Sijao smrt pištoljem, automatom i nožem, i vojnici se plašili?

Specijalni policijski tim uhapsio je juče 47-godišnjeg Nikšićanina Vlada Zmajevića zbog sumnje da je 1999. godine u kosovskom selu Žegra ubio sedam civila albanske nacionalnosti.

Zmajević je uhapšen po nalogu specijalne tužiteljke Lidije Vukčević koja ga je saslušala i odredila mu pritvor do 72 sata.

“Pripadnici specijalnog policijskog tima u saradnji sa pripadnicima Uprave policije Nikšić lišili su slobode V. Z. zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo - ratni zločin protiv civilnog stanovništva”, piše u saopštenju Specijalnog državnog tužilaštva.

Zmajevićev advokat po službenoj dužnosti Lazar Aković rekao je da je njegov klijent pred tužiteljkom negirao zločin.

“Radi se o zaista ozbiljnim i teškim optužbama. Moj branjenik je iznio odbranu i negirao izvršenje krivičnog djela koje mu se stavlja na teret. Specijalno tužilaštvo nakon njegovog saslušanja donijelo je rješenje o zadržavanju u trajanju od 72 časa. Radi se o događajima iz 1999. godine. To je sve što mogu da kažem i zbog tajnosti postupka ne bih iznosio dalje detalje”, rekao je Aković.

Zmajevića - dobrovoljca u Vojsci Jugoslavije, tužilaštvo sumnjiči da je zvjerski ubio pet muškaraca i dvije žene, a da je neke od njih potom i opljačkao.

Osumnjičen je da je 29. marta 1999. godine, u vrijeme ratnih dešavanja, kao pripadnik 175. motorizovane brigade VJ zajedno sa još pet pripadnika te jedinice obilazeći selo Žegra kod Gnjilana, ušao u kuću Ukšina Ukšinija i u glavu mu ispalio hitac iz automatske puške i ubio ga.

Tužilaštvo sumnja da je nakon toga nožem ubio Ukšinijevu suprugu Džavahiru, ubadajući je sječivom u predjelu glave i vrata. Potom je navodno ukrao iz njihove kuće zlatni nakit i 100 maraka.

Zmajević je osumnjičen i da je istog dana sa dvojicom vojnika došao u dvorište kuće Tahirija Šućerija sa namjerom da mu otme auto. Kada se Šućeri usprotivio tome, Zmajević ga je ubio ubadajući ga nožem više puta u grudi i odvezao se vozilom žrtve.

Sljedećeg dana, Zmajević je navodno naredio nepoznatom vozaču kamiona koji je prevozio njega i još jednog vojnika sa karaule da se zaustavi, jer je pored puta vidio čobanina. Pitao ga je ko je i odakle je, a kada mu je ovaj odgovorio na albanskom jeziku, Zmajević je u njega ispalio tri hica iz automatske puške i ubio ga, sumnja tužilaštvo. Ni srpsko ni crnogorsko tužilaštvo još nijesu otkrili identitet tog čobanina.

Istog dana je od drugog vojnika tražio da ga sa karaule preveze u selo Žegra, da bi krvavi pir nastavio u dvorištu kuće porodice Haziri.

Tužilaštvo sumnja da je na pragu kuće ubio dva brata Miljazima i Ćazima iz automatske puške. Potom je navodno ušao u kuću i ubio Ćazimovu suprugu Ćamilju. Nju je udarao nožem po glavi i nakon toga u nju ispalio rafal iz automatske puške. Iz njhove kuće navodno je ukrao zlatni prsten i minđuše, upaljač, daljinski upravljač za televizor, punjač za mobilni, futrolu za naočare, tabakeru…

Sagovornik “Vijesti” upoznat sa slučajem, rekao je da je dvodnevno zvjersko ponašanje Zmajevića prekinuto jer su ga vojnici - očevici njegovih nedjela, prijavili staješinama i on je uhapšen.

Na pitanje zašto ga njesu prijavili kada je ubio prvu žrtvu, sagovornik “Vijesti” tvrdi da su se drugi vojnici plašili od njega i da su u svojim iskazima pred vojnim i civilnim pravosudnim organima sjedočili o navodnim zločinima Zmajevića i pomogli u njihovom rasvjetljavanju.

Specijalno tužilaštvo je spise predmeta protiv Zmajevića dobilo od Odjeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu koje je godinama prikupljalo dokaze protiv njega.

Direktor Fonda za humanitarno pravo Kosova Bekim Bljakaj kazao je da je Zmajević bio prvi na spisku zbog zločina u Žegri, kada je prema njihovim istraživanjima iz 2000. ubijeno šest ljudi.

“Na osnovu iskaza očevidaca, 29. marta 1999. osam autobusa sa očito dobrovoljcima Vojske Jugoslavije došli su u selo i ubili šest osoba. Naravno, svi su bili civili albanske nacionalnosti, među njima i stari ljudi i žene. Na osnovu onoga što imamo, radi se o dvijema ženama i četiri muškaraca. Mještani sela nisu prepoznali počinioce, bili su u stanju da opišu izgled, uniforme, ali nisu poznavali ta lica", rekao je Bljakaj za Radio Slobodna Evropa. Prema njegovim riječima, “izgleda da je Sekretarijat unutrašnjih poslova u Gnjilanu predao krivičnu prijavu vojnom tužilaštvu o tom zločinu protiv sedam lica, a glavni i prvi na spisku je bio Vlado Zmajević”.

Pobjegao sa psihijatrije, pominjan u Haškom tribunalu

Zmajevićevo ime se pominjalo i u Haškom tribunalu. Prema izvještaju agencije SENSE iz februara 2008. godine, na suđenju visokom policijskom funkcioneru Sretenu Lukiću objelodanjeno je da je Zmajević pred vojnim sudom osuđen na 20 godina zatvora zbog ubistva sedam osoba u selu Žegra.

Nije jasno da li mu je suđeno u odsustvu, da li je tu kaznu odslužio i da li je riječ o istim osobama za čije je ubistvo sada osumnjičen.

“Vijesti” nezvanično saznaju da je Zmajević, nakon što je uhapšen zbog zločina u selu Žegra, bio na psihijatrijskom posmatranju, odakle je pobjegao.

Na odvojenim ročištima Lukiću i generalu Nebojši Pavkoviću za ratne zločine na Kosovu, svjedoci odbrane obojice iznijeli su kontradiktorna svjedočenja o tome ko je zaslužan za prijavljivanje I hapšenje Zmajevića 1999. – civilne ili vojne srpske vlasti.

I Lukić I Pavković pokušavali su da na slučaju Zmajevića odbrane svoje tvrdnje da su gonili počinioce ratnih zločina. Jedan od Lukićevih svjedoka priznao je u Hagu da ubistva nijesu bila jedini zločini u Žegri, već i da je bilo paljenja kuća i pljačke.

Vojni i civilni istražni organi podnijeli su stotine krivičnih prijava protiv počinilaca zločina nad kosovskim Albancima tokom rata na Kosovu 1999, ali je samo mali broj optuženih osuđen.

( Olivera Lakić, Mihailo Jovović )