Presuda i optužnica

ODBIJA se kao neosnovana žalba tuženih i POTVRĐUJE presuda Višeg suda u Beogradu 3113 br.27/14 od 09. 12. 2105.

Još jedan dokaz da je pravda spora ali dostižna. Finalno je, dakle, presuđeno da su Petar Luković i beogradski portal E-novine, sa svojim saradnicima iz Sarajeva, Vešović Markom i Radončić Šemsudinom, serijom nedostojnih tekstova pokušali da uvrijede, degradiraju i ponize Milku Tadić Mijović. Da joj, kako kaže presuda, uzmu "čast i reputaciju"! Novinarku iz Podgorice, jednog od osnivača nedjeljnika Monitor, dnevnika Vijesti i TV Vijesti i heroinu borbe za slobodu govora na listi 100 najvećih u svijetu koju je 2014. publikovala najreprezentativnija organizacija - Reporteri bez granica. Prije neki dan Roman Simović, takođe jedan od 100 svjetskih heroja ali violine, reče da bi iz Londona došao u Podgoricu, ali nema mu ovdje života - suviše je dobar, kaže, za mediokritete koji vladaju crnogorskom kulturnom scenom. Nije ih pomenuo, ali ja sam prepoznao Žarka Mirkovića i Radmilu Hermes Vojvodić.

I Milka Tadić Mijović je bila previše dobra za mediokritete koji dominiraju režimskim dijelom javne i medijske scene. Zato su joj preko posluge organizovali linč. Otuda je ova presuda Apelacionog suda Srbije velika utjeha i satisfakcija. Za Milku, njenu kćerku, supruga, porodicu i za čitavu medijsku zajednicu. U koju, naravno, ne računam pomenutu poslugu, propagandiste i njihove šefove. Uostalom, novinarstvo nikad nije bilo njihova profesija.

U obrazloženju Presude 3113. stoji:

“Sporni tekstovi, zasnovani na neproverenim činjenicama, uz objavljene fotografije tužilje, usmereni su isključivo na degradaciju njene ličnosti s namerom da joj se pripišu osobine nemoralne i promiskuitetne osobe, a zatim da joj se u drugom kontekstu pripišu primarne seksualne karakteristike muškarca, čime joj se odriče pravo pripadanje ženskom polu te uopšte ljudskom rodu. Nezavisno od polne pripadnosti u tekstovima se tužilji odriče i svojstvo patriote iznošenjem navoda da mrzi Crnu Goru”.

Kako precizno opisan zločin. Definicija vremena, prve decenije nezavisnosti, kada je jezik ulice i mafije ušao u zvaničnu upotrebu i postao jezik zvaničnika, njihove propagande i institucija. Samo jedna rečenica podsjećanja - sve je počelo uvozom kadra iz Beograda i “Pobjedinim” feljtonom u 43 nastavka o Mišku i Željku, potom je target proširen, došle su na red Milka, Milena, Esad, Balša, a onda je sve krunisano u Informeru sa Vanjom! Kakvi monstrumi - da citiram premijera M.Đ.

Bilo bi nepravedno prema budućim generacijama i prema istoriji koja će jednog dana biti pisana, ne pomenuti imena čitavog bataljona propagandista, koji su za posljednjih 10 godina pokušali da razore sve vrijednosti ne samo novinarske profesije već javnog morala i građanskog vaspitanja. Da ponize sve koji ne pristaju na njihov diktat i njihove novce. Nije ih bilo mnogo. Miško, Željko, Milka, Vanja, Mihailo, Milena, Esad, Balša...

Kako u subotu napisa kolega Brković - dok god je sve što se desi u CG pokriveno nominacijom ONI - nema sreće. Zato im je važno strgnuti masku kako bi se ukazala imena a onda i njihova lica. I optužnica. Ovo su ONI u konkretnom zločinu:

Glavni i odgovorni urednik: Đukanović Milo

Zamjenik glavnog urednika: Popović Vladimir

Pomoćnici glavnog urednika: Kusovac Srđan, Đuranović Draško, Popović Milorad, Džafić Abaz

Posluga: Rutović Radojka, Vojičić Branko, Ivanović Miodrag, Lajović Lav, Šofranac Vesna, Darmanović Boris, Prelević Mili, Šuković Darko, Mandić Slavko, Vujović Ranko, Burzan Danilo, Drobac Sonja, Drobnjak Ivana, Radenović Goran, Krivokapić Boro, Luković Petar, Radončić Šemsudin, Vešović Marko

Voljni saradnici: Mićunović Branislav, Goranović Pavle, Rutović Željko, Martinović Nikola, Darmanović Srđan, Spaić Aneta, Mugoša Miomir, Crnovršanin Šefko, Baković Šućko, Numanović Suad, Jovanić Blažo, Čarapić Ranka, Ivanović Đurđina, Klikovac Ljiljana.

Za one koji nijesu imali stomak ili koje je bilo sramota da čitaju priloge pomenutog hora, evo opisa njihovog nedjela iz Presuda 3113: "U konkretnom slučaju prekršen je standard obaveze novinarske pažnje, tužilja je nečovečno tretirana, čime joj je povređeno pravo na čast a pripisivanjem i odricanjem određenih svojstava, te odricanjem tačnog prezimena i dodavanjem pogrdnog, povređena su tužiljina prava na ugled i identitet". Karlos Luis Safon je u jednom svom romanu opisuje šta se dešava kada se “vojska laskavaca i licemjera pretvori u hordu hijena”. Tada svi oni, piše on, “čekaju da žrtva padne kako bi proždrli njene ostatke”. Eto šta se čekalo i čemu se težilo proteklih deset godina. Sve do, sada već prvosnažne, Presude 3113.

Zato, da nije ničeg, da nije Milke, da nije nas - ostaje Presuda 3113 i njeno obrazloženje kao neizbrisivo svjedočanstvo o formiranju, nehumanom djelovanju i beskrupuloznom karakteru pomenute grupe! Koja se na osnovu samo ovog zlodjela, opisanog i sankcionisanog Presudom 3113, može jedino tretirati kao organizovana i kriminalna. Da li će je takvom označiti jednog dana i neki crnogorski sud manje je važno - Presuda 3113 sada već čuvene sutkinje Jelene Bogdanović Ružić nije samo presuda Lukoviću, Radončiću i Vešoviću, već svima pomenutima. I ostaje za sva vremena.

( Željko Ivanović )