Ljeto nespokoja

Dva i po mjeseca pred izbore opozicija djeluje iscrpljeno, izgubljeno i posvađano. Trojka koja je ušla u Vladu gubi energiju, DF se radikalizuje, Demokarte pokušavaju kampanjom od vrata do vrata da pridobiju glasove, a SNP vaga i – svuda bi. Mrtav je sporazum o međusobnom nenapadanju.

Objedinjavanje snaga protiv DPS-a, nije na vidiku.

Utisak je da opozicione partije uglavnom rade za sebe, a manje za stvaranje uslova da na jesen dođe do promjena. Kao da su se pomirile s porazom. Umjesto da targetiraju naopaku vlast, između sebe se tuku za preraspodjelu glasova. Liče na preduzeća koja se bore da namaknu što više profita tako što će oteti jedni od drugih, ali ne ulaze u Đukanovićev zabran... Kakvi pokloni višedecenijskom vođi, koji sa svojima neumorno radi na jačanju monopola. U permanentnoj je izbornoj kampanji, koja traje od izbora do izbora. A pred oktobar samo se zahuktava.

Najavljuje nove projekte i blagostanje. Radna mjesta, privredni rast, investitore, auto put, Drugi blok u Pljevljima, hidroelektrane na Morači... Čuda. Nakon što je betonirao najveći dio primorja, evo ga sa planovima za Buljaricu, rijetku preostalu oazu na našem Jadranu. Tu planira, uprkos protivljenju brojnih vlasnika zemlje i dijela opozicije, solitere do neba. Bedem, kojim će se opasati more, a zemlja u zaleđu napraviti bezvrijednom. Master planom za Buljaricu koji su crtali stručnjaci iz Katara potpomognuti Bracovim snagama, predviđena je gradnja naselja za preko 150 hiljada ljudi, četvrtinu Crne Gore. Krenuo je, sa svojim glavnim graditeljem Branimirom Gvozdenovićem i na Skadarsko jezero. Da i tamo cementiraju oko vode, u vodi, na vodi. U nacionalnom parku, zaštićenoj zoni. Ništa im nije sveto.

To je taj Đukanovićev Monte Karlo. Sve da liči na Budvu, Perazića do, Petrovac sa onim nezavršenim betonskim čudovištima, što svjedoče o ludilu grandomana i propasti društva. Treba samo uporediti sa ovim Đukanovićevim građevinama svedenu arhitekturu naših predaka po Perastu, Paštrovićima, Cetinju, sjeveru... Uzroke našeg sloma možda najbolje slika baš ta arhitektura nasilja protiv prirode i ljudi. Okrenite se i vidjećete kroz istoriju kako mračna vremena odaju način na koji se gradilo – vidite šta je napravio Musolini u čarobnom Rimu – i sve će vam biti jasno. A i ne morate ići u vremena prošla – pogledajte Vučićev projekat Beogarda na vodi i Skoplje Nikole Gruevskog. Iza Đukanovića ostaće bezbroj spomenika, koji će ga slikati bolje od svih istoričara i sociologa vlasti.

Đukanović demonstrira da za njega ne važe nikavi sporazumi. Ignoriše dogovor oko medijskih zakona. A iako nijedan kapitalni projekat ne bi trebalo, prema leks specijalisu, da se donese bez konsenzusa svih aktera u Vladi, sada vođa tvrdi da to ne važi, sprda se i ponižava trojku. Treba pokrenuti mašine, otvoriti gradilišta, oprati sumnjive pare stečene na kriminalu. Da li ste pročitali kako opet jedan američki analitičar govori o premijeru, njegovoj nepristojno bogatoj porodici i ortacima i tome kako je Crna Gora meka za šverc droge i oružja?

Opoziciona trojka, koja je ušla u Vladu par mjeseci pred izbore, ne može zaustaviti Đukanovića. Ni u naopakim projektima, ni u izbornim krađama. Izborni spisak još ni dirnuli nijesu. A vlast već po terenu obećava, zapošljava, kupuje.

Jasno je da naš problem odavno nije Đukanović. Problem je to što je njegov sistem urušio društvo. Što je korupcija pojela ljude. Što stotine hiljada zavisi od davanja iz budžeta i vjeruju da im to daje lično premijer. Što smo uglavnom mirno posmatrali razaranja.

Ako pred ove izbore, opozicija pokloni još jednu pobjedu Đukanoviću unutrašnjim sukobljavanjem oko preraspodjele opozicionog kolača, snosiće veliku odgovornost za propast ove zemlje. Šta nama znači, kao društvu, što će neko od njih imati pet, neko deset, neko 15 odsto. Rascjepkani, posvađani, oni postaju dio mehanizma vlasti, sredstvo za njenu reprodukciju. Rade za autokratu, a ne za promjenu.

Još jedna pobjeda DPS-a biće završni udarac Crnoj Gori. Poslije Buljarice, Skadarskog jezera, EPCG ništa od ove zemlje ostati neće. Osim tragova naših poraza.

( Milka Tadić-Mijović )