Grubač: Presrijeću kombije koji prevoze turiste za rafting, postavljaju nekakvu rampu i naplaćuju putarinu
„Opet smo predali inicijativu za ocjenu ustavnosti njihove odluke, jer plaćamo po dva osnova - jedno Upravi za vode koja je u stvari vlasnik rijeke, a onda nam naplaćuju tri eura po čovjeku za istu tu vodu“, precizirao je Grubač
Velika finansijska opterećenja, kao što su takse i nadoknade koje je uvela lokalna samouprava, pored stalnih inspekcijskih kontrola, negativno utiču na poslovanje organizatora raftinga, zbog čega ovu sezonu ocjenjuju lošom, saopštio je predsjednik Udruženja crnogorskih raftera, Danilo Grubač.
On je kazao da je Opština Plužine uvela nadoknade za Regionalni park prirode, što je uradila neposredno pred sezonu kad su cijene već formirane i objavljene.
„U cijenu koja je formirana unazad 20 godina, oni su uveli nekakve takse na čamac, a radi se samo o putarini. Oni stoje na cesti, presrijeću kombije koji prevoze turiste za rafting, postavljaju nekakvu rampu i naplaćuju putarinu“, rekao je Grubač agenciji Mina-business.
On je naveo da cijena samog raftinga, zavisno od firme, iznosi između 20 i 30 eura.
„Međutim, oni su uveli taksu od 4,3 eura po gostu, plus Upravi za vode 50 centi, što dođe 4,8 eura po čovjeku. To iznosi četvrtinu bruto cijene raftinga, odnosno preko 80 odsto od zarade koju mi u prosjeku ostvarujemo od raftinga“, precizirao je Grubač.
On je rekao da rafterima ostaje 20 odsto, dok Opština ili Regionalni park prirode, odnosno to zaštićeno područje uzimaju 80 odsto njihove zarade.
„Obraćali smo se nadležnima, kao i Ministarstvu održivog razvoja i turizma, ali niko ne reaguje, svi ćute“, dodao je Grubač.
Prema njegovim riječima, samo zaustavljanje kombija sa turistima na cesti, pravljenja kolone i zadržavanje ljudi u odijelima za rafting na vrućini, ne daje nikakvu pozitivnu sliku sveukupnoj situaciji i onome što bi rafting trebalo da predstavlja.
„Na dionici do Brštanovice morate tri puta da stanete, i to na suncu i makadamskom putu. Mislim da je to veliki udarac svemu onome što smo pokušavali da napravimo svih ovih godina“, naveo je Grubač.
On je podsjetio da se to ne dešava prvi put, jer su poteškoće u radu imali i 2004. godine kada su im zatrpavali put, pregrađivali Taru i obarali drva po cesti, što je završeno na Ustavnom sudu.
„Opet smo predali inicijativu za ocjenu ustavnosti njihove odluke, jer plaćamo po dva osnova - jedno Upravi za vode koja je u stvari vlasnik rijeke, a onda nam naplaćuju tri eura po čovjeku za istu tu vodu“, precizirao je Grubač.
On je naveo da organizatori raftinga još pokušavaju da stvari riješe mirnim putem.
„Tu bi država trebalo da reaguje i nađe način da to riješi, jer ako se to uskoro ne desi, ostaje nam ili da zatvaramo ili da blokiramo“, poručio je Grubač.
On je podsjetio i da su organizatori raftinga dugo čekali na izmjene Zakona o raftingu, koji je prošle godine u septembru usvojen na Vladi, a nedavno na Skupštini.
„Prvo je bila medijska hajka na nas, maltene nemamo ni čamce, a vozimo ljude. Mi smo čekali izmjene zakona koji je povoljniji za nas, tako da su oni to iskoristili. Imaju podršku, non-stop su nam tu inspekcije“, kazao je Grubač.
On je naveo da jedan od problema predstavljaju i knjige žalbi koje bi, kako traže inspekcije, trebalo da se nose na čamcu.
„Takođe, traže nam fiskalne račune, pa moram da kucam fiskalni blok, ako je neko uplatio novac preko žiro računa. Tamo plaćam porez na ono što je uplaćeno i za istog čovjeka opet moram platiti porez“, rekao je Grubač.
On je naveo da je organizovanje raftinga u Bosni i Hercegovini (BiH) puno bolje regulisano.
„Oni imaju puno bolje uslove, nemaju toliko finansijskih opreterećenja, tako da su u povoljnijem položaju. Prije deset godina, dvije trećine posla je bilo sa ove strane, a trećina tamo. Sada je, međutim, obrnuto“, zaključio je Grubač.
( MINA business )