Amok & kanake

Pretvararajući daleke zemlje u kolonije, Zapad je otuda vijekovima uvozio pojmove. Tako je iz malajskog jezika u današnjoj Indoneziji pozajmio riječ „amok“. Danas je ta riječ dio njemačke svakodnevnice. Umjesto „pobjesniću“ , „poludjeću“ mladi kažu „potrčaću amok“. Zlokoban prizvuk te riječi ponovo je postao sveprisutan nakon napada u Minhenu (22.07.). u kojem je Ali David S. ubio devetoro ljudi prije nego je presudio sebi.

Punjenje pištolja i dijalog o identitetu

Za ovu priču važna je epizoda snimljena sa zgrade koja se nalazi pored Olimpijskog šoping centra. Na snimku se čuje kako Tomas Zalbaj (57), vozač bagera, sa snažnim bavarskim naglaskom viče na osamnaestogodišnjeg Alija Davida S. koji pak ispod njegovog balkona s pištoljem u ruci hoda po ravnom krovu garaže šoping centra: Drkadžijo, šupčino, klošaru... Prema procjenama medija, bagerista je mladića riješenog da ubija zadržao do dva minuta. Moguće da je time ponekom i spasio život.

Alija Davida S. je očito zbunila psovačka tirada bageriste. Upustio se u raspravu. Između ostalog je dovikivao bageristi da je bio na psihijatrijskom tretmanu i da je sada kupio pištolj. Da je odrastao u okolini u kojoj žive primaoci socijalne pomoći.

Bagerista Tomas Zalbaj je onda posegnuo za izrazom koji mediji nisu rado citirali: Scheißkanake! Usrani kanake! A mladić je odvratio: „Posrani Turci.“ Dodao je: „Ja sam Nijemac, rođen sam ovdje“ Kanake? Riječ je prispjela iz polinežanskiog jezika na Haitiju. Najprije je označavala vješte domorodačke pomorce. Ali je s vremenom u Evropi dobila rasističko značenje. Potrošivši svoje dvije-tri psovke iz ne baš velikog jezičkog repertoara bauštelaca, bagerista je pribjegao izrazu koji bi se uz malo mašte mogao prevesti kao „prljavi došljo“, ili - prizovemo li američku tradiciju osoba pod bijelim kapuljačama - „crnčuga“.

U dramatičnim okolnostima na usta slabo kvalifikovanog domicilnog radnika pokuljala je do tada latentna netrpeljivost dobrog dijela stanovništva prema strancima. U tom miljeu je stran svako ko izgleda „nenjemački“, uglavnom južnjački, ili nekako - turski.

Upravo tako je izgledao Ali David S.

Bagerista protiv arijevca

Tako se susret između bageriste i devetostrukog ubice pretvorio u histerični dijalog o identitetima. Uprkos ukupnoj tragici on je apsurdan, a time i komičan. U toj komičnoj crti tragičnog zbivanja pokazuje se nedovršenost njemačkog društva čiji članovi ponekad psovkama, a u ekstremnom slučaju ubijanjem, traže sebe, obezvrjeđujući tuđe postojanje.

Naime, Ali David S. je bio ponosan da je rođen 20. aprila, na isti dan kad i Adolf Hitler. Njegovi uzori nisu bili džihadisti, već bijeli rasista Brejvik koji je pobio svu onu omladinu u Norveškoj. Njemačko-iranski ekstremni desničar?

Zašto da ne! Britanski lingvisti do danas svrstavaju iranski jezik u grupu arijskih jezika. Nacistička ideologija je veličala nadmoć imaginarnih arijevaca, dovodeći naravno germanstvo u vezu sa njima. Istom logikom je Ali David S. iz svoje dugogodišnje nemoći, mukotrpnim i pogrešnim srastanjem ideja u sebi, uobrazio arijevsku nadmoć.

Osvetnička mržnja jednog mladog čovjeka prema svemu „stranom“ što ga okružuje ima svoje psihopatološke uzroke. No, neonacističko njemstvo je žalosni ideološki supstrat tog ludila.

Bavarsko zdravlje

Bagerista Tomas Zalbaj je zdrav narodski Bavarac, ne izgleda ni malo arijevski, ali to mu ne smeta da mladića koji vitla pištoljem oslovi sa „kanake“. Vjerovatno je bagerista pošten građanin, plaća porez, ne krade, ima drugove koji sa njim ispijaju pivo, brišu brkove i ponekad im se omakne „šajskanake“. Ali ne pada im na pamet da pravdu uzmu u svoje ruke. Samo biraju partije koje će već nekako zaustaviti „kanakizaciju“ Njemačke. Možda baš onu novu partiju, Alternativa za Njemačku kojoj je, kako se ispostavilo, bio sklon i Ali David S.

Iako je potpuno lišen elementarne njemačke jezičke kulture, bagerista osjeća nadmoć u odnosu na južnjačke, tamnopute došljake, dakle u odnosu na sve koje podvodi pod pojam „kanake“. Čak i kad oni, kao Ali David S, govore mnogo boljim njemačkim jezikom nego što je njegov.

“Bionijemci” protiv “Novonijemaca”

Tomas Zalbaj i Ali David S. imaju više zajedničkog nego što bi se na prvi pogled moglo uočiti. I jedan i drugi svoju faktičku socio-kulturnu nemoć pretvaraju u izmaštanu nadmoć. S tim što oboljeli Ali David S. postaje ubica, a zdravi Tomas Zalbaj junak za jedan dan.

Apsurd dvominutnog susreta Tomasa Zalbaja i Alija Davida S. sastoji se u tome što se ne razumiju. Zašto? Tomas Zalbaj spada u takozvane „Bionijemce “ (skraćeno od „biološki Nijemac“) koje treba razlikovati od „Novonijemaca“ - osoba sa njemačkim pasošem i nenjemačkim porijeklom.

Na stranu to, što bi malo ko od današnjih Nijemaca preostao među „Bionijemcima“ kada bismo im brižljivo pretražili porodično stablo. Nije bitno faktičko zajedničko porijeklo, ono je, projektovano na osamdeset miliona pripadnika jednog naroda, ionako mitski nonsens - kolektivna imaginacija novijeg doba usmjerena u daleku prošlost.

Obojica imaju isti objekt mržnje, ali ne mogu da se dogovore oko toga ko je subjekt - samo „Bionijemci“ ili i „Novonijemci“.

Ali David S. je, kažu, iz dna duše mrzio Turke i strance. Među žrtvama su kosovski Albanci, Turci, jedan Mađar i jedan Grk. To znači da je Ali David S. ubijao svoje „kanake“. A kada je izašao na krov garaže da napuni pištolj, bagerista Tomas Zalbaj mu je u afektu saopštio da je upravo on, Amok man iz Minhena, ustvari to što najviše mrzi - „šajskanake“.

Tako se krug zatvorio i u jeziku. Dvije riječi su stoljećima putovale, svaka iz svog zavičja, preko pola planete, da bi se nedavno sudarile u Minhenu na krovu garaže Olimpijskog šoping centra.

Autor je urednik Deutsche Welle - programa na srpskom

( Dragoslav Dedović )