Mašine umjesto sudija

Profesor sa Oksforda R. Saskind predviđa da će nakon 2035. godine sudije donekle zamijeniti mašine koje će donositi odluke na osnovu pohranjenih propisa i činjeničnog stanja. Elektronska komunikacija zamijeniće dijalog u sudnici. To se čulo na zasjedanju Generalne skupštine Evropske mreže pravosudnih savjeta na temu “Budućnost pravosuđa u Evropi”, održane u Varšavi u junu ove godine.

Inspirativnost teme i njena odvojenost od tradicionalnih rasprava o pravnim fenomenima otvorila je polje za različite vizije suda do 2035 - te kao referentne godine predviđanja. Profesori, čelnici međunarodnih i nacionalnih sudova i eksperti iz drugih disciplina ocrtavali su novine koje nas očekuju slijedeći misao da je najbolji način da predvidite budućnost vaša spremnost da je osmislite. Svjesni rizika da je iz mnoštva projekcija "suda budućnosti" teško izdvojiti najvažnije, predočavaju se samo neke od opservacija koje pruža pogled u kristalnu kuglu pravosuđa.

Lex-mašine

Pravni i IT stručnjaci predviđaju da će se do 2035. godine iskristalisati odgovor na pitanje da li je sud "mjesto ili usluga", odnosno da li će se u sud uopšte dolaziti na ročišta u današnjem smislu. On line komunikacija, po riječima pravnih futurista zamijeniće dijalog u sudnici, tradicionalnom mjestu pravničkih nadmetanja. Poslaće u zaborav taj dom sudskog besjedništva i prostor koji je bio čest motiv umjetničkih, posebno filmskih ostvarenja.

Pomenuti profesor Saskind je u doktorskoj disertaciji iz 1985. godine i u drugim radovima predvidio i ono što sada smatramo uobičajenim u radu sudova (ubrzan razvoj pravosudnih informacionih sistema, elektronska slučajna dodjela predmeta, davanje iskaza putem video-linka, ekspanzija i učinkovitost mjera tajnog nadzora...). On smatra da nas na kraju dvije naredne decenije čeka i suđenje bez ljudskog faktora, odnosno uvođenje lex-mašina u sudski sistem. U najkraćem, to bi značilo pohranjivanje propisa i činjeničnog stanja u računare čijim bi uparivanjem došlo do objektivnijih presuda i to u najkraćem roku. Istraživanja sprovedena u Engleskoj pokazuju da čak 81% sudija vjeruje da će se sporovi za dvije decenije rješavati na taj način. Takođe, istraživanja pokazuju da konstantno raste broj građana koji bi željeli da im sude mašine, a ne ljudi.

Tradicionalisti sumnjičavo osluškuju ovakve vizije, uvjereni da pravnici postoje upravo za sve ono što se ne može riješiti klikom na računaru. Vjeruju da mašine ne mogu zamijeniti "miris sudnice", gradiranje olakšavajućih i otežavajućih okolnosti, suptilnost odnosa prava i pravde kao meta-pravne kategorije. Postavljaju pitanje da li će mašine rješavati zahtjeve ljudi ili će ljudi rješavati zahtjeve mašina.

Oni treći, pristalice kompromisa u predviđanju (Dž. Vos) vjeruju da će lex-mašine značajno pomagati, a da će sudije, na kraju ipak odlučivati. Ističu da će promjena načina komunikacije između učesnika u postupku svakako promijeniti, ali ne i zamijeniti sadašnji način rješavanja sporova.

Dijalog sudova

U "sudu budućnosti" značajno će se povećati dijalog sudova u horizontalnoj i vertikalnoj ravni (između međunarodnih sudova, između međunarodnih i nacionalnih sudova, između nacionalnih sudova). To je aktivnost koja će biti šira od korišćenja domaće i strane sudske prakse i ona mora počivati na premisi da niko nije toliko velik da ne bi učio od manjih i drugačijih. Mora se zasnivati na osnovi koja je drugačija od podrazumijevajuće evrocentrične postavke, i koja dijalog vidi kao "konkurentnost modela" (A. Zoppini), odnosno "situaciju međusobnog bogaćenja" (cross-fertilisation) o kojoj piše Đ. Vergotini.

Dijalog će počivati ne samo na formi, već i na povjerenju. Ovo iz razloga što nezavisno sudstvo nije izdvojena vrijednost, već sastavni dio vladavine prava kao temeljne ustavne i demokratske vrijednosti. Kao sastavni dio stalne komunikacije sudova uspostaviće se, u znatno većoj mjeri nego do sada, princip koherentnosti pravnih instrumenata u različitim postupcima i oblicima zaštite ljudskih prava. Da li će to kroz praksu sudova, primjera radi Evropskog suda za ljudska prava, dovesti do jačanja i prevladavanja uticaja anglosaksonskog pravnog sistema i koje su prednosti ili mane takvih pravnih implantata u nacionalne pravne sisteme teško je sa sigurnošću predviđati.

