Vijesti na reunion koncertu "Gansa": Počasni krug buntovnika 90-ih
Frontmeni Guns and Rosesa održali su lekciju mlađim zvijezdama i dokazali da su za pravu rok zabavu i dalje dovoljni dobar vokal i majstor na gitari
Ako reunion turneje djeluju kao proslave godišnjice mature, na kojima se procjenjuje stepen propadanja nekadašnjih ljepotica, onda su Eksl Rouz i Sleš pokazali da prava ljepota dolazi tek u zrelim godinama. Na prvom koncertu u Njujorku, nakon skoro četvrt vijeka, frontmeni Guns N' Roses održali su lekciju mlađim zvijezdama i dokazali da su za pravu rok zabavu i dalje dovoljni dobar vokal i majstor na gitari.
Iako mu lice nije kao u 90-im, Rouza glas još uvijek odlično služi dok Sleš djeluje kao da je od raspada grupe samo vježbao pjesme Gunsa. Tokom više od dva i po sata, Gunsi su tresli prepuni stadion New York giantsa, bacali u trans preko 55 hiljada ljudi i sirovim rokom parali vrelu julsku noć. Mnogi od onih koji su bez pauza pjevali sa Ekslom i nosili marame na glavi nisu bili ni rođeni kada je, konačnim raspadom 1994. godine, bend zamijenio snimanje dobrih albuma prepucavanjem i sudskim procesima oko zaostavštine.
Zbog toga je, nakon 23 godine nezbora dvije glavne zvijezde, najava okupljanja benda i "Not in this lifetime" turneje djelovala manje vjerovatna od mogućnosti da Donald Tramp uđe u Bijelu kuću. Dok Tramp još čeka ključeve ovalnog kabineta, Gunsi i dalje guraju projekat koji su, prije četiri mjeseca, počeli u čuvenom losanđeleskom klubu “Troubadour” i u najvećim američkim gradovima vraćaju na scenu hard rok devedesetih.
Na sreću fanova koji pamte live nastupe iz zlatnih vremena "ruža i pištolja", možda zbog činjenice da na bini piju flaširanu vodu umjesto “Džeka Danijelsa”, bend danas djeluje profesionalnije i uvježbanije. A Gunsi su na prvom od dva koncerta u Njujorku svirali bez kašnjenja, grešaka ili falširanja.
Nakon nekoliko plotuna sa bine i uvodne špice "Looney tunes" crtaća, već sa prvim rifovima "Its so easy" bend je u trans bacio masu i počeo matursku zabavu divljih pedesetogodišnjaka. Bez priče i praznog hoda, nastavili su sa "Mr. Brownstone", "Wecome to the jungle", "Estranged" i "Sweet child o mine", poštujući i hitove koje je Eksl snimio na "Chinese democracy" albumu nakon raspada grupe. Osim provjerenih hitova, uzavrelom stadionu, pružili su i široj publici manje poznate "Double talking jive", "Coma" i "Rocket queen". Iako, osim Lenija Kravica koji je svirao kao predgrupa, na koncertu nije bilo gostiju bend je odao počast svojim herojima, obradama "Wish you were here" Pink Floyda, "The Seeker" benda The Who i "Attitude" od Misfitsa, dok je basista Daf Mekagan nosio majicu sa likom legendarnog Lemmija iz Motorheda i znak Prinsa na gitari.
Za razliku od ostalih članova benda, Eksl je tokom koncerta nekoliko puta mijenjao garderobu, ne izlazeći na scenu bez karirane košulje i marame na glavi. Riđokosi pedesetogodišnjak trčao je po bini kao nekad i izvodio čuveni zmijski ples, ali zbog viška bora i kilograma, nije nosio "biciklističke" kojima je obilježio 90-e. Da ga godine nijesu promijenile mnogo, Eksl je iznova dokazivao visokim oktavama i vokalnim bravurama, dok hipnotišući masu staklastim pogledom nije krio da mu puni stadioni i dalje prijaju.
Sleš je, sa cilindrom na glavi, plesao sa svojim les polom pogleda skrivenog rejbankama i dugom kovrdžavom kosom. Iako su svirali "November rain", "Knocking on the heavens door" i "You could be mine", kojima su vladali MTV-em, i nastup završili vatrometom dostojnim novogodišnjih proslava u Budvi, vrijedi pomenuti da se nije čula balada "Dont cry" i pored upornog skandiranja publike.
To nije pokvarilo utisak sredovječnim fanovima koji su, opijeni od decibela i hektolitara piva, nastavili da pjevaju i nakon koncerta i tumaraju kroz vrelu ljetnju noć koja je još mirisala na barut.
Iako je okupljanje Gunsa, kao i svaka reunion turneja, uglavnom prilika da se bankovni računi pojačaju na račun stare slave, "Ruže i pištolji" pokazali su da život može početi i u pedesetim ili barem pružiti još poneki veliki vatromet.
Bend koji je obilježio devedesete uspio je da, barem na jedno ljeto, sjenkom pokrije razigrani i zaslađeni podmladak muzičke industrije i u modu vrati hard rok, duge kose i karirane košulje. Dovoljno da im budu zahvalni svi koji se prepoznaju u čuvenoj replici Mikija Rurka u "Wrestleru", koji slušajući Gunse sa džuboksa, kaže: "Dođavola, više ih ne prave kao ranije".
Roštiljanje i brojanje lajkova
Osim prilike da gledaju posljednju turneju benda “Guns and Roses” pred konačno gašenje, rezervisanu samo za američke fanove, ostali srećnici koji su se sinoć zadesili na "Metlifeu" mogli su da vide koliko se stadionski koncerti "preko bare" razlikuju od nastupa u Evropi.
Za razliku od Evropljana, Amerikanci na koncert dolaze satima ranije i na parkingu ispred stadiona priređuju cjelodnevna roštiljanja i druženja, ispijajući pivo uz glasnu muziku iz automobila.
To je možda i glavni razlog zbog kojeg je Leni Kravic sinoć svirao pred polupraznim stadionom, ne štedeći sebe ni članove benda.
Gledanje koncerata preko ekrana mobilnih telefona, američke fanove ne razikuje od ostatka svijeta, zbog čega je većina tokom svirke postavljala slike i snimke na društvene mreže, brojala lajkove dok su neki uspijevali da prate i forume.
( Samir Kajošević )