VIŠE OD RIJEČI
Petparački
Već smo naučili da premijera posebno fasciniraju izrazi koji naglašavaju aroganciju, to je ostatak Britva faze... On nepogrešivo zna u kojoj mjeri ta vrsta bahatosti ostavlja utisak na domaće pučanstvo. A idu izbori
Upitan da li rizikuje da ga optuže da je opoziciju izbacio iz Vlade premijer je kazao: ”Pet para ne dam, to je politika, politikanstvo, ja se time ne bavim već ozbiljnom politikom”. Uh, uh, uh... Sjećate li se kako je bio kooperativan kad je počela priča o Sporazumu? A sad - ne da ni pet para... Jer, on se bavi ozbiljnom politikom. Ozbiljno? Od kada? Od 1991? Ili je sa ozbiljnom politikom počeo nešto kasnije? Je li bio ozbiljan kada je 1989. rušio Crnu Goru, ili je ozbiljan postao tek kada je počeo da je “brani” od onih koji su je branili u vrijeme dok je on bio omiljeni Slobin omladinac. Važno je da je on ozbiljan, iako nije lako provaliti kako je došlo do toga.
“Ni pet para.” Što se hoće reći ovom jezičkom konstrukcijom? U najkraćem - da je nešto sasvim bezvrijedno. Da je nešto toliko beznačajno da čak ne morate preturati po džepovima da nađete - pet para. Otud sportski komentatori, kada hoće istaći nečije majstorstvo, vještinu na malom prostoru, kažu da je izveo - dribling na petoparcu.
U susjedstvu sa ovim je i pridjev “petparački”. Naime, u vrijeme naglog razvoja roto štampe desio se i zamah žanrovske literature. Krenula je masovna štampa nevjerovatno jeftinih nastavaka priča o popularnim junacima. Uzgred - ta pojava daće zamah razvoju noara, a “petparački” časopisi objavili su i prve uratke jednog velikog pisca kakav je Rejmond Čendler. Pred Drugi svjetski rat, kad je takva izdavačka praksa stigla i u ondašnju Jugoslaviju, ta izdanja su koštala - pet para. A to je bilo najjeftinije moguće. Tako da je u odabiru prevoda Tarantinovog filma Pulp fiction, odista nađen odgovarajući izraz - Petparačke priče. Hrvati su ga preveli - takođe tačno - Pakleni šund.
A što je to jednom političaru, lideru najveće stranke u državi, što je to toliko bezvrijedno da ne bi posegnuo u džep da dohvati ni - petoparac. (Mada, siguran sam da u njegovim džepovima ne postoji pet para.) Odlazak opozicije iz Vlade je, iz njegove vizure, dakle, toliko beznačajan, da je izabrao ovu, makar u smislu monetarne stvarnosti, anahronu figuru. Jer, para je bila stoti dio dinara, u vrijeme prije marke i eura. Ali, da je rekao da ne da - pet centi za opstanak opozicije u Vladi, ne bi djelovao tako arogantno.
Već smo naučili da premijera posebno fasciniraju izrazi koji naglašavaju aroganciju, to je ostatak Britva faze... On nepogrešivo zna u kojoj mjeri ta vrsta bahatosti ostavlja utisak na domaće pučanstvo. A idu izbori.
Neko će reći da je cinično da političar koga strani mediji drže za jednog od najbogatijih, i procjenjuju da čovjek ima milione, tako često poteže - pet para. (Možda bi bilo zanimljovo da neko izračuna premijerovo bogatstvo u - parama.) Ili - koliko puta po pet para može stati u njegov imetak. Tako bi mogao da plaća i porez. Koliko god odrede - on plati - pet para. I svi zadovoljni.
Uzgred, jedna od stvari na koje premijer nije davao ni pet para je skandal iz Ramade. Otišao je i korak dalje - čak je advokatisao poslodavcima koji su otpustili menadžerku koja je javnost upoznala sa čitavim slučajem. Ipak, uprkos njegovom takvom stavu, slučaj je počeo da se - raspliće. A to bi ga moglo koštati mnogo više od - pet para.
Advokat moći, britva za nejake... Naš Pakleni šund.
Kako vidimo, na sjednicama Vlade počinje da provijava jedan izraženo - borilački duh. Kakav put: od MMF do MMA. Klinč dvojice ministara (a nijedan opozicioni), juče je uveselio građanstvo Vječne naše. Možda je to proplamsaj olimpijskog duha, a možda i nešto drugo... Fajting dva ministra bio bi TV događaj koji bi bacio u zasjenak sve ostalo. Samo da vidimo - ko će im biti sekundanti, a ko će da sudi.
I, ako dođe do kladionice, na koga će od ministara premijer staviti - pet para...
( Balša Brković )