Pojednostavljivanje procedura i informatizacija

Sudove će u budućnosti, po mišljenju većine pravnih eksperata, odlikovati efikasnija procedura, mada ne po cijenu povrede osnovnih načela postupka. U prvom redu, pojednostaviće se procesna rješenja u sporovima male vrijednosti, reduciraće se uslovi ponovnog (ping-pong) odlučivanja, biće uvedeno obavezno plaćanje taksi prije početka spora i sl. Tako suđenje ne bi išlo u smjeru zloupotrebe prava, ne bi postajalo sredstvo političke borbe (učestalo podnošenje krivičnih prijava) ili vodilo ka sudaniji doživljenoj na naš način ("ćeraćemo se još"). Interesantno je da sociološko-pravna istraživanja i predviđanja prezentirana na ovom skupu upućuju da će se ubuduće, u parničnim predmetima, najviše sporiti manje inteligentni ljudi (?!), dok će oni drugi sporove rješavati poravnanjem, posredovanjem, arbitražom ili drugim vansudskim modelima. U okviru procesnih inovacija glavno oružje suda će u postupku dokazivanja, u 2035. godini i nadalje, biti podaci o komunikaciji i kretanju vlasnika mobilnih telefona, posebno u krivičnim postupcima. Nove generacije mobilnih telefona postaće obavezni identifikacioni dokumenti, a posmatrano po vrstama kriminala, sajber-kriminal će nastaviti svoj eksponencijalni rast.

Sve će ovo eliminisati preopterećenost sudija što je, pored drugih osnova, rezultat rigidnog formalizma i prakse u kojoj sudovi postaju žrtve sopstvene ažurnosti. To se, recimo, uvidjelo u Evropskom sudu za ljudska prava pa je nizom novih procesnih odredbi prepolovljen broj predmeta, bez uvođenja "duple norme", "radne subote", "varijabile" i drugih modela nagrađivanja sudija za njihov dodatni angažman. O potrebi mijenjanja stanja svjedoči podatak da

Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva godišnje u radu ima 80-ak predmeta, dok je Vrhovni sud Crne Gore u prethodnoj godini imao u radu 4.632 predmeta. To je na Ostrvu, u duhu engleskog pragmatizma, posljedica procesnih rješenja koja sužavaju pristup najvišem sudu i stava da se na taj način ne povređuje pravo na pristup sudu.

Posljedica veće primjene informacionih tehnologija u radu suda donijeće korijenite promjene u njihovoj organizaciji (smanjenje broja sudija, drugačije upravljanje u sudovima koje će se postepeno izmještati iz nadležnosti predsjednika sudova u ruke tehnokrata, značajniji porast i uloga informatičara u sudskoj administraciji i sl.). Sve se ovo najčešće naziva "sud bez papira" i sve ima uporišta u strategijama razvoja, ali i praksi najrazvijenijih informatičkih sistema u evropskom pravosuđu (Norveška, Holandija ...). U susret tome Engleskoj je "sud bez papira" označen ne samo kao ideja, već kao cilj koji treba da bude realizovan 2020. godine, a nedavna studijska posjeta potpisnika ovih redova uvjerila ga je da će to za par godina biti realnost u državi koja je mnogo dala istorijskom razvoju pravosuđa.

Nezahvalno je iz navedenih i sličnih predviđanja izvoditi konačne ocjene, a još više pretenciozno ih preslikavati u crnogorsku viziju suda. Međutim, potrebno je imati strategiju sa daljim graničnikom od 2018. godine koliko je oročena naša aktuelna vizija suda. Projekcijama na duži rok pokazaćemo da razumijemo misao T. S. Eliota iskazanu u stihu "vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo/možda su oba u vremenu budućem".

Suđenje je starije od suda

Suđenje kao funkcija starija je od suda kao institucije. Oblici dijeljenja pravde i oni koji su je vršili, pojedinačno ili zborno, doprinosili su uređivanju društvenih odnosa uvijek kada bi se u njihovom središtu javio spor, najčešće kao rezultanta ukrštenih interesa. I tako od drevnih civilizacija, preko duhovnika koji su otkrivali smisao božanskog prava, pa sve do danas, usavršavani su mehanizmi vršenja sudijskog poziva.

Pojam "suditi" dugo je bio sinonim za pojam "vladati", a označavao uticaj ili ugled onoga koji je imao tu moć. Moderna politička teorija raščlanila je grane vlasti, a s kraja XVIII vijeka, u "herojskom dobu ustavnosti" u SAD i Francuskoj, u okviru trodiobe vlasti sudstvo kao njen dio dobija ustavni status.

Kasnije će ustavotvorci i zakonodavci oblikovati moderne sudske sisteme sa težnjom da budu stabilni, efikasni, i u službi građana. Da ostvaruju zamisao da "nijedan narod ne može biti čestit i srećan u kojemu zakonitoga suda i dobrog praviteljstva nema" (čl. 20 Zakonika obščeg crnogorskog i brdskog). Ove i slične zapovijesti zakonodavaca dugo su imale domete samo do granica nacionalnih pravnih sistema. Internacionalizacija ljudskih prava u savremenom svijetu, posebno nakon Drugog svjetskog rata, izmijeniće redosljed sudskih prioriteta, a novi globalni izazovi uslovili su i svojevrsnu globalizaciju prava. Sve zajedno dovodi do preispitivanja uloge suda i promišljanja na temu - kako će se u budućnosti vršiti sudska funkcija.

Autor je predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore

( Mladen Vukčević )