Kada su cvjetali konkursi

To je život, to nije reklama,/ nikom nije lepše nego nama

Violeta Viki Miljković (Viki & Futa Band), "Nikom nije lepše nego nama", Hajde vodi me odavde (Lucky Sound, 1994.)

Vele ovi iz Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORiT) da je Violeta nedavno raspisala dva urbanističko-arhitektonska konkursa - ne jedan, nego dva - što će reći da je CG konkursna praksa u punom cvatu - još par konkursa i naš vrli premijer će bez imalo zazora moći da ustvrdi da je CG evropski lider i po udjelu direktnih stranih investicija u GDP (bruto domaći proizvod) - i po broju arhitektonsko-urbanističkih konkursa per capita.

Ne pitajte me zašto Violeta uporno raspisuje urbanističko-arhitektonske konkurse - zašto ne pokuša, barem jednom u životu, da raspiše arhitektonsko-urbanistički konkurs - ali to svakako nije od presudne važnosti - neuporedivo je važnije da se ovaj nevjerovatni ringišpil ipak okreće - a najvažnije je da se Violeta ovoga puta pojavljuje (i) u ulozi predsjednice žirija koji će odlučivati o nagradama na jednom od pomenuta dva konkursa.

Kako vele ono stare Crnogorke: ako ne umiješ, drugarice, postavit sebe na mjesto predsjednice žirija konkursa kojega ti organizuješ - teško da bi umjela učinjet nešto pozitivno za ovu našu prelijepu i predivlju CG.

Ovoga puta, srećom, među članicama i članovima oba žirija ipak nema vizuelnih umjetnica, kojekakvih raspara za koje nikad niko nije čuo, niti pravnika i ekonomista na čelnim pozicijama u MORiT - ako izuzmemo Violetu, naravno - kojoj je sve oprošteno - u startu.

Dakle, ovoga puta imamo dječji vrtić u kompletu sa jaslicama u Bloku VI, Glavni grad Podgorica - i dječji vrtić u kompletu sa jaslicama u naselju Guke, Opština Pljevlja. Ako baš nemate pametnijeg posla - vi izvolite, radite konkurs, molim lijepo - bolje je baviti se vrtićima nego blejati. Pogotovo ako ste ubijeđeni da je Violeta dovoljno "kopetentna" - da ne kažem kompetentna - da odlučuje o nagradicama. Ipak povedite računa, molim vas - i o činjenici da se nikad ne zna kada će udarni švajcarsko-slovenački tandem Hartmann -Vuga (Violeta bi rekla Vuga-Hartmann) poželjeti da pobijedi na još jednom CG konkursu u režiji njihove velike prijateljice Violete.

Ne kažem da bi Violeta, kao predsjednica žirija, iz mjesta uzela da navija za svoje velike prijatelje, daleko od toga - sve što hoću da kažem je da su Hartmann-Vuga opasni dječaci - i da bi lako moglo da se desi da vas izguraju sa igrališta. Vi ste šesti razred osnovne - a Hartmann-Vuga su treći razred srednje-građevinske (zanimanje armirač-betonirac). Tako vam, otprilike, stoje stvari. Ne bih da prejudiciram, što bi se reklo - ali mi ne bi bilo drago, ni najmanje, kada bi se i vama desilo ono što se dešavalo tolikim arhitekticama i arhitektima što su prije vas uzimali učešća na konkursima koje je raspisivala Violeta - da se grdno razočarate po pitanjima organizovanja, raspisivanja i sprovođenja - a pogotovo po pitanju žiriranja ova dva konkursa.

Moram da primijetim, takođe, da su se u ona davna vremena, kada se naš glavni grad zvao Titograd, na sve strane projektovali i izvodili dječji vrtići u kompletu sa jaslicama - kojih se ne bi postidjele ni uređene i prosperitetne sredine - ali o ljudima koji su projektovali te vrtiće i o projektantskim metodologijama kojih su se ti časni ljudi držali - ne znamo gotovo ništa.

Možda je ovaj konkurs prilika da se krene u ozbiljno istraživanje - da se pogleda ima li što u arhivima, da se potraže originalni projekti, da se vidi čuva li neko originalne fotografije, da se pogleda ima li što u literaturi i u periodici, da se razgovara sa tim ljudima (neki od njih nisu više među nama, nažalost) - pa da se napišu tri-četiri reda o posljeratnoj praksi projektovanja i izvođenja vrtića u CG - da se napravi par novih fotografija - pa da se lijepo spakuje izložba - u kompletu sa ozbiljnim katalogom, naravno...

Pusti snovi...

Bojim se da Violeta, u ovom trenutku, ne bi uspjela da izvuče tu priču čak i kada bi bila zainteresovana - čak i kada bi upregla svih sedam Violetica i kompletan NVO APSS Institut. Ekipu oko poznate CG modne kreatorke koja, igrom slučaja, paralelno obnaša i funkciju direktorke Uprave za zaštitu kulturnih dobara - bolje da ne pominjem - ta ekipa očigledno nije u stanju da se izbori sa Hotelom Podgorica - bez obzira što im je KANA/ Ko ako ne arhitekt? servirala (skoro) kompletan materijal - a pogotovo ne sa temom koja do sada nije obrađivana.

OK, toliko o konkursima - a što se tiče Violetinog angažmana u Kotoru drevnom gradu - moram da primijetim da je u okviru te privatne žurke - koju smo, podrazumijeva se, mi finansirali - mi građani CG i građani Kotora - bio je upriličen i okrugli sto - ili panel-diskusija, ako vam je tako draže - vrlo ambicioznog naslova: "Značaj arhitektonskih konkursa za razvoj arhitektonske scene u CG".

Da me Violeta pitala da li mi se sviđa naslov - rekao bih da se njeno dragocjeno prisustvo ne osjeća dovoljno u naslovu - da mi ONA nedostaje u naslovu, to bih rekao - i predložio bih za nijansu direktniju varijantu: "Violetin angažman u procesima organizovanja i sprovođenja arhitektonskih konkursa u CG, te vrlo pozitivne refleksije tog Violetinog angažmana na razvoj arhitektonske scene u CG".

Razmišljao sam, priznajem, da se zaletim do Kotora, da se pojavim na tom panelu - i da postavim Violeti par šaljivih pitanja. Na kraju sam procijenio - ispostaviće se da je procjena bila tačna - da se na tom panelu neće pojaviti niko, Violetice na stranu, ko nije ozbiljno zaljubljen u Violetu, po bilo kojoj osnovi. Lako bih izašao na kraj i sa Violeticama i sa nesretno zaljubljenima u Violetu, da se razumijemo - ali nikako ne i sa činjenicom da je krajnje neozbiljno - uvredljivo neozbiljno - organizovati panel na vrlo ozbiljnu temu usred žarkoga ljeta - u okviru privatne idi-mi-dođi-mi žurke - koju ipak plaćamo mi - građani CG i građani drevnoga grada Kotora.

Ipak uzeh da se informišem o tom panelu na oficijelnoj Internet stranici Voletine kotorske žurke, pa kaže: "U toku prethodne godine Ministarstvo održivog razvoja i turizma raspisalo je sedam urbanističko-arhitektonskih konkursa ('ajde! - sedam! - ko bi rek'o! - bravo! - bravo! - op.a.). Dalji kontinuitet nesumnjivo zavisi od procesa u mnogo kompleksnijim okvirima nego što je prva i glavna namjera - razvoj arhitektonske scene."

"Dalji kontinuitet" kažeš... Pretpostavljam da se bliži kontinuitet - ako obrneš kolima iz Pljevalja put Bijeloga Polja - nalazi negdje oko Vrulje, a dalji kontinuitet oko Pavinoga polja. Ako si mislila, draga moja Violetice, na DALJNJI kontinuitet - onda je to sasvim druga stvar - uz primjedbu da se valjda podrazumijeva da je svaki kontinuitet po definiciji daljnji, tako da... Ne sviđa mi se ni ovo "prva i glavna namjera", moram priznati. Ako je neka namjera prva - onda se valjda podrazumijeva da je i glavna. Ko bi normalan drugu namjeru, ili treću - proglasio za glavnu.

I da ne duljim - sjetih se da je publika koja pohodi devetu stranu ART Vijesti ipak za nijansu ozbiljnija i šira od publike koja pohodi Violetin kotorski party - i da ta činjenica obavezuje, svakako.

( Borislav Vukićević )