OČAJNI DOMAĆIN
Za raj spremni!
ILI: Razgovor ugodni između blaženog kardinala Alojzija Stepinca i Mira Barešića
- Potvrda identiteta. Recite, za raj spremni. Stop. Barešiću, čujemo li se?
- Za raj spremni. Stop. Šta je ovo? Je li ovo raj ili kominterna?
- Recite tri puta Slavaocu. Stop. Bez dodatnih komentara. Procedura, molim.
- Slavaocu, slavaocu... Evo, jel’ dosta? To sam ja, Miro Barešić. Je li blaženi Stepinac tu?
- Recite vlastiti grijeh. Stop.
- Ne pravite se ludi, kardinale!
- Ispričavam se. Stop. Mi smo na mentalnom transformatoru “Isukrst 19-41”. Pravila su jasna.
- Ama, ubistvo. Stop.
- Koga ste ubili?
- Znate koga! Ako nastavite ovako, ubuduće ću se moliti blaženom Leopoldu Mandiću. Stop.
- Pričekajte, molim. Provjera mentalnog fluksa. Stop. Vaša molitva se učitava.
Blaženi kardinal Alojzije Stepinac duboko se zamislio. Njegov mentalni transformator “Isukrst 19-41” bio je krntija, uglavnom je jedva primao molitve vjerskih turista i ljubitelja mačaka.
- Ovdje Stepinac Alojz. Stop.
- Kardinale, napokon! Dajte neku bolju liniju. Stop. Treba li da okrenem nulu, ili nešto slično. Moramo razgovarati.
- Radim na tome. Stop.
Za liniju višeg reda, koja bi uključila složene rečenice sagovornika, pa čak i instrumentalnu pozadinu, trebalo je dobiti dozvolu višeg sveca, što je Stepincu pošlo za rukom poslije dužeg čekanja, kojeg nije bio svjestan jer u raju ne postoji vrijeme.
- Čujemo li se sad bolje, Miro, prijatelju, brate? Mirovane, moj, hrvatski sokole, ovo je sad mnogo bolja linija, nije li? Zar nije bolje u Hristu razgovarati uz zvuke ovog slavonskog muzičkog potpurija u pozadini. Šta? Hoćeš klape? Ma dobijaš klape, imamo i ličku ojkavicu, pjesme kosaca iz Livna, gange, rere, šta god treba za tebe Barešiću, za dom, na ovoj liniji mi smo jedno, možemo da divljamo, ako me razumiješ.
- UUU! Ovo je odlično! Kao da sam izašao iz tunela. Kardinale, oprostite na poređenju, ali imao sam osjećaj kao da me UDBA opet prisluškuje.
- Mea culpa, Miro, kad jednom postanem svetac, možda ću dobiti minđušu sa odašiljačem kakvu ima Ivan Pavao. Njemu zahvali što se čujemo. Nego, kako je u paklu?
- Sranje, da vam pravo kažem. Tražim premještaj. Ali znate, ustaša sam i to mi ne pomaže.
- Ti si, Miro, rođen poslije rata. Ne možeš biti ustaša ni tehnički.
- Pa jeste, ali kardinale, ni vi tehnički niste bili ustaša. Pa kakve to veze ima? Razumijete?
- Dobro, pusti to. Reci, kako da ti pomognem?
- Vidite, malo je neprijatno, ali ja bih da se beatifikujem.
- Nu, nu, ti si u paklu, Miro. Jesi li se nadisao sumporovodika? Nisam ti ja šaman, kakve su to vizije, crni Barešiću? Nemoj da te podsjetim na zlodjela...
- Čekaj, kardinale, meni dolje u Dragama svakako dižu spomenik. Pjevaće Tompson i Duško Lokin na priredbi. Ja mislim da to nije mala stvar. To bi moglo i u raju da odjekne. Ovdje u paklu svi su se usrali, smrdi više nego obično.
- Tomspon? E to već mijenja stvari. Veliki sam štovalac. Šta kažeš da ga stavimo kao muzičku pozadinu ovog ugodnog razgovora, pa da nastavimo kao poslovni ljudi?
- To kažem! Ako biste mogli da sredite neko čudo kod spomenika, gospa da se obrati skupu, ili štogod. Ili da zaplače bista. Što velite?
- Pa, toliko bi se dalo urediti...
- Odlično! Neka grom ubije babu srpske nacionalnosti. Ili neka se u žitu jave misteriozni polukrugovi u obliku slova U.
- Ne mogu da obećam, postoji procedura. Posebno to za žito, čini se neprikladnim...
- Sve prepuštam vama, kardinale. Samo nemoj nerotkinje da mi dolaze, gadno mi je to, bolje da moj kult preraste u nešto mačo, kao Sinjska alka, nešto sukladno mom statusu.
- A koji je to status?
- Vitez. Ministar kulture Hasanbegović me proglasio vitezom. Još samo vi odozgo da pogurate.
- Miro, znaš šta, tvoja ideja i nije sasvim loša. Ako si ti blažen, nema kanonske logike da ja ne postanem svetac. Pomjeramo se za jedno mjesto. Shvataš li, viteže?
- Naravno, kardinale. Podizanje ljudi do statusa nadčovjeka pokazalo se vrhunskim političkim oružjem još u drevnom Egiptu.
- Svetih mi sasuda, Miro! Impresioniran sam!
- Pa, kardinale, znate onu židovsku, zatvori su naši univerziteti.
- Mučeniče! Zloglasni švedski kazamati... Da te nisu razapinjali?
- Ma, nema šta mi nisu radili.
- Moje su molitve uz tebe, sine. Hvala što si se javio. Ovo je veliki dan za Hrvatsku. Odmah ću da sredim da ne bude kiše na tom koncertu. Koja je ovo pjesma od Tompsona? Daj malo da je samo spokojno slušamo i ćutimo.
- Kardinale, vi lijepo ćutite.
- Po tome sam poznat. Ćutao sam koliko sam mogao i kad je trebalo.
- Jasenovac i Gradiška Stara.
- Molim?
- Ta je pjesma, kardinale.
( Brano Mandić )