Neka strast i igra pobijede sve probleme

Od specijalnog izvještača

Rio de Žaneiro - Kada su 2009. dobili organizaciju Olimpijskih igara, Brazilci su bili, i osjećali se privilegovano - znali su da će u dvije godine biti domaćini dva najveća sportska događaja. Prvo Svjetskog prvenstva u fudbalu, pa Igare u Riju, prvih na južnoameričkom kontinentu.

U posljednjih 40 godina, pored Brazila samo su Sjedinjene Države organizovale dva planetarna sportska spektakla, jedan za drugim - Mundijal 1994, a Olimpijske igre u Atlanti dvije godine potom.

Svijet se, međutim, toliko promijenio za dvije decenije, da je zaista bio rizik napraviti presedan i dopustiti jednoj zemlji da od njenog razvoja i finansijske moći zavisi da li će, sada već duboko u 21. vijeku, događaj kao što su Olimpijske igre biti organizovan po standardima, kakve diktiraju najveće TV stanice, globalne kompanije, ali i stilovi života sportista i ljubitelja sporta, te navike konzumenata svega i svačega što se danas nudi na društvenim i ostalim mrežama…

Amerikancima, 90-ih godina nije falilo novca, kao što im za „neke stvari” od državne važnosti, nikada nije, niti će faliti.

Drugo je vrijeme bilo kada se najbolji soker igrao u SAD, američki sportisti osvojili rekordnu 101 olimpijsku medalju. Tada je “Koka-kola” bila toliko moćna da je navodno izlobirala (kupila) domaćinstvo Atlanti, a sada je samo jedan od partnera MOK-a.

Svijet se promijenio i za ovih sedam godina, i to drastično, čak i kada je u pitanju stanje na užem lokalitetu - u Riju, u Brazilu.

Prije sedam godina Brazil je, prema brojnim parametrima, imao po snazi petu ekonomiju na svijetu, jaču od Velike Britanije, i u trenutku, kada je London 2012. godine, na briljantan način organizovao Olimpijske igre.

Danas, brazilska ekonomija grca, analitičari tvrde da je riječ o najvećoj krizi i recesiji u posljednjih 30 godina.

Da li će se to odraziti na organizaciju Igara, rano je govoriti, mada je i uoči svih prethodnih Igara modernog doba bilo zastoja u obezbjeđivanju svih uslova da se takmičenja, boravak u olimpijskim objektima i sve ono što prati sport 21. vijeka dovedu do savršenstva.

Zbog toga će čelnici lokalnog organizacionog komiteta biti konstantno pod pritiskom, ali ako neko umije da se raduje životu i sportu, ako ko ima naviku da zabavom zaboravi na sve problem - onda su to Brazilci.

Zato bi i njihovi gosti trebalo da zaborave na to što im smještaj u olimpijskom selu nije na nivou pet zvjezdica, što ima malo zbrke na aerodromu, što možda prevoz do borilišta neće biti tačan kao japanski vozovi…

Možda bi bilo najbolje da se svi učesnici Igara - desetak hiljada sportista - prepuste brazilskom mentalitetu i uživaju u Igrama, pod brazilskim fudbalskim sloganom - jogo bonito.

Sponzor izvještavanja iz Rija

( Aleksandar Radović )