompa, pa su apetiti javnosti porasli.

Mnogi navijači „Karioka“ vjeruju da mogu do neke od medalja.

Tim je spoj mladosti (NBA igrači Raul Neto i Kristijano Felisio) i iskusnih NBA igrača (Nene i Leandro Barbosa).

Da bi napravili bilo šta značajnije trebaće im i hladna glava još jednog NBA igrača, pleja LA Lakersa Marselinja Uertasa (čiji raspon košarkaškog umiječa prati skala od širom podignutih ruku oduševljenih navijača, do spuštanja istih na glavu u nevjerici).

Dubinu klupe obogaćuju igrači iz španske lige Lima, Luž i Benite.

I dok u napadu igra ide tečno, glavni problem Brazilaca je mršava igra u odbrani.

Argentina

Ekipa koja je zaustavila Dream team prije 12 godina, gotovo da sa istim akterima nastupa i na ovim OI.

Nekada poletni, jaki, stameni, danas veterani, Đinobili, Skola, Noćioni, Delfino vjerovatno odbrojavaju svoje posljenje momente u nacionalnom dresu „gaučosa“.

Ostaje pitanje koliko je snage preostalo ovom četvercu da igra u turnirskom kontinuitetu, a i utamkcime u pripremnom periodu upravo sa SAD, su pokazale koliko su daleko od nekog eventualnog podviga.

Problem Argentine je upravo nedostatak vjerodostojnih nasljednika Manua i ekipe.

Nikolasa Brusina ćemo moći da gledamo u garbage vremenu Dalas Maveriksa.

Fakundo Kampaco umije da preuzme odgovornost kad treba, dok će evropska javnost imati bolje prilike da upozna Patricija Garina sa Univerziteta Džordž Vašington (njemu će turnir najvjerovatnije poslužiti pronalaženju angažmana u Evropi ili Kini).

Bez neke buduće zvijezde na radaru, vrlo moguće da je ovo posljednji trzaj Argentinaca na najjačem nivou, bar za neki budući period.

NAGAZNE MINE

Litvanija

Legenda kaže da kada Litvanac zaprosi djevojku prvo što mora da dokaže je svoje umijeće na terenu za košarku, i to van linije 6,75. Ako od 10 ubaci osam, dobija blagoslov budućeg tasta.

Kad se priča o ekipama koje gaje stil "run and gun" košarke (prije svih zemllje Okeanije), gotovo da isti niko ne radi hiruruški precizno kao Litvanci.

Svi igrači posjeduju šut sa distance i samim tim kad imaju dan, mogu da iznenade ekipe koje su na papiru jače od njih (a takvih je malo, ruku na srce).

Tim predvodi, i dalje mladi, ali na reprezentativnom nivou iskusni centar Toronta Jonas Valančiunas.

Ljubitelji košarke imaće prilike da vide i sina legende Litvanije Arvidasa Sabonisa, Domantiasa (od iduće sezone u OKC-u).

Za dalekometnu paljbu biče zaduženi iskusni Mačiulis, Kalnietis, Juškevičius, Sebiutis.

Litvanci zavise i od lucidnosti trenera Jonasa Kazlauskasa, koji zna da napravi sjajnu rotaciju, ali zna i da zaboravi glavne zvijezde na klupi.

Francuska

Do 2013. godine, i osvjanja Eurobasketa, Francuzi su uvjek bili ona ekipa koja može da bude na samom vrhu, ali uvjek je falilio to „nešto“.

Roster napunjen NBA igračima, koji nisu puki mahači pešklrima na klupi, već igraju značajnu ulogu u svojim timovima.

Prvi sinonim za Francusku, čast mlađim superstarovima, je i dalje plej San Antonija, Toni Parker.

Igrač koji posljednje dvije sezone pokazuje tragove i ožiljke borbi sa najboljim plejevima (od kad je igre, zašto ne reći).

Zamislite samo svake druge, treće noći da igrate protiv Stefa Karija, Rasela Vestbruka, Kris Pola, Džon Vola, Majk Konlija....

Ipak Parker i dalje nosi plamen lidera tima, i podatak da je tek prošlog ljeta uzeo odmor poslije gotovo 15 sezona nastupajući za razne selekcije Francuske, dovoljno govori o njegovoj privrženosti timu.

Žoakim Noa ne igra, ali Francuzima reket brani jedan od nosilaca „nouvelle vague“ centara NBA lige, Rudi Gober.

Tu su i Žofri Lovernj, igrač koji je sjano napredovao iz sezone u sezonu, kao i dugogodišnja poluga Grega Popovića,“ bek zarobljen u tijelu četvorke“, od ove sezone saigrač Goberu u juti Džez, Boris Diao.

Spoljnu liniju „oplemenjuju“ Niklas Batum, koji je potpisao astronomski ugovor od 120 miliona dolara na 5 godina sa Šarlot Hornetsima, kao i kombo bek CSKA Moskve Nando De Kolo, čiji je povratak u NBA samo piranje vremena, i ugovora.

„Trikolori“ imaju moćan tim, i njihov susret sa SAD u grupi, s kojim zaključavaju grupnu fazu biće možda i šlager prvog dijela turnira (uz duel Srbije i SAD).

Srbija

Tim Aleksandra Saše Đorđevića imao je turbulentno ljeto.

Povreda i izostanak omiljenog all round igrača Nemanje Bjelice predstavlja pravi hendikep, i gotovo da nema zamjene koja bi mogla to adekvatno da nadoknadi.

Naciju je podijelio i slučaj Bobana Marjanovića, koji nije igrao kvalifikacioni turnir (rutinska šetnja u Kombankareni ) zbog traženja angažmana u NBA ligi.

Kako se popularni Bobi smiriio u Detroitu (ugovor na 3 godine vrijedan 21 milion), javno se stavio na raspolaganje selektoru, međutim Đorđević mu je poručio da ga očekuje u timu, al iduće godine na Eurobasketu.

Poslije par prepiski, sa spiritual movensom srpske košarka, Miškom Ražnatovićem, slučaj Marjanović je arhiviran, bar do idućeg ljeta.

Dio javnosti je očekivao da vidi i podmlađivanje tima, pa su se očekivali pozivi Guduriću, Zagorcu, Dangubiću, međutm OI očigledno nisu turnir na koji se „počinje priča iz početka“.

Ono što su brojne srpske košarkaške legende podsjećale je da treba vjerovati u stil Saše Đorđevića, a on se zasniva prvo na „zdravoj atmosferi“ u svlačinici pa svemu ostalom.

Zato ne čudi otkud u ekipi Simonović i Štimac, jer upravo ini doprinose duhu reprezentacije.

Tim i dalje predvodi svojevrstan trubadur evropske košarke Miloš Teodosić, koji se protekle sezone konačno okitio naslovom osvajača Eurolige.

Bitnu ulogu ima i ovogodišnja NBA senzacija Nikola Jokić koji je mnoge iznenadio sjajnom debitantskom sezonom u najjačoj ligi.

„Joker“, kako ga zovu američki komentatori posjeduje i solidan šut sa distance, što se uklapa u Đorđevićev koncept.

Srpski selektor voli da ima 4 od 5 igrača u petorci koji mogu da pogode van linije 6,75.

Zato su u timu na poziciji četvorke Birčevič i Mačvan .

Kombinacijom Teodosić, Nedović, Jović, Marković i Bogdanović Srbija posjeduje respektabilnu spoljnu liniju, i fantastičnu kombinatoriku sa po dva pleja u startnoj petorci čime se prelazi na small ball, ali se dobija na brzini i eksplozivnosti.

U pripremnom djelu dobili su Francusku u svim mečevima koji su odigrali, posljednji sa 30 razlike.

POSLJEDNJA NADA

Španija

Evropski Dream Team.

Možda sijenku baca često kalkulisanje tokom turnira, kako bi izbjegli najjače protivnike, ali niko ne može da kaže da roster „Crvene Furije" nije moćan.

Pau Gasol, jedan od najboljih evropskih igrača (ikada), igra svoje posljednje Olimpijske igre.

Centar San Antonia, uvijek igra preko svojih mogućnosti kad je u pitanju nacionalni tim.

Sjetimo se samo finala u Londonu, kada je u egalu držao Špance protiv, realno jače ekipe SAD-a sve do samog kraja.

Nakon posljednjeg zvižduka, igrači SAD su svi prvo njemu prišli da mu čestitaju na lavovjskoj partiji.

Gasolu će puno nedostajati, mlađi brat Mark, koji je u međuvremenu postao jedan od najsvestranijih centara NBA lige.

Sa Markom u rosteru, šanse Španije u utakmici sa SAD'om bi bile značajno veće.

Nema ni Serža Ibake, njegovo mjesto je zauzeo nesuđeni reprezentativac Crne Gore, i igrač Čikaga Nikola Mirotić.

Španija takođe ima moćnu šutersku ekipu, jer skoro svi igrači imaju dobar šut sa distance.

Tu su još uvijek veterani Felipe Rejes, i Huan Karlos Navaro, koji se opraštaju od nastupa na OI.

Spoljna linija tima je sjajno uigrana.

Rudi Fernandes, Serhio Rodrigez, Serhio Ljulj, Riki Rubio, Hoze Kalderon, Aleks Abrines...kada se ovako na papiru postavi roster, pojavi se nada da tim može protiv Amerikanaca.

Pred Mundobasket, 2014. gotovo svi američki novinari i analitičari, smatrali su upravo Špance prvim favoritima turnira.

„Nekada kad smo stajali pored igrača drugih timova, mogli smo da osjetimo strahopoštovanje i divljenje prema nama. Toga danas nema. Sad kad naši košarkaši stoje pored Španije, jednostavno nije ista situacija. Pa Pau Gasol je jednaka zviijezda kao bilo koja naša“, pričao je član originalnog Dream Team-a, Čarls Barkli.

Pored ove armade u napadu, i dobrih odbrambenih igrača (Gasol, Rubio, Ljulj), barem odokativno se ne naziru igrači koji mogu da čuvaju Kevina Durenta, Karmela Entonija i Pola Džordža.

Duel Španije i SAD mnogi prognoziraju za finale.

I voljeli ili ne Crvenu furiju, bio bi to strašan meč.

Sponzor izvještavanja iz Rija

Galerija

( Luka Vlaisavljević )