Volimo da damo lični pečat pjesmama
“Nije teško biti drugačiji, jer smo svi naslušani muzike i volimo to što radimo”, tvrdi Ljujić.
Bend “Senkina đeca” već odavno je poznat ljubiteljima dobrog provoda i svirke širom Crne Gore. Trenutnu postavu čine Dejan Ljujić - gitara, Aleksandra Ljujić - vokal i klavijature, Vladan Jestrović Jestro - bas gitara, Slaven Ljujić - perkusije i Martin Đorđević - bubanj. Ove sedmice između privatnih zabava na kojima često sviraju, imaće i jedan javni nastup i to u petak 16. novembra u etno jazz klubu Sejdefa. O tome po čemu su njihove svirke karakteristične, Dejan Ljujić otkriva:
“Po eksplozivnoj energiji i fizičkoj atraktivnosti članova benda (histeričan smijeh) i tome što volimo da damo lični pečat pjesmama. Svi slušamo žanrovski raznovrsnu muziku, te nam ideja nikada ne manjka”, priča za Vijesti Ljujić.
No, nije samo energija to što ih izdvaja od drugih bendova. Naime, i repertoar je taj koji ih takođe razlikuje od ostalih klupskih sastava, što po odabiru pjesama, što po samom izvođenju.
“Nije teško biti drugačiji, jer smo svi naslušani muzike i volimo to što radimo”, tvrdi Ljujić.
I u muzici, mora biti kompromisa kad je odabir pjesama u pitanju, mada na svirci rado izvode i pjesme koje vole.
“Veći dio repertoara čine pjesme koje privatno volimo, ali volimo i da ugodimo publici, tako da kompromisi postoje”, objašnjava Ljujić.
Njihove svirke uvijek su energične, a na pitanje koliko je teško naći prava mjesta i prije svega pravu publiku, jer je poznato da se publika u Crnoj Gori teško odlučuje da zapleše, Ljujić odgovara:
“Publika na našim nastupima uvijek đuska, tako da nijesmo primijetili puno onih koji samo stoje”, priznaje Ljujić.
Kako bi uvijek bili drugačiji, često rade i na repertoaru, koji kako kaže Ljujić “stalno raste”.
Iako su svi članovi već dugo u muzici i obrazovani su muzičari, a sam bend postoji već nekoliko godina, još uvijek nemaju autorskih pjesama.
“Kako bismo Senki ispunili želju da svi imamo fakultete, maksimalno smo se posvetili učenju. Sad kad smo svi završili visoke škole obećavamo pjesmu brzih dana”, kaže Ljujić.
Svirke uvijek nose pozitivnu atmosferu, pa im je samim tim lakše da prebrode sitne pehove, koji su u svakom, pa i poslu muzičara neminovni.
“Nastupali smo na Vučju u okviru jednog festivala. Poslije nastupa kada smo krenuli kući shvatili smo da nam se ručna kočnica zamrzla. Na 10 stepeni ispod nule smo palili vatru ispod kombija kako bismo je odmrzli. Bilo je ludo i nezaboravno”, prisjeća se on.
Bend “Senkina đeca” često se može čuti na svadbama i drugim proslavama, a o tome šta više vole - nastupe zatvorenog tipa ili druženje sa publikom za koju znaju da dolazi uglavnom zbog njih, Ljujić priznaje:
“Bitno nam je da vlada dobra energija između publike i nas, bez obzira na to da li smo u klubu ili na privatnoj zabavi”, zaključuje on.
Galerija
( Marija Vasić